REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-944/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog VH zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO u Zagrebu) broj KO-DO-794/2023 od 31. svibnja 2023. nakon provedene javne rasprave održane 26. veljače 2026. te 21. svibnja 2026., a zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti savjetnika OKDO u Zagrebu GH, optuženog VH i branitelja optuženika u zamjeni, odvjetnika Jakova Zimaja, 25. svibnja 2026. objavio je, a 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.) u vezi članka 21. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25., dalje: KZ/11.)

optuženi VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i G, rođene D, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, zaposlen, sa mjesečnim primanjima 680,00 eura, vlasnik automobila marke Golf III iz 1995. godine, oženjen, otac troje maloljetne djece, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

dana 2. kolovoza 2021., oko 9,00 sati, u Gradecu , [adresa], u obiteljskoj kući, u namjeri da tjelesno povredi svoga brata DH, istoga u više navrata udarao povodcem za pse po tijelu, kojom prilikom je DH zadobio tjelesne povrede u vidu krvnih podljeva s crvenilom po cijelom tijelu,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – opisano u članku 117. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21. – dalje: KZ/11-II), a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11-II.

II/ Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citi ranu optužnicu s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga protiv optuženog VH stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11., koja optužnica je potvrđena bez prethodno izdanog kaznenog naloga ovosudnim rješenjem broj Kov-809/2023 od 29. rujna 2023. Predmet je aktualnoj raspravnoj sutkinji dodijeljen u rad stupanjem na dužnost 15. rujna 2025.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi VH izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (list 62).

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani službena zabilješka o dojavi bez izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 2. kolovoza 2021., medicinska dokumentacija na ime DH od 2. kolovoza 2021., izvješće policijskih službenika Policijske postaje Vrbovec od 2. kolovoza 2021., nalaz i mišljenje vještaka dr.sc. Pere Bubala, spec. sudske medicine od 22. svibnja 2023. Pročitana je i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1598/2022 od 26. siječnja 2023., koja je pravomoćna 18. veljače 2023. te je na raspravi neposredno ispitana svjedokinja CH. Naposljetku su pročitani izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika koji je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve DH od 8. studenog 2021. te zapisnik o ispitivanju svjedokinje IH od 11. studenog 2021.

4. Iz obrane optuženika dane na raspravi 21. svibnja 2026. (listovi 71 -72 spisa) proizlazi kako je inkriminiranog dana bio u šetnji sa psom, kao što to obično čini svako jutro, a supruga je otišla na posao. Još ranije mu je majka upozorila da DH stalno galami na CH, a tog jutra čuo je viku i galamu na cesti. Kada se vratio iz šetnje, pokušao je DH spriječiti da napada CH, on ga je gurnuo, a onda je krenuo na njega nasrtati, i kada je mislio da će ga udariti, tada je njega lupio nekoliko puta povodcem za pse. Pokušao je spriječiti da on dođe do CH, zbog čega je krenuo prema njemu, a on je rukama pokušavao maknuti ga sa strane, a onda ga je odgurnuo i tada je njega počeo udarati povodcem. Nije to činio kako bi ga ozlijedio, nego kako bi ga onesposobio da udara, odnosno napada CH. Uzeo je CH za ruku i povukli su se u njegov stan, a ona je brzo pokupila stvari. DH je i prije bio nasilan prema bivšoj djevojci, a kako je CH bila trudna, želio je spriječiti da se to ponovi.

5. Oštećeni DH kao brat optuženika koristio je tzv. zakonsku blagodat nesvjedočenja članku 285. stavku 1. točki 2. i stavku 3. ZKP/08. (list 3 spisa)

6. Svjedokinja IH ispitana tijekom prethodnog postupka (list 14) kao liječnica opće prakse oštećenog DH navela je da je on njezin pacijent kojemu je okviru svoje dužnosti pomagala, ali se zbog proteka vremena nije sjećala detalja.

7. Iz iskaza svjedokinje CH na raspravi 21. svibnja 2026. (listovi 69-71) proizlazi da se inkriminirani događaj dogodio dan prije njenog rođendana, 2. kolovoza 2021., dok je bila u vezi s DH, a u tom periodu bila je trudna tri mjeseca s njihovim djetetom. Među njima su od ranije postojali problemi, glupe ucjene, svađe, uvredljive riječi od strane DH te nazivanje pogrdnim imenima. Povod za ovaj događaj bila je jedna banalna situacija, naime DH ju je optužio da krade duhan. DH je nasrnuo na nju, gurao je, a to nije bio prvi put da se to dogodilo. Takvom njegovom ponašanju svjedočila je i Stipina supruga Kristina, međutim tog dana bili su samo oni troje prisutni. VH ju je pokušao obraniti, išao je iz šetnje sa psom i imao je povodac u ruci, te je tim povodcem udarao DH kako bi je zaštitio. Napominje da je VH najprije pokušavao upozoriti DH da se smiri, da se makne od nje s obzirom da je bila trudna, ali ništa nije pomagalo. DH je i dalje bio uporan. Nije se povukao niti kada ga je VH napao povodcem. Do tada je živjela s DH, ali se tada preselila kod VH, gdje je živjela neko vrijeme. I danas je u dobrim odnosima sa VH, dok s DH nije u kontaktu i on ne brine o njihovom djetetu. DH ju je uhvatio za ramena, bio je jako bijesan, tako da mu je pjena išla na usta i nije mogao doći do zraka. Sve se to brzo odvilo, a sjeća se da je VH DH udarao povodcem po nogama, ali on nije posustajao u napadu na nju ni na njega. DH je nasrnuo na VH, gurao ga je da se makne. Na upit raspravnog suca, odgovorila je da ga nije udario, ali ga je gurao. Na posebno pitanje branitelja optuženika, je li točno da je DH osuđen za kazneno djelo počinjeno na njezinu štetu, odgovorila je da je to točno, da je osuđen za nasilje u obitelji i još štošta, a to je bilo 2023. godine. Na daljnje pitanje branitelja optuženika, izjavila je kako može dokazati da je u vrijeme počinjenja događaja bila trudna u koji svrhu je raspravnom sucu predala povijest bolesti KB Merkur od 29. srpnja 2021., iz koje proizlazi dijagnoza "nadzor nad normalnom trudnoćom", kao i rodni list za dijete MH, rođen **.**.2022., iz kojeg proizlazi da su mu roditelji DH i CH. Na posebno pitanje zastupnika optužbe, gdje se dogodio inkriminirani događaj, navela je da je to bilo u prizemlju u dnevnom boravku i kuhinji. VH je dolazio iz šetnje psa, što obično čini svako jutro, a prije toga je čuo da se DH derao na nju i vidio da ju je gurnuo. Na daljnje pitanje, je li ju je DH udario, odgovara da je urlajući i gurnuvši je, a C je spriječio da je i udara. Na dodatno pitanje zastupnika optužbe, je li u tom trenutku bilo daljnjeg fizičkog nasilja prema njoj od strane DH, navela je da nije bilo, ali je bilo kasnije. Na pitanje suda, je li DH bio nasilan prema njoj prije, odgovara potvrdno, s tim da je to bilo od trenutka kada je saznala da je trudna. Na pitanje, u čemu se sastojao napad DH na VH, odgovara da ga je jednom gurnuo i vikao na njega. Upitana, je li prijavljivala ranije nasilje koje se dogodilo prije ovog inkriminiranog događaja, odgovorila je da nije, jer je situacija složenija.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr.sc. Pere Bubala, specijalista sudske medicine od 22. svibnja 2023. proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju za oštećenog DH utvrdio da je imenovani u predmetnom događaju od dana 2. kolovoza 2021. zadobio površinske ozljede u vidu krvnih podljeva s crvenilom po cijelom tijelu, te da svaka od navedenih ozljeda, za sebe, predstavlja tjelesnu ozljedu, koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Navedene ozljede nastale su udarcima tupo- tvrdim sredstvom, a udarci povodcem za pse predstavljaju podesan način za nastanak ovih ozljeda. S obzirom da se navode ozljede po cijelom tijelu, posredno se može zaključiti da se moralo raditi o desetak udaraca, zadani silom u rasponu od slabog do srednjeg intenziteta. Mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenog može se uklopiti u navode obrane okrivljenika, no broj udaraca je morao biti veći od onog kojeg okrivljeni navodi, a navodi četiri udarca.

9. Iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1598/2022 od 26. siječnja 2023., pravomoćne 18. veljače 2023. (listovi 75-80) proizlazi da je ovdje oštećeni DH proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. na štetu svjedokinje CH te dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. i članka 139. stavka 2. KZ/11., počinjenih na štetu CH i njezine majke, KH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

10. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer ista nije dovedena u sumnju nijednim od izvedenih dokaza te je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenično stanje.

11. Tijekom postupka nije bilo sporno, a s obzirom na činjenični opis kaznenog djela inkriminiranog optuženiku i optuženikovu obranu da je inkriminiranog dana u jutarnjim satima došlo do sukoba optuženog VH i njegova brata, oštećenog DH te da je optuženik oštećeniku nanio ozljede po tijelu s više udaraca povodcem za pse koje predstavljaju u ukupnosti tjelesnu ozljedu.

12. Sporna je bila pak dinamika nastanka inkriminiranog događaja te ono što mu je prethodilo, odnosno je li optuženik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11. ili je tjelesne ozljede oštećeniku nanio kako bi od drugoga odbio istodobni i/ili izravno predstojeći protupravni napad, dakle je li postupao u nužnoj obrani pa je došlo do isključenja protupravnosti u konkretnom slučaju.

13. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je pokušao utvrditi u smislu članka 450. stavka 2. ZKP/08. analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

14. Sud je dinamiku događaja utvrdio prvenstveno analizirajući i dovodeći u međusobnu vezu obranu optuženika, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka te iskaz svjedokinje CH koja je jedina osim optuženika i oštećenika bila prisutna inkriminiranom događaju s obzirom da oštećenik nije iskazivao koristeći zakonsku blagodat nesvjedočenja.

14.1. Obrana optuženika i svjedokinje CH kao neposrednog očevica inkriminiranog događaja je međusobno suglasna o spornim okolnostima pa tako i optuženik i svjedokinja u bitnome istovjetno opisuju inkriminirani događaj. Tog jutra optuženik se vraćao iz šetnje s psom te je čuo na cesti viku i galamu , a od ranije mu je bilo poznato da oštećenik galami na CH, svoju tadašnju djevojku koja je tempore criminis bila trudna. Stoga je pri povratku kući pokušao spriječiti DH, koji je bio nasrnuo na CH i gurao ju te ju uhvatio za ramena, da napada CH, pokušao ga je upozoriti da se smiri i makne od nje, a kako ga je DH gurnuo i krenuo nasrtati na njega i kada je mislio da će ga udariti , tada je on DH udario nekoliko puta povodcem za pse. Želio ga je spriječiti da dođe do CH i onesposobiti ga da ju udara i napada, a ne ozlijediti ga. Zatim je CH uzeo za ruku i odveo ju u svoj stan jer je DH i prije bio nasilan prema bivšoj djevojci, a kako je CH bila trudna, želio ga je spriječiti da se to ponovi.

14.2. Budući da su i optuženik i svjedokinja iskazivali uvjerljivo, životno i logično, a njihovi iskazi su podudarni te kada se navedenom pridoda da je iz citirane ovosudne presude (listovi 75-80) koju je sud pročitao u dokaznom postupku razvidno da je oštećenik bio nasilan prema svjedokinji CH od sredine 2021. te do veljače 2022. (dakle u razdoblju za vrijeme kojeg se dogodio i inkriminirani događaj) za što je uostalom oštećenik i pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, tada sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaze optuženika i svjedokinje CH kao istinite i vjerodostojne. Štoviše, oštećenik je priznao počinjenje kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. na štetu svoje tadašnje izvanbračne supruge CH i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu njezine majke KH, a koja djela je počinio u stanju smanjene ubrojivosti uslijed ovisnosti o alkoholu i drogi.

15. Nadalje, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti institut nužne obrane o čemu će biti riječi u nastavku presude.

15.1. Dakle, oštećenik je inkriminirane zgode poduzeo protupravni napad prema svjedokinji KH, svojoj tadašnjoj djevojci koja je bila trudna s njihovim djetetom i to nasrnuvši na nju i gurajući ju pri čemu ju je uhvatio i za ramena, a optuženik je poduzeo radnju obrane od fizičkog napada oštećenika na svjedokinju (koji je bio istodoban te je optuženik s obzirom na razvoj događaja i ranije ponašanje oštećenika prema svjedokinji KH i svojoj bivšoj djevojci imao razloga očekivati da će se napad nastaviti i eskalirati u udarce) na način da je oštećeniku zadao nekoliko udaraca povodcem za pse.

15.1.1. Optuženik je pri tome birao ono sredstvo koje mu je u tim okolnostima bilo dostupno te reagirao obranom koja mu je bila prijeko potrebna s obzirom da je oštećenik i njega gurnuo pokušavajući doći do CH i u tome nikako nije posustajao. Pri tome udarce povodcem koje je zadao oštećeniku treba sagledati s pozicije otklanjanja napada od strane optuženika koji je pokušavao obraniti trudnu žensku osobu koja je bezrazložno napadnuta od strane svojega bivšeg partnera, optuženikovog brata i koja je pri tome bila u posebno ranjivom i osjetljivom stanju zbog svoje trudnoće pa je i slabiji napad oštećenika na nju mogao prouzročiti kobne posljedice.

15.2. Imajući u vidu pravo samozaštite sud smatra da je obrana optuženika od napada oštećenika na svjedokinju, njegovu tadašnju djevojku, bila prijeko potrebna i da u njoj postoji proporcionalnost između intenziteta napada oštećenika koji je bio na početku silom slabijeg intenziteta te je prijetilo da eskalira u fizičke udarce i obrambene radnje optuženika (sila slabijeg do srednjeg intenziteta).

16. Naime, članak 21. stavak 2. KZ/11. definira nužnu obranu kao obranu prijeko potrebnu da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Pravo na nužnu obranu izvodi se iz načela samozaštite prema kojem nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara pa je ovlašten silom odbiti napad na njih (pa tako ni optuženik napad na život i tijelo svjedokinje KH) te načela potvrđivanja (afirmacije prava) jer se priznavanjem prava na nužnu obranu osigurava prevlast prava nad nepravom. Iz toga proizlazi praktično pravilo da se od napadnutog ne smije tražiti da se spašava bijegom (turpis fuga = lat. sramotan bijeg).

16.1. Naime, napadnuti nije dužan bježati jer to nije obrambena radnja, stoga ni svjedokinja KH koja je inkriminirane prigode bila napadnuta od oštećenog DH nije bila dužna bježati kao niti optuženik na kojega je nasrnuo oštećenik. Iako je optuženik svjesno ostvario obilježja kaznenog djela, takvo ponašanje nije protupravno uslijed uvažavanja načela samozaštite prema kojem nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara pa pravo na nužnu obranu osigurava prevlast prava nad nepravom.

16.2. Dakle, kod instituta nužne obrane upravo se i radi o tome da počinitelj svjesno ostvaruje objektivna obilježja kaznenog djela, bilo s izravnom bilo s neizravnom namjerom, ali je protupravnost njegove radnje isključena zbog toga što je on od sebe ili od drugoga (kao u konkretnom slučaju) opravdano i zakonito odbio istodobni i izravno predstojeći protupravni napad na način koji je bio primjeren konkretnim okolnostima. Kod takvog stanja stvari, obrana optuženika u konkretnom slučaju od napada oštećenika na CH je bila prijeko potrebna iako je optuženik primijenio prema oštećeniku udarce jačeg intenziteta nego što je bila sila oštećenika prema svjedokinji CH koju je oštećenik gurao i nasrtao na nju te ju hvatao za ramena.

16.3. Međutim, kod postupanja u nužnoj obrani je odlučno pitanje da se radi o istovremenom ili izravno predstojećem napadu koji se na drugi način nije mogao odbiti, dakle da je obrana bila prijeko potrebna. Intenzitet napada i obrane u konkretnom slučaju nije neproporcionalan, jer je izravno predstojeći protupravni napad prema oštećenici koja je bila trudna žena bio fizičke naravi, a pitanje razmjera vrijednosti napadnutog dobra (zdravlje trudne žene) i dobra koje je obranom povrijeđeno (zdravlje odraslog muškarca), nije u navedenom kontekstu odlučno, jer u situaciji kada se napad na drugi način ne može otkloniti blažom obranom, napadnuto dobro se može braniti i težom povredom dobra napadača.

16.3.1. Dakle, u sukobu prava i neprava, kao u konkretnom slučaju, nije odlučno to što oštećenik nije počeo udarati svjedokinju šakama nego se njegov istodobni napad sastojao u guranju i nasrtanju na oštećenicu te hvatanju za ramena, jer je ona imala pravo štititi svoj tjelesni integritet i zdravlje, a optuženik je imao pravo upotrijebiti sredstvo koje mu je bilo na raspolaganju, odnosno povodac za pse kako bi oštećenika spriječio da udara svjedokinju koju je već bio fizički napao primivši ju za ramena i gurajući ju, što je samo po sebi, s obzirom da je bila trudna, moglo prouzročiti opasne posljedice za njezin život i zdravlje te nerođeno dijete . Dakle, optuženik je upotrijebio sredstvo koje mu je na efikasan način omogućilo da obrani CH od takvog bezrazložnog fizičkog napada oca njezina djeteta.

17. S tim u vezi, iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi kako su ozljede oštećenika nastale silom slabog do srednjeg intenziteta i kako je broj udaraca povodcem za pse bio veći od četiri udarca kako je optuženik naveo u svojoj obrani tijekom prethodnog postupka te da se moralo raditi o desetak udaraca.

17.1. Međutim, ovakav zaključak vještaka ne utječe na stav suda da se u konkretnom slučaju radilo o postupanju optuženika u nužnoj obrani te da optuženik nije prekoračio granice nužne obrane. Naime, nerealno je od muške osobe u opisanom stanju, koja gleda početak fizičkog napada na drugu, žensku i k tome trudnu osobu od strane druge muške osobe, očekivati da prilikom odbijanja napada najprije trezveno promisli o najmanje tegobnoj obrani i pusti da napadač počne udarati trudnu ženu pri čemu nije bilo realno za očekivati da će napad na svjedokinju CH prestati zbog ranijih iskustava koje je preživjela s oštećenikom, odnosno napadačem, a i iz ponašanja samog oštećenika koji uporno nije prestajao nasrtati prema njoj te ju je uhvatio rukama za ramena, a nasrnuo je i na optuženika kojega je očigledno pokušao spriječiti u obrani svjedokinje CH.

18. Prema tome, sagledavajući cjelokupnu situaciju i dinamiku događaja kako je utvrđena, sud zaključuje da je optuženik postupio na način kako bi to učinila svaka razborita osoba da se našla u istovjetnoj situaciji te da je obrana optuženika od oštećenikovog napada na trudnu izvanbračnu partnericu bila razmjerna intenzitetu napada oštećenika i ostala u granicama nužne obrane jer s obzirom na upornost oštećenika nije postojala mogućnost odbijanja napada nekom blažom obranom, slijedom čega sud smatra da optuženik nije prekoračio granice nužne obrane.

18.1. Naime, optuženik je negirao da je postupao u cilju nanošenja ozljeda oštećeniku već ga je isključivo htio spriječiti da napada svjedokinju CH što sud prihvaća kao istinito i vjerodostojno pogotovo uslijed iskaza te svjedokinje i pravomoćne presude iz koje proizlazi da je oštećenik osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenih djela s obilježjem nasilja počinjenih na štetu svjedokinje CH i njezine majke.

19. Slijedom navedenog kako je na temelju odredbe članka 21. stavka 1. KZ/11 . isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani, sud je optuženika na temelju zakonske odredbe članka 453. točke 1. ZKP/08. oslobodio od optužbe jer djelo za koje je optužen nije po zakonu kazneno djelo.

20. Naposljetku, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kako troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

20.1. Slijedom svih izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

SUTKINJA

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. OKDO na broj KO-DO-794/2023 – web. ser.

2. Optuženi VH – e HP

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Rafael Krešić – e. kom.