Poslovni broj: Usž-1988/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja HGČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi upisa vjerske zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I- 1487/2023-13 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I- 1487/2023-13 od 5. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-070-03/16-01/1, URBROJ: 514-07-04-02/01-23-30 od 2. ožujka 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Dužan je tuženik, u roku 60 dana od dana primitka ove presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda koji su izraženi u obrazloženju ove odluke.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.312,50 (pettisućatristotinedvanaesteurapedesetcenti) eura.

V. Obvezuje se Republika Hrvatska iz sredstava Državnog proračuna nadoknaditi tužitelju troškove delegacije u iznosu od 202,00 (dvijestotinedvaeura) eura.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-070-03/16-01/1, URBROJ: 514-07-04-02/01-23-30 od 2. ožujka 2023., utvrđenje da Hrvatska pravoslavna crkva (u daljnjem tekstu: HPC) ispunjava zakonom propisane uvjete za upis u Registar vjerskih zajednica Republike Hrvatske i obvezivanje tuženika da provede upis te vjerske zajednice u navedeni registar, a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke obvezana je Republika Hrvatska opunomoćeniku tužitelja nadoknaditi troškove spora u iznosu od 464,50 eura iz sredstava Državnog proračuna.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrd i da je 19. svibnja 2016. podnio zahtjev za upis HPC-a u Evidenciju vjerskih zajednica, da je rješenjem tuženika od 16. siječnja 2019. odbijen taj zahtjev, da je upravni sud presudom od 15. listopada 2020. odbio tužbeni zahtjev i da je ovaj Sud presudom broj Usž-731/2021 od 7. rujna 2022. usvojio žalbu, poništio odluke suda i tuženika i predmet vratio na ponovni postupak. Tvrdi i da je visoki sud, odlučujući o žalbi, istaknuo odredbu članka 115. stavka 3. Ustava i da je javnopravno tijelo dužno tumačiti mjerodavne odredbe ZUS -a u svjetlu ustavnih i konvencijskih jamstava uključujući i prava na pošteno suđenje i osporavajući tezu da podnositelj ne ispunjava uvjete iz članka 21. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica („Narodne novine“; broj: 83/02. i 73/13., u daljnjem tekstu ZPPVZ). Tvrdi da je tuženik u ponovnom postupku, suprotno obvezujućem stajalištu Suda, odbio zahtjev, s obrazloženjem da nije ispunio članak 21. stavak 1. točke 3. ZPPVZ-a i da udruga nije djelovala najmanje pet godina. Istaknuo je da je udruga bila aktivna i djelovala najmanje pet godina, da je ona osnovana 10. rujna 2010., da je upisana u registar udruga 11. studenoga 2010., da je 15. ožujka 2017. proveden nadzor nad radom udruge, da je od dana osnivanja, odnosno od dana upisa u registar udruga do dana obavl janja nadzora 15. ožujka 2017. proteklo više od pet godina, da činjenica da je vršen nadzor potvrđuje da je ona bila registrirana i da je djelovala. Zaključio je da je od osnivanja do dana podnošenja zahtjeva 18. svibnja 2016. proteklo nešto više od pet godina, a što je, tvrdi, razvidno i iz sadržaja izvatka iz registra udruga kojeg tuženik vodi. Ocijenio je i paušalnom tvrdnju da udruga nije bila aktivna, pravno neprihvatljivom ocjenu da se ne može kao valjan dokaz za upis novoosnovane vjerske zajednice prihvatiti dostavljeni ispis za udrugu iz registra udruga vezano za ispunjavanje uvjeta iz članka 21. stavka 1. točke 3. ZPPVZ- a, istaknuvši i da je sud odbio izvesti predložene dokaze radi razjašnjenja je li konkretna vjerska zajednica djelovala kao takva na području Republike Hrvatske. Stoga je predložio poništiti osporenu presudu, rješenje tuženika, utvrditi da HPC ispunjava sve zakonom propisane uvjete za upis u Registar vjerskih zajednica Republike Hrvatske i da Sud naloži tuženiku provesti upis HPC-a u navedeni registar.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, istaknuvši da je postupio u cijelosti po pravnom shvaćanju i primjedbama iz pravomoćne presude broj Usž-731/2021-7 od 7. rujna 2022. i da je u ponovnom postupku dodatno obrazložio razloge odbijanja zahtjeva za upis navedene vjerske zajednice u Registar vjerskih zajednica uključujući i one zbog čega tužitelj nije ispunio uvjete iz članka 5. stavka 2. u vezi s člankom 21. stavkom 1. podstavkom 3. ZPPVZ-a. Predložio je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da osporena presuda nije zakonita i pravilna te da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali i da su sud i tuženik o činjeničnom stanju izveli pogrešan zaključak.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika, kojom je u ponovnom postupku i u izvršenju pravomoćne presude upravnog suda, odbijen zahtjev tužitelja za upis vjerske zajednice Hrvatska pravoslavna crkva sa sjedištem u [adresa] u Registar vjerskih zajednica Republike Hrvatske, kojeg je on podnio 19. svibnja 2016. Osporeno rješenje je donijeto u ponovnom postupku i u izvršenju pravomoćne presude Suda broj Usž-731/2021-7 od 7. rujna 2022. Ovaj Sud je poništio ranije odluke, obrazloživši da je, u skladu s ustavnim i konvencijskim pravom na pravično (pošteno) sušenje, potrebno detaljnije utvrditi ključnu činjenicu je li konkretna vjerska zajednica do dana podnošenja zahtjeva najmanje pet godina djelovala kao udruga s pravnom osobnošću te dodatno obrazložiti jesu li ispunjeni uvjeti za njezin upis u Evidenciju iz članka iz članka 5. stavka 2. i članka 21. stavka 1. ZPPVZ-a.

7. Nije sporno da je konkretna novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika bila upisana u Registar udruga najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva.

8. Međutim, pokazalo se spornim i u ponovnom postupku i u žalbenom stadiju upravnog spora je li konkretna vjerska zajednica djelovala kao udruga s pravom osobnošću najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva. Pokazalo se spornim i je li, pri ispitivanju ispunjenja pretpostavki za upis, odredbe članka 5. stavka 2. i članka 21. stavka 3. ZPPVZ-a treba tumačiti zajedno i u njihovim združenim učincima. Pokazalo se, u biti, spornim je li za upis navedene vjerske zajednice u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija) ključno da je ona djelovala kao udruga, a ne da je bila samo registrirana kao udruga.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. ZPPVZ-a, koji kao lex specialis propisuje uvjete upisa vjerske zajednice u Evidenciju, propisano je da se novoosnovana vjerska zajednica upisuje u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis koji sadrži podatke iz članka 20. toga zakona, uz koji se dostavljaju: – akt iz kojeg je vidljivo da vjerska zajednica ima najmanje 500 vjernika, – akt iz kojeg je vidljiv sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja vjerske zajednice, – akt iz kojeg je vidljivo da je novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika prije podnošenja zahtjeva bila upisana u registar udruga najmanje pet godina.

9.1. Člankom 5. stavkom 2. ZPPVZ-a je propisano da zajednice vjernika koje na dan stupanja na snagu toga zakona (stupio na snagu 24. srpnja 2002.) ne djeluju kao vjerske zajednice ili koje će se osnovati nakon dana stupanja na snagu toga zakona (u daljnjem tekstu: novoosnovane vjerske zajednice), upisuju se u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis, s time da zahtjev za upis u Evidenciju mogu podnije ti one zajednice vjernika koje su do dana podnošenja zahtjeva najmanje pet godina djelovale kao udruge s pravnom osobnošću.

9.2. Prema regulaciji članka 7. Pravilnika o obrascima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 9/03., 12/03., 24/04., 144/10. i 124/12., u daljnjem tekstu: Pravilnik) novoosnovane vjerske zajednice upisuju se u Evidenciju na temelju zahtjeva za upis u Evidenciju (stavak 4.); zahtjev se podnosi na Obrascu broj 2 – Zahtjev za upis vjerske zajednice u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (stavak 5.); novoosnovane vjerske zajednice uz obrazac zahtjeva za upis u Evidenciju prilažu: – Obrazac broj 2a iz kojeg je vidljivo da vjerska zajednica ima najmanje 500 vjernika, – akt iz kojeg je vidljiv sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja vjerske zajednice, – akt iz kojeg je vidljivo da je novoosnovana vjerska zajednica kao vjerska zajednica prije podnošenja zahtjeva bila upisana u registar udruga najmanje pet godina (stavak 7.).

9.3. Člankom 48. stavkom 1. točkom 3. Zakona o udrugama (''Narodne novine'', 74/14. i 70/17., u daljnjem tekstu: ZoU) je propisano da razlog za prestanak djelovanja udruge je protek dvostruko više vremena od vremena predviđenog za održavanje redovne sjednice skupštine, a ona nije održana.

9.4. Činjenice iz stavka 1. točaka 3. i 6. ovog članka po službenoj dužnosti ili na prijedlog osobe ovlaštene za zastupanje udruge, nadležnog tijela udruge, članova udruge ili drugih zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba utvrđuje rješenjem nadležn i ured (članak 48. stavak 3. ZoU-a).

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je udruga najmanje pet godina do dana podnošenja zahtjeva djelovala kao udruga s pravnom osobnošću u skladu s člankom 5. stavkom 2. ZPPVZ-a, zbog čega je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim. Iz obrazloženja proizlazi da udruga nije prijavila odgovarajuće promjene iz članka 27. stavka 1. ZoU-a, a niti dostavila tražene zapisnike s Općeg sabora iz kojih bi bilo razvidno djelovanje udruge, stanje članstva, valjanost sazivanja i održavanja Općeg sabora u skladu sa Statutom iz 2010.

11. S obzirom na navode suprotstavljenih stranaka može se zaključiti da je tužitelj podnio uredan i potpun zahtjev za upis navedene vjerske zajednice u Evidenciju na Obrascu broj 2, priloživši sve tzv. obvezatne priloge iz članka 21. stavka 1. i članka 7. stavka 7. Pravilnika.

12. No, tuženik je, na temelju rješenja Ureda državne uprave u Šibensko -kninskoj županiji, nadležnog tijela za provođenje nadzora nad prijavom podataka u registra udruga Klasa: UP/I-230-02/19-01/33, Urbroj: 2182-06-07/1-19-1 od 1. veljače 2019., zaključio da konkretna vjerska zajednica nije djelovala kao udruga s pravnom osobnošću najmanje pet godina do dana podnošenja zahtjeva za upis, jer je ona prije toga prestala postojati zbog proteka dvostruko više vremena od vremena predviđenog za održavanje redovne sjednice Općeg sabora udruge na temelju odredbe članka 48. stavka 1. točke 3. ZoU-a.

12.1. Tuženik je, u biti, osporio vjerodostojnost javne isprave, izvoda iz Registra Udruga Republike Hrvatske čije je vođenje u njegovoj nadležnosti i vjerodostojnost zapisnika s izvanredne sjednice Općeg sabora Udruge od 15. svibnja 2016 . Smatra da nije riječ o valjanim i vjerodostojnim dokazima da je konkretna vjerska zajednica djelovala kao udruga najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva za upis.

13. Smislenim i sistemskim tumačenjem odredbi članka 5. stavka 2. i članka 21. stavka 3. ZPPVZ-a u njihovim združenim učincima, Sud smatra da je za upis vjerske zajednice u Evidenciju ključno da je ona djelovala kao udruga, a ne da je bila samo registrirana kao udruga najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva. Drugačije tumačenje nema logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

14. No, sagledavajući pravni problem kao jedinstvenu cjelinu i u kontekstu posebnosti konkretnog predmeta, a osobito uzimajući u obzir trenutak podnošenja zahtjeva i vrijeme provođenja nadzora nad prijavom podataka u registra konkretne udruge, Sud ocjenjuje da rješenje tuženika, kojim je odbijen tužiteljev zahtjev, nije zakonito i da javnopravna tijela nisu ispunila svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način i u skladu s načelom dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti.

15. Valja istaknuti i da se prestanak djelovanja udruge (kao jedan od razloga za prestanak postojanja udruge) utvrđuje rješenjem nadležnoga upravnog tijela po službenoj dužnosti ili na prijedlog osobe ovlaštene za zastupanje udruge, nadležnog tijela udruge, članova udruge ili drugih zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba u skladu s odredbom članka 48. stavka 3. ZoU-a pa i zbog razloga prestanka djelovanja udruge iz članka 48. stavka 1. točke 3. ZoU-a (protek dvostruko više vremena od vremena predviđenog za održavanje redovne sjednice skupštine, a ona nije održana).

16. Uzimajući kao polazišnu osnovu zaključke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj U-VIIA-2978/2011 od 10. lipnja 2011. (koji su primjenjivi i u konkretnom predmetu), Sud smatra da se deklaratorni značaj rješenja o prestanku djelovanja udruge ne smije zanemariti kao što to čini tuženik, jer ono daje izvjesnost i čvrstinu sadržaja pravnim odnosima koji su nastali osnivanjem udruge, ali su navodnim prestankom njihovog djelovanja ostali sporni. Stoga članak 48. stavak 3. ZOU-a ima svrhu osigurati primjenu načela vladavine prava sadržanog u članku 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u pravnom režimu osnivanja, registracije, pravnog postojanja i djelovanja udruga sa svojstvom pravne osobe u Republici Hrvatskoj.

17. Valja istaknuti i da, prema dosljednoj ustavno-sudskoj praksi, greške ili propusti državnih tijela ne bi trebali ići na štetu pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje ikakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik greške koju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotične osobe (vidi predmete ESLJP-a Gashi protiv Hrvatske, br. 32457/05, § 40., presuda od 13. prosinca 2007.; Moskal protiv Poljske, br. 10373/05, § 73., presuda od 15. rujna 2009.; Albergas i Arlauskas protiv Litve, br. 17978/05, § 74., presuda od 27. svibnja 2015.; S.C. Antares Transport S.A. i S.C. Transroby S.R.L. protiv Rumunjske, br. 27227/08, § 48., presuda od 15. prosinca 2015.).

18. Štoviše, u spisu predmeta javnopravnih tijela koji su čitani unutar dokaznog postupka u upravnom sporu nije niti sadržano rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji Klasa: UP/I-230-02/19-01/33, Urbroj: 2182-06-07/1-19-1 od 1. veljače 2019., a niti je iz spisa razvidno je li tužitelj iskoristio pravnu zaštitu od toga rješenje i je li to rješenje postalo pravomoćno.

19. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkama I. i II. izreke.

20. U ponovnom postupku tuženik će otkloniti počinjene povrede te, nakon što poštujući načelo utvrđivanja materijalne istine i uzimajući u obzir noviju ustavnosudsku praksu vezano uz upravni spor koja u recepciji europske pravne stečevine afirmira načelo dobrog upravljanja (dobre uprave), cjelovito utvrdi relevantno činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog propisa, odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za upis vjerske zajednice u Evidenciju pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda u skladu s odredbama 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

21. Odluka o troškovima upravnog spora, sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa).

21.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i jednog obrazloženog podneska od 6. listopada 2023. te zastupanje na ročištu od 12. veljače 2025. po 500 bodova, a za sastavljanje žalbe popisanih 625 bodova, odnosno ukupno 2.125 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 4.250,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.062,50 eura) iznosi ukupno 5.312,50 eura, što je obvezan nadoknaditi tuženik koji nije uspio u sporu i koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

22. Odluka o troškovima koji su nastali zbog delegacije spisa predmeta , sadržana u točki V. izreke, utemeljena je na odredbama članka 11. stavka 1., 2., 4., 5. i 6. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.) i Tarife.

22.1. S obzirom da je riječ o delegiranom spisu, priznati su i troškovi s osnova izbivanja iz pisarnice po 25 bodova za svaki započeti sat, odnosno za 7 sati dnevno, odnosno ukupno 175,00 eura, ako se uzme u obzir sjedište opunomoćenika tužitelja (Zagreb), sjedište prvostupanjskog suda (Osijek) i termin održavanja ročišta za raspravu od 12. veljače 2025. (10,00 sati). Priznat je i trošak autobusne karte na relaciji Zagreb-Osijek-Zagreb u iznosu od 27,00 eura (2x13,50 eura) na temelju javno dostupnih cjenika javnih prijevoznika koji prometuju na navedenoj relaciji.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan