Poslovni broj: Usž-3158/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 26/IV, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2944/2024-7 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2944/2024-7 od 23. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/24-01/50, URBROJ: 513-04- 24-2 od 25. studenoga 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-416-02/2022-06/21, URBROJ: 513-07- 19/2024-09 od 5. ožujka 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-416-02/2022-06/21, URBROJ: 513-07-19/2024-09 od 5. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja .

3. Protiv uvodno naznačene presude, tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi tužitelj uglavnom ponavlja navode tužbe te ustraje na stajalištu da se na predmetni postupak imaju primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08., 18/11., 78/12.) koje su bile na snazi u trenutku utvrđivanja porezne obveze, posebice odredba članka 94. stavak 4. kojom je određeno da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo obvezu, a ne od dana izvršnosti rješenja kojim je obveza utvrđena, kako to, prema njegovom mišljenju, pogrešno smatra prvostupanjski sud. Ističe da je u konkretnom slučaju porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu 15. studenog 2012., slijedom čega smatra da je zastara prava na naplatu počela teći najkasnije 1. siječnja 2013. pa da je relativna zastara za te porezne obveze nastupila najkasnije 1. siječnja 2016., dakle prije 1. siječnja 2017., kada je stupio na snagu „novi“ Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16.). Ponavlja kako eventualni prekid tijeka zastare, a suprotno stajalištu suda (pa samim time i rješenje o reprogramu) nije od utjecaja za nastupanje apsolutne zastare. Ističe da je za tražbinu s osnova poreza i prireza po godišnjoj prijavi za 2008., 2009. i 2010. godinu, nastupila ne samo relativna, nego i apsolutna zastara budući da je do dana pisanja žalbe proteklo punih 13 godina, odnosno dvostruko više vremena od vremena potrebnog za nastup apsolutne zastare. Također ističe da su u obrazloženju prvostupanjskog suda izostali razlozi zbog kojih se predmetnu tražbinu dovodi u vezu s tražbinom osiguranom po rješenju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću poslovni broj: Ovr-459/18 od 4. rujna 2019., pa da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je pobijana presuda donesena protivno zakonu te da je proizvoljna, paušalna i arbitrarna, kao i osporeni upravni akti. Posljedično smatra nezakonitom i odluku o troškovima postupka. Predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporene upravne akte, podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 i 39/26. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Tužitelju je u tijeku upravnog spora omogućeno, sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, izjasniti se o okolnostima, činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, posebice održavanjem ročišta za raspravu dana 11. travnja 2025., kojem je prisustvovao punomoćnik tužitelja.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-23/22-01/178, URBROJ: 513-04-24-18 od 15. veljače 2024., a ovo u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-1548/2023-14 od 22. prosinca 2023. Tom presudom poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-23/22-01/178, URBROJ: 513-04-23-2 od 18. svibnja 2023. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak uz uputu da je tuženik dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba suda . Poništavajući citirano rješenje tuženika, Upravni sud u Splitu uputio je na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama poslovni broj: U - zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021. i poslovni broj: U-zpz-73/2021-7 od 12. siječnja 2022. prema kojima je, s obzirom na prijelaznu i završnu odredbu članka 197. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16.), a vezano za primjenu materijalnog prava, pri ocjeni nastupa zastare utvrđivanja i naplate poreza, ključno utvrditi je li u trenutku stupanja na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16.), odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.). Također, vezano za upisano založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine s osnove poreza i drugih javnih davanja, sud je naveo da smatra da isto ne utječe na ocjenu nastupa porezne zastare na naplatu, već da je riječ o instrumentu osiguranja koji omogućava naplatu i zastarjele (tako osigurane) tražbine u dijelu glavnice (ali ne i kamata) samo iz založene stvari te je istaknuo da je ocjena utvrđenja zastare jedno pravno pitanje, a pitanje otpisa zastarjelog duga je samostalno i odvojeno drugo pravno pitanje, odnosno, da je riječ o različitim pravnim institutima koji se razlikuju po svojim pravnim pretpostavkama i učincima.

9. Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je da je tužitelj dana 27. srpnja 2022. podnio zahtjev za otpis duga po osnovi zastare prava na naplatu poreza. Porezni dug za 2008. utvrđen je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2009-02/24918, URBROJ:513- 07-19-01/2012-02 od 15. studenog 2012., porezni dug za 2009. utvrđen je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2010-02/4599, URBROJ: 513-07-19-01/2012-02 od 15. studenog 2012., dok je porezni dug za 2010. utvrđen poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2011-02/25998, URBROJ: 513-07-19-01/2012-02 od 15. studenog 2012., koja su sva postala izvršna 7. siječnja 2013. Nadalje je razvidno da je od 18. srpnja 2013. do 3. lipnja 2016. na snazi bio reprogram poreznog duga te da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću poslovni broj: Ovr-459/18 od 4. rujna 2019., protiv protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, određeno osiguranje predmetne novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja, na temelju gore naznačenih ovršnih poreznih rješenja. Prijedlog za upis založnog prava Općinskom sudu u Dubrovniku podnesen je 11. rujna 2018., a založno pravo uknjiženo je rješenjem poslovni broj: Z-10411/2018 od 18. studenog 2019.

10. Vezano za pitanje primjene propisa, i prema ocjeni ovog Suda, s obzirom da je zahtjev podnijet 27. srpnja 2022. i da zastara nije nastupila do 1. siječnja 2017. u konkretnom slučaju imaju se primjenjivati odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), kako je to pravilno navedeno u osporenim rješenjima.

11. Odredbom članka 197. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) propisano je da će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama toga Zakona, a da će se postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), dovršiti prema odredbama ovoga Zakona.

12. S obzirom da je predmetna porezna obveza utvrđena poreznim rješenjima od 15. studenog 2012., koja su sva postala izvršna 7. siječnja 2013., sukladno odredbi 108. stavak 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), kojom je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zastara trebala početi teći od izvršnosti rješenja 1. siječnja 2014.

13. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da u konkretnom slučaju zastara nije počela teći 1. siječnja 2014. s obzirom na vrijeme trajanja reprograma poreznog duga (od 18. srpnja 2013. do 3. lipnja 2016.); to sukladno odredbi članka 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba ("Narodne novine", 55/13.), kojom je propisano da za vrijeme trajanja reprogramirane naplate poreznog duga sukladno tom Zakonu, zastara poreznog duga ne teče.

14. Imajući u vidu razdoblje u kojem je na snazi bio reprogram predmetnog poreznog duga (kada zastara nije tekla), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da do podnošenja prijedloga za upis založnog prava (11. rujna 2018.), nije protekao zastarni rok od 3 odnosno 6 godina te otklonio prigovor tužitelja u tom smislu.

15. Također, u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je posebno istaknuo da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđenje zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga i obustavu postupka naplate tog duga, što ustvari znači da je tužitelj zatražio mu se utvrđeni porezni dug otpiše zbog nastupa zastare, međutim, da je naplata predmetnog poreznog duga osigurana založnim pravom, zbog čega je u konačnici odbijen tužbeni zahtjev.

16. Odredbom članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) propisano je da se, kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi; zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

17. U skladu s citiranom odredbom članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) , pravilno je naveo prvostupanjski sud da se naplata predmetnog poreznog duga osigurana upisom založnog prava na nekretninama tužitelja, može vršiti i nakon proteka roka za zastaru tako što se naplata duga vrši prodajom založene nekretnine, slijedom čega n ije bilo osnove da se udovolji tužiteljevom zahtjevu, tj. da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu, da se obustavi postupak naplate i dug otpiše u poreznim evidencijama.

18. Dakle, u situaciji kada je porezni dug osiguran založnim pravom, iako je zastarjela tražbina, ali se dužnik ne može osloboditi obveze plaćanja tog duga, odnosno dug se ne može otpisati jer se glavnica duga i nadalje može naplatiti iz založene stvari.

19. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nalazi da se prvostupanjska presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a te tijekom upravnog spora nije počinio nikakve postupovne povrede koje bi utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.

20. S obzirom da tužitelj u žalbi nije iznio pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, odnosno žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I. izreke).

21. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan