REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-572/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari predlagatelja Grada Vodnjana - Dignano, Vodnjan, Trgovačka ulica - Via Merceria 2, OIB 15554218499, kojeg zastupa punomoćnik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, protiv protustranke HV pok. H, radi proglašenja nestale osobe umrlom, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, donesenog po povjereniku suda vršitelju dužnosti javnog bilježnika Gorani Savčić iz Pule poslovni broj R1-309/2024-6, UPP-OS-O-48/2024 od 30. siječnja 2025., 22. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, doneseno po povjereniku suda vršitelju dužnosti javnog bilježnika Gorani Savčić iz Pule poslovni broj R1-309/2024-6, UPP-OS-O-48/2024 od 30. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog predlagatelja za proglašenje nestale osobe umrlom.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom predmetno rješenje pobija predlagatelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Smatra da je, odgovarajućom primjenom pravila o parničnom postupku i međunarodnog privatnog prava, u slučaju nenadležnosti prvostupanjskog suda bio mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Žalbeni je prijedlog predlagatelja ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu u Zagrebu ili, podredno, vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba predlagatelja nije osnovana.
4. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog predlagatelja za proglašenje nestale osobe umrlom, u bitnome uz obrazloženje da je u rješenju o nasljeđivanju od 16. lipnja 1959. na temelju kojeg je u zemljišnoj knjizi upisano pravo suvlasništva protustranke HV kao adresa navedena „Via Campi Elisei No4, Trieste“, što je ujedno posljednje poznati podatak o prebivalištu protustranke pa se ne može zaključiti da bi posljednje prebivalište odnosno boravište protustranke bilo na području Republike Hrvatske niti je, stoga, bilo pretpostavki za pokretanje predmetnog postupka.
5. Postupajući prema odredbama članaka 381. i 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), a u vezi s odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/2023., dalje: ZIP), ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede postupka na koje se tako pazi prema pravilima parničnog postupka.
5.1. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je tako ispitano prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.
6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a na nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i mjerodavno pravo kada je prijedlog predlagatelja odbačen.
7. Naime, u ovom postupku nije sporno da je protustranka talijanski državljanin po opciji (uvjerenje MUP-a od 31. prosinca 2024.), kao i da je posljednje poznato prebivalište protustranke bilo u [adresa], na adresi „Via Campi Elisei No4, Trieste“ (rješenje o nasljeđivanju od 16. lipnja 1959.).
8. Kraj takvog stanja stvari, radi se o pravnoj stvari s međunarodnim obilježjem glede osobnog stanja fizičkih osoba, pa pri određivanju nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj prije svega valja poći od mjerodavnih odredaba Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/2017. i 61/2023., dalje: ZMPP).
9. Iz odredbe članka 47. stavka 1. ZMPP-a proizlazi da je u postupcima čiji su predmet osobna stanja fizičkih osoba (što prema stavku 2. obuhvaća i proglašenje nestale osobe umrlom) sud ili drugo tijelo Republike Hrvatske nadležno ako osoba o čijem je osobnom stanju riječ ima u Republici Hrvatskoj uobičajeno boravište ili ako je hrvatski državljanin.
9.1. Stoga, tek ako na temelju iznesenih odredaba proizlazi (međunarodna) nadležnost sudova Republike Hrvatske, tada se stvarna i mjesna nadležnost određuju na temelju članka 56. ZIP-a prema kojem je za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan općinski sud na čijem je području ta osoba imala posljednje prebivalište odnosno boravište (stavak 1.), uz mogućnost povjeravanja vođenja postupka javnom bilježniku prema službenom sjedištu na području tog suda (stavak 2.).
10. Imajući navedeno u vidu, u nespornoj situaciji kada je protustranka talijanski državljanin po opciji koji je nakon Drugog svjetskog rata odselio u Republiku Italiju gdje je registrirano i njegovo posljednje dostupno prebivalište – dakle, niti je protustranka hrvatski državljanin niti je izgledno da je u trenutku smrti imao uobičajeno boravište odnosno prebivalište ili boravište u [adresa] – to, u smislu članka 47. ZMPP- a, ne postoji međunarodna nadležnost sudova Republike Hrvatske, a time ni stva rna ni mjesna nadležnost prvostupanjskog suda odnosno javnog bilježnika u smislu članka 56. ZIP-a. Stoga je u pobijanom rješenju pravilno ocijenjeno da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka te je prijedlog pravilnom primjenom odredbe članka 59. stavka 4. ZIP-a odbačen.
11. Konačno, kraj činjenice da su pravila o nadležnosti u postupcima proglašenja nestale osobe umrlom jasno propisana prethodno naznačenim odredbama ZMPP -a i ZIP-a, u predmetnom slučaju, a suprotno žalbenim navodima predlagatelja, nema mjesta određivanju nadležnosti odgovarajućom primjenom supsidijarnih odredaba ZMPP-a i ZPP-a. To dodatno iz razloga što, u smislu članka 58. ZMPP-a, ne proizlazi da je protustranka imala prebivalište u državi koja nije članica Europske unije niti bi sama činjenica upisa suvlasništva (po osnovi nasljeđivanja iza djeda) na nekretninama u k. o. [katastarska općina], i to za korist osobe koja je iz Republike Hrvatske odselila još nakon Drugog svjetskog rata i po opciji se opredijelila za talijansko državljanstvo, bila dovoljna za zaključak da je predmet postupka dovoljno povezan s Republikom Hrvatskom da bi ga bilo svrsishodno ovdje i voditi odnosno da bi vođenje takvog postupka u inozemstvu bilo nemoguće ili nerazumno.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 44. stavka 1. ZIP-a, odbiti žalbu predlagatelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Puli 22. svibnja 2026.
Sutkinja
Iva Kancijanić
