Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-85/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ZD zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ZD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 2 K-485/2023 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi ZD proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisana u članku 139. stavak 2. u vezi članka 51. KZ/11 te je optuženiku za svako kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci. Optuženi je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s tim da je na temelju odredbe članka 57. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda, s tim da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako imenovani, u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2024. do 15. prosinca 2023.

1.1. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku ZD je izrečena sigurnosna mjera – obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava do isteka kazne zatvora, a nakon toga u zdravstvenoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava ali ne dulje od 3 (tri) godine. Na temelju članka 69. st. 6. KZ/11, na mjeru obveznog liječenja od ovisnosti primjenjuje se odredba članka 68. stavak 6. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 57. stavak 6. u vezi sa člankom 58. stavak 5. KZ/11 upozorava se okrivljenik da sud može opozvati uvjetnu osudu ( koja je sastavni dio izrečene djelomično uvjetne osude) i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obaveznog liječenja od ovisnosti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude ) optuženik je oslobođen u cijelosti obveze naknade troškova postupka.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi ZD osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni odnosno sigurnosnoj mjeri te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optuženog ZD nije osnovana.

4. Optuženi ZD se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

4.2. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

5. U svojoj žalbi žalitelj ZD tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, međutim iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženi ZD proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara zaključku suda o utvrđenju kaznene odgovornosti optuženika. Po žalitelju, presuda se temelji na pretpostavkama, slijedom čega ga je trebalo osloboditi optužbe. U okviru istaknute žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, pa se u tom pravcu žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude.

6.1. Suprotno navodima žalbe ističe se da je prvostupanjski sud sve dokaze iznesene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, prihvativši iskaz svjedoka CD i LD kao vjerodostojne, uvjerljive i istinite.

6.2. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je dao ocjenu izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik ozbiljno prijetio smrću CD i LD o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, oštećeni CD i LD detaljno su i okolnosno iskazivali o ponašanju optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja, a njihov iskaz je potvrđen je nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka dr. Denisa Sabljara kao i sadržajem cjelokupne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku.

6.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka CD i LD kao i ostalih dokaza izvedenih u dokaznom postupku kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

6.4. Navodima žalbe predstavljaju preocjenu provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u kojem dijelu i zašto ne prihvaća obranu optuženika, a zašto prihvaća iskaz svjedoka CD i LD, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.5. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela prijetnje.

6.6. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Okrivljenik u svojoj žalbi koja se odnosi na odluku o sankciji navodi da je ista prestroga i da nije potkrijepljena konkretnim činjenicama kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

7.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne pravilno prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao otegotnim cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu kažnjavanost, dok je kao olakotnim cijenio okrivljenikovo zdravstveno stanje, pa je s obzirom na naprijed navedeno sud okrivljeniku utvrdio za svako od kaznenih djela prijetnje kaznu zatvora u trajanju od po sedam mjeseci nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kazbu zatvora u trajanju od jedne godine s tim da je na temelju odredbe članka 57. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda, s tim da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako imenovani, u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom osudom, uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge pod točkom 18. obrazloženja prvostupanjske presude.

7.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nan io društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11).

8. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž