Poslovni broj: Usž-1858/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja EŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Miljenko Krželj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu "Pavlak & Partneri" d. o. o., Rijeka, Splitska 2, Pisarnica Zagreb, Zagreb, Trg bana Jelačića 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa generalni opunomoćenik RŽ, diplomirani pravnik i zaposlenik, radi utvrđenja zastare prava na naplatu poreznog duga i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1522/2023-8 od 5. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I - 1522/2023-8 od 5. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/23-01/63, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. travnja 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Tuženik je dužan, u roku 15 dana od dana primitka ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-23/23-01/63, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. travnja 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-416-02/2019- 06/25, URBROJ: 513-07-17/22-19 od 19. prosinca 2022., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene odluke zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog propisa. Tvrdi da je 31. prosinca 2018. podnio zahtjev za utvrđivanjem zastare prava na naplatu poreznog duga , da je isti zahtjev podnio i 3. siječnja 2019. te da je zbog toga porezno tijelo rješenjem KLASA: UP/I-416-02/19-06/25, URBROJ: 513-07-17/22-13 od 3. svibnja 2022. spojilo navedene postupak u jedan. Tvrdi i da je isto porezno tijelo rješenjem od 27. rujna 2019. privremeno prekinulo porezni postupak do završetka upravnog spora koji se o istom pitanju vodio pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem UsIpor- 18/2018, a koja je poništena presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-2764/2019. Tvrdi i da je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje pravne pretpostavke za vođenje još jednog postupka za utvrđivanje zastare prava na naplatu istih poreznih obveza, budući da su isti zahtjevi podneseni 2016., 2017. i 2018. i zbog toga, kako je ocijenjeno, da porezni obveznik svake godine podnosi novi zahtjev za utvrđivanjem zastare prava na naplatu koji se temelji na istoj pravnoj osnovi i na istom činjeničnom stanju kao i zahtjev u konkretnom predmetu. Smatra da se izraženim pravnim stajalištem u potpunosti ruši koncepcija zastare, jer bi poreznim tijelima trebalo biti jasno da protekom svake godine za jedan dio poreznih dugovanja kako za utvrđenje tako i za naplatu nastupa zastara bez obzira je li riječ o istim poreznim obvezama. Istaknuo je da nisu navedene koje su to pravne pretpostavke otpale, odnosno ne postoje za vođenje konkretnog poreznog postupka. Smatra da okosnica razmišljanja pri utvrđenju zastare nije istovjetnost poreznog duga, nego njegovo dospijeće i protek vremena propisanog zakonom nakon kojeg je nemoguće ostvari prisilnu naplatu duga. Smatra i da činjenica da se na zastaru prema članku 109. stavku 6. OPZ-a pazi po službenoj dužnosti nije bitna i ne isključuje pravo poreznog obveznika da podnese zahtjev i da se po njemu odluči o njegovim pravima, obvezama pa i vezano za nastupanje zastare poreznog duga. Ne iznose se preostali žalbeni razlozi vezano za nastupanje zastare pojedinih poreznih obveza zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja. Žalitelj je predložio poništiti osporenu presudu i rješenja poreznih tijela i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS) Sud ocjenjuje da presuda nije zakonita i pravilna, budući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio mjerodavni propis.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela u dijelu vezano za obustavu upravnog postupka, kojeg je tužitelj 3. siječnja 2019. pokrenuo zahtjevom za utvrđivanjem zastare prava na naplatu poreznog duga.

7. Nije sporno da je porezno tijelo nastavilo prekinuti postupak pokrenut po navedenom zahtjevu poreznog obveznika za utvrđenjem zastare prava na naplatu poreznog duga, s obzirom na to da je presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIpor-18/2018 poništena presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-2764/2019.

7.1. Nije, u biti, sporno ni da je prvostupanjsko porezno tijelo obustavilo postupak utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga pokrenutog u 2019., jer je zaključio da više ne postoje pretpostavke za vođenje još jednog postupka utvrđivanja zastare prava na naplatu istih poreznih obveza, s obzirom na to da je porezni obveznik isti zahtjev podnio 2016., 2017. i 2018. te s obzirom na da on svake godine podnosi novi zahtjev za utvrđivanjem zastare prava na naplatu koji je utemeljen na istoj pravnoj osnovi i na istom činjeničnom stanju kao i predmetni zahtjev. Izraženo stajalište i ocjene prihvatio je zakonitim i pravilnim tuženik i prvostupanjski sud.

8. U žalbenom stadiju postupka sporno je jesu li u izloženom činjeničnom stanju bili ispunjeni uvjeti za obustavu poreznog postupka u smislu odredbe članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 . i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

9. Odredbom članka 46. stavkom 5. ZUP-a je propisano da kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

10. Sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavu postupka u smislu članka 46. stavka 5. ZUP-a i da su osporene odluke u razmatranom dijelu potpuno arbitrarne, nerazumljive i proturječne sadržaju spisa poreznog tijela te da one sadrže razloge rješavanja upravne stvari koji nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Iz sadržaja obrazloženja osporenih odluka uopće nije razvidno koje su to pravne pretpostavke otpale, odnosno koje to pretpostavke više ne postoje za vođenje poreznog postupka, a koje su, valja zaključiti, postojale u trenutku podnošenja zahtjeva poreznog obveznika.

11. Sud smatra da se izraženim pravnim stajalištem u potpunosti ruši koncepcija instituta porezne zastare, jer, kako je ispravno zaključio žalitelj, protekom svake kalendarske godine za jedan dio poreznih dugovanja nastupa zastara bez obzira je li riječ o zastari utvrđenja ili naplate porezne obveze. Stoga okolnost da je porezni obveznik u kalendarskoj godini različitoj od onih koje se spominju podnio novi zahtjev za utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga pa i vezano za iste porezne obveze ne znači da ne postoje (više) pravne pretpostavke za vođenje postupka utvrđivanja porezne zastare. Srž ocjene (ne)nastupanja porezne zastare je njegovo dospijeće i protek zakonom propisanog vremena/roka nakon kojeg utvrđivanje i/ili prisilna naplata poreznog duga nije moguća.

12. U pravu je žalitelj i da okolnost da se na poreznu zastaru pazi po službenoj dužnosti prema članku 109. stavku 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) nije bitna i ne derogira pravo poreznog obveznika da podnese zahtjev i da se po njemu odluči o njegovim pravima i obvezama vezano za nastupanje zastare prava na naplatu poreznog duga.

13. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, poništiti osporenu presudu i odluku tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

14. U ponovnom postupku tuženik će otkloniti počinjeni propust te će uzimajući u obzir istaknute primjedbe i pravna shvaćanja, pravilnom primjenom mjerodavnog propisa, odlučiti o osnovanosti žalbe poreznog obveznika.

15. Odluka o troškovima upravnog spora, sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.).

15.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000,00 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi sveukupno priznatih 2.000,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi sveukupno 2.500,00 eura, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

PRESJEDNICA VIJEĆA

Sanja Štefan