Poslovni broj: Usž-1580/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te uz zapisničarku, sudsku savjetnicu Katarinu Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja ETF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d. o. o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (OIB: 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi upisa u zakladni upisnik, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2843/2022-14 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2843/2022-14 od 25. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem, u točki I. izreke, odbačena je tužba kao nedopuštena, a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedenoga rješenja zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je tužba odbačena primjenom članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, jer on nije sudjelovao u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu. Smatra pogrešnim stajalište suda, jer ZUS ne propisuje da samo osoba koja je sudjelovala u upravnom postupku može biti tužitelj u upravnom sporu. Smatra i da status tužitelja u upravnom sporu nije uvjetovan sudjelovanjem u upravnom postupku, nego činjenicom da su fizičkoj osobi postupanjem ili pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela povrijeđena prava i pravni interesi. Istaknuo je da se sudska zaštita pruža po kriteriju povrede prava i pravnih interesa u upravnoj stvari, a ne po kriteriju sudjelovanja u upravnom postupku te da je sud počinio bitnu povredu upravnog spora iz članka 126. stavka 2. u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZUS-a, ali i onu iz članka 126. stavka 3. točke 2. ZUS-a. Zaključno je istaknuo da su mu kao nasljedniku osnivača zaklade rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015. i ne omogućavanjem sudjelovanja u upravnom postupku iz kojeg je proizišlo to rješenje povrijeđena prava i pravni interesi (jer, tvrdi, nije ni obaviješten da se taj postupak vodi). Ocijenio je da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio ključne činjenice vezano za postojanje pretpostavki za vođenje upravnog spora. Skrenuo je pozornost i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, s obzirom na to da sud nije primijenio članak 11. Zakona o zakladama i fundacijama (NN, br. 36/95.), koja mu, tvrdi, kao nasljedniku osnivača zaklade, omogućava sudjelovanje u upravnom postupku i prema kojem ima status stranke. Smatra da je time povrijeđena i odredba članka 126. stavka 5. ZUS-a. Stoga je predložio poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troška sastavljanja žalbe.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti. Istaknuo je da je rješenjem
Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015. odobreno Zakladi braće Nikole Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine upis promjene adrese sjedišta, svrhe i statuta u zakladni upisnik (sada Registar zaklada Republike Hrvatske). Smatra da tužitelj nije legitimiran za pokretanje upravnog spora i da je sud to jasno i dostatno obrazložio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito i pravilno te valjano i dostatno obrazloženo.
6. Nije sporno da je, rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., točkom 1. izreke, odobren upis Zaklade u Zakladni upisnik i da je to rješenje donijeto povodom zahtjeva Zadužbina braće Nikole i Miha Mihanovića na temelju odredbe članka 42. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama („Narodne novine“, 36/95., u daljnjem tekstu: ZoZF).
6.1. Nije sporno da je tužitelj podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015., kojim je odobreno Zakladi braće Nikole Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine upis promjene adrese sjedišta, svrhe i statuta u zakladni upisnik . Nije sporno niti da je postupak upisa promjena u Zakladni upisnik, a koji je dovršen osporenim rješenjem, pokrenut po zahtjevu podnositelja ET, predsjednika Uprave Zaklade Braće Nikola i Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine.
6.2. Nije sporno ni da tužitelj nije sudjelovao u konkretnom upravnom postupku iz kojeg je proizišlo osporeno rješenje i da je on to rješenje zaprimio, po zahtjevu, dopisom Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću pravi i imovinsko-pravne poslove KLASA: 230-01/22-01/431, URBROJ: 2117-11/4-22-3 od 16. rujna 2022.
7. Pokazalo se spornim je li se osporenim rješenjem dira u pravo ili pravni interes tužitelja te, s tim u vezi, jesu li bile ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog spora.
8. Tužitelj, žalitelj smatra da ima stranačku legitimaciju kao potomak i nasljednik osnivača zaklade te da su prvostupanjski sud i tuženik pogrešno postupili ne priznajući mu status stranke u konkretnom upravnom postupku.
9. No, sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, ocijenivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je utvrdio da tužitelj nema stranačku legitimaciju, odnosno da se rješenjem ne dira u njegova prava ili pravne interese. Sud smatra da tužitelj nije sudjelovao u upravnom postupku donošenja osporenog rješenja te da time nema aktivnu legitimaciju za pokretanje spora.
10. Cilj je toga zakona osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. ZUS-a).
10.1. U skladu s člankom 18. stavkom 1. ZUS-a tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
10.2. Člankom 46. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
11. Uzimajući kao polazišnu osnovu ono što je zaključio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2679/2018 od 10. ožujka 2020. Sud je stajališta da stranačka legitimacija označava pravni interes i status osobe da sudjeluje u upravnom sporu kao stranka, što podrazumijeva da se pojedinačnom upravnom odlukom, postupanjem ili ugovorom dira u prava ili pravne interese te osobe. Sud smatra i da je upravnosudska zaštita supsidijarna i da se ona može tražiti samo ako je osoba sudjelovala u upravnom postupku i iscrpila sve mehanizme redovne pravne zaštite. To znači da, ako osoba nije sudjelovala u upravnom postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje, ona ne bi imala aktivnu legitimaciju za (izravno) pokretanje upravnog spora, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
12. Sud smatra i da u konkretnoj pravnoj situaciji, ne ocjenjujući i ne prejudicirajući pritom je li on u tom postupku trebao sudjelovati kao stranka, tužitelj ne može pravnu zaštitu od osporenog rješenja izravno ostvarivati u upravnom sporu, već ponajprije kroz obnovu upravnog postupka u skladu s odredbama članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.).
13. Valja istaknuti i da, prema primjenjivoj ustavnosudskoj praksi, ZUS sadrži (oborivu) presumpciju prema kojoj pretpostavke za vođenje upravnog spora ne postoje, između ostaloga, ako se pojedinačnom odlukom donesenom u upravnom postupku ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, a u njegov se pravni interes ne dira ako u tom postupku nije sudjelovao kao stranka ili zainteresirana osoba.
14. Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora pa ni one koje spominje žalitelj, pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, odbacio tužbu kao nedopuštenom, a što je valjano i dostatno obrazložio.
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, odnosno riješiti kao u točki I. izreke.
16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
