Poslovni broj: Usž-2631/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Ulica Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, zastupanog po Gordanu Rokiću, zamjeniku županijske državne odvjetnice, radi zahtjeva o oglašavanju rješenja ništavim, povodom žalbe tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1333/2024-12 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1333/2024-12 od 12. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/181, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 9. svibnja 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/II-942-04/22-01/4, URBROJ: 2170-03-06/8-22-2 od 26. travnja 2022. i ujedno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 26. travnja 2022., kojim mu je odbijen zahtjev za oglašivanjem ništavim pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-942-05/14-01/04, URBROJ: 2170-12-02/8-15-4 od 1. rujna 2015., a kojim rješenjem je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 k. o. [katastarska općina].

3. U žalbi, kojom prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom, navodi da je, odredbom članka 128. stavka 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP), propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio i ustrajao u navodima da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o pravnim stvarima iz sudske nadležnosti, jer se radi o pitanjima iz područja vlasništva i drugih stvarnih prava, o kojima prema važećim zakonima odlučuje isključivo sud u građanskom postupku. Tužitelj se kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisao temeljem odredbi članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te članka 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Tužitelj je dana 26. travnja 1962. sklopio ugovor s Narodnim odborom Grada Opatije kojim je naplatnim putem stekao vlasništvo nad predmetnim nekretninama. Dakle, tužitelj je kupnjom nekretnine i to prije i stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koji je stupio na snagu s danom 1. siječnja 1997., stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom kupnjom, odnosno putem naplatnog pravnog posla. Tužitelj je, kao pravni sljednik Narodnog odbora Grada Zagreba, ishodio upis prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, a Narodni odbor Grada Zagreba je 26. travnja 1962. zaključio Ugovor s Narodnim odborom Grada Opatije kojim ugovorom je izvršen prijenos prava korištenja nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s NO Opatija na NO Grada Zagreba, pa je temeljem predmetnog ugovora NO Grada Zagreba preuzeo u faktičan posjed predmetne nekretnine, i za iste je NO Grada Zagreba NO Opatija isplatio naknadu u iznosu od 32.000.000.00 dinara, pa se Grad Zagreb u trenutku donošenja pobijanog rješenja (rješenja od 01. rujna 2015.) nalazio kao vlasnik predmetnih nekretnina, koje je stekao temeljem valjane pravne osnove, naplatnog pravnog posla. Mišljenja je da, s obzirom da među strankama postoji spor glede činjenica od kojih zavisi neko pravo, a taj spor se ogleda u činjenici spora oko pitanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, nadležno tijelo je bilo dužno uputiti stranke da pokrenu parnicu pred nadležnim sudom te nije bilo osnova da se u predmetnoj pravnoj situaciji primjenjuje odredba čl. 77. Zakona o naknadi. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju uvećano za sastav predmetne žalbe, a podredno da usvoji žalbu tužitelja i ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi donošenja pravilne i zakonite odluke, uz naknadu troškova postupka tužitelju uvećano za sastav predmetne žalbe.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Naime, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

9. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbi članka 128. ZUP-a u odnosu na odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi), zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva. To stoga jer se u ovom sporu ne ispituje zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], već zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog tijela donesene povodom prijedloga tužitelja da se prvostupanjsko upravno rješenje oglasi ništavim.

10. Naime, tužitelj je zatražio proglašenje ništavim pravomoćnog rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-942-05/14-01/04, URBROJ: 2170-12-02/8-15-4 od 1. rujna 2015., a kojim rješenjem je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine su bile vlasništvo UU i prenesene su u društveno vlasništvo rješenjem Kotarskog suda u Opatiji broj R-368/49 od 10. listopada 1950., kao općenarodna imovina pod upravom Narodnog odbora Grada Zagreba, temeljem Ukaza Predsjedništva Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske od 22. studenog 1947., te članka 1. i 2. Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća u vezi s člankom 4. Uredbe o određivanju početka toka i isteka rokova za pripojeno područje, iz čega proizlazi da se radi o imovini koja je oduzeta temeljem članka 2. Zakona o naknadi. Povrat ili naknadu za ovu oduzetu imovinu ovlaštenici iz članka 9. Zakona o naknadi nisu zatražili, što je ispravno dovelo do primjene članka 77. Zakona o naknadi, temeljem kojeg je RH utvrđena vlasnikom predmetne imovine.

11. Zahtjev za oglašivanje ništavim predmetnih rješenja je izvanredni pravni lijek pa su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom, a u konkretnom slučaju, kako je to valjano obrazloženo u pobijanoj presudu, propisanih razloga za ništavost ovdje nema.

12. Nije osnovan prigovor tužitelja da se ovdje radi o pravnoj stvari iz sudske nadležnosti jer se odredbe Zakona o naknadi odnose i na nekretnine u društvenom vlasništvu, u kakvom je režimu prava vlasništva bila i ovopredmetna nekretnina. Prijašnje vlasnike oduzetih nekretnina štitio je i Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (dalje: Zakon o zabrani) s ciljem zamrzavanja statusa nekretnina koje su bivšim vlasnicima oduzete u komunizmu kako se one ne bi dalje prenosile pa provedba zemljišno knjižnog upisa tužitelja temeljem članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te članka 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, nije validna, jer je zahvaćena pravnom posljedicom iz članka 4. Zakona o zabrani.

13. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz razloga na koje upire tužitelj.

14. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak upravnog spora pa je navedeni zahtjev u pobijanoj presudi ispravno odbijen. Također, jer tužitelj sa žalbom nije uspio, nema pravo na naknadu troška u postupku po žalbi.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 148. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić