Poslovni broj: Usž-3809/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužiteljice ŽZN (ranije: ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska 21, protiv tuženika Hrvatskog sabora , Tajnika (OIB: 38597506234), Zagreb, Trg sv. Marka 6, kojeg zastupaju opunomoćenice, zaposlenice RZ i AZ, radi produženja roka za polaganje državnog ispita, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1027/2023-18 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1027/2023-18 od 4. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-133-02/23-01/01, URBROJ: 6544-3-23-2 od 6. veljače 2023.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da se o međusobno povezanim pravnim pitanjima odlučuje u više zasebnih upravnih postupaka; da se paralelno vode tri upravna postupka, jedan vezano za obustavu prava na polaganje državnog stručnog ispita (UsI-159/23), drugi vezano za rješenje o produljenju polaganja državnog stručnog ispita i treći povodom rješenja o rasporedu na radno mjesto i plaći. Smatra da navedena fragmentacija, gdje se o ključnim prethodnim pitanjima ne odlučuje meritorno, izravno utječe na zakonitosti pobijanih rješenja i da to predstavlja povredu njezina prava na sud i žalbu. Istaknula je da u izreci pobijane presude nije odlučeno o točkama II. i III. petita tužbenog zahtjeva vezano za nezakonitu radnju i diskriminaciju na temelju spola, zdravstvenog stanja i obiteljskih odnosa u postupku polaganja državnog stručnog ispita i rasporeda na radno mjesto. Tvrdi i da sud ne odlučuje o nezakonitoj radnji obustavi polaganja državnog stručnog ispita, već da se u obrazloženju paušalno poziva na presudu broj UsI-159/23 u kojoj također o tomu nije odlučeno. Tvrdi i da u postupku broj UsI-159/19 nije donijeta meritorna odluka o navedenoj nezakonitoj radnji i diskriminaciji. Smatra da je propustom da se o tim točkama tužbenog zahtjeva odluči sud povrijedio pravo na sudsku zaštitu, što je u suprotnosti s njezinim pravom na rad. Istaknula je da se nezakonitost radnje ogleda u tomu da nije primijenjen ZDS (NN, br. 70/19), članak 56. stavak 6., koji jamči službeniku pravo pristupiti polaganju državnog stručnog ispita triput, a da Uredba kao provedbeni propis ograničava prava službenika na pristup ispitu tako da službenik gubi pravo na polaganje ispita ako dva puta zaredom navede da je odustao od polaganja. Tvrdi i da ZDS nije propisano odgodu primjene članka 56. stavka 6. i da odsutnost takve odredbe znači da je članak 56. stavak 6. stupio na snagu osmog dana od objave (srpanj 2019.) i da je u cijelosti bio primjenjiv u trenutku prijave polaganja ispita 2022. Smatra da joj je primjenom Uredbe umjesto ZDS-a nezakonito uskraćeno povoljnije pravo da tri puta pristup polaganju ispita, da je takvo postupanje protivno članku 6. ZUP-a. Drži i nezakonitim postupanje da joj se rješenjem tuženika od 28. listopada 2022. produžuje rok za polaganje ispita do 25. siječnja 2023. (priznavši time opravdanost razloga za odgodu), a da joj se odmah potom rješenjem Ministarstva pravosuđa zakazuje ispit za 24. studenoga 2022., a zatim rješenjem od 2. prosinca 2022. obustavlja polaganja ispita zbog dva uzastopna nepristupanja ispitu. Istaknula je da ni ona niti njezin poslodavac nisu sudjelovali u postupku obustave prava na polaganje ispita te da nije došlo do dva uzastopna nepristupanja ispitu bez pravovremene odgode, jer su termini od 21. rujna i 27. listopada 2022. bili pravovremeno odgođeni zbog bolesti (liječnička potvrda od 20. rujna 2022.) i bolesti djece (preporuka za bolovanje od 26. listopada 2022.). Tvrdi i da nije točno utvrđenje suda da je bitno za odluku o obustavi polaganja ispita da na dva zakazana ispita nije pristupila, niti ih je pravovremeno odgodila (riječ je o ispitima od 10. listopada i 24. studenoga 2022.), jer je sud ignorirao dokaze o pravodobnoj odgodi ispita zakazanog za 27. listopada 2022., odnosno da nije bilo dva uzastopna odlaganja ispita kako je to propisano člankom 13. stavkom 1. Uredbe. Ocijenila je i netočnim utvrđenje da je termin polaganja ispita od 10. listopada 2022. bio nepristupanje ispitu, jer je ona poslala zahtjev za odgodom u ponedjeljak 10. listopada 2022. zbog privatnih razloga i da je to učinila pravovremeno prije ispita u skladu s člankom 13. Uredbe. Istaknula je i da se nezakonitost osporene presude očituje u tomu što prvostupanjski sud nije odlučio o tužbi za utvrđenje diskriminacije, što je on ignorirao činjenice i dokaze koji ukazuju na sumnju u diskriminaciju na temelju obiteljskog statusa i zdravstvenog stanja u postupku prijave polaganja ispita te što nije odlučeno o svim tužbama. Stoga je predložila poništiti osporenu presudu i dosudi joj trošak upravnog spora uključujući i sastavljanja žalbe. Predložila je i da Sud sam riješi upravnu stvar, tako da poništi rješenje Odbora za državnu službu od 11. studenoga 2024., rješenje tuženika od 23. prosinca 2022., utvrdi da je tuženik postupao nezakonitost obustavom prava tužiteljice na polaganje državnog stručnog ispita te da je on postupao diskriminirajuće po osnovi obiteljskih prilika i zdravstvenog stanja, čime joj je onemogućeno polaganje ispita i stavio ju u neravnopravan položaj u odnosu na druge službenike.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalni propis.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, kojim je odbijen zahtjev podnositeljice, tužiteljice, raspoređene na radno mjesto III. vrste – administrativna tajnica u Službi radnih tijela u Tajništvu Hrvatskog sabora, Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, za produljenje roka polaganja državnog ispita II. razine od 17. siječnja 2023., primjenom odredbi članka 60. stavka 5. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZDS) i Uredbe o postupku, načinu polaganja i Programu državnog stručnog ispita („Narodne novine“, broj 61/06., 145/12., 1/14., 11/15., 124/15., 27/17. i 70/19.).

7. Nije, u biti, sporno da je, rješenjem tuženik KLASA: UP/I-112-02/22-03/06, URBROJ: 6544-3-22-2 od 25. travnja 2022., tužiteljica izvanredno napredovala i da je s 1. svibnja 2022. raspoređena na radno mjesto II. vrste – viša stručna tajnica u Službi radnih tijela u Tajništvu Hrvatskog sabora – Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Nije sporno ni da joj je točkom 3. izreke toga rješenja utvrđena obveza u roku šest mjeseci od dana rasporeda položiti državni ispit II. razine (do 1. studenoga 2022.), na temelju članka 57. stavka 3. u vezi sa člankom 56. stavkom 2. ZDS-a.

7.1. Nije sporno ni da je tužiteljici, rješenjem tuženika KLASA: UP/I-133-02/22- 01/01, URBROJ: 6544-3-22-1 od 28. listopada 2022., produžen rok za polaganje državnog ispita II. razine do 25. siječnja 2023. u skladu s odredbom članka 60. stavka 3. ZDS-a.

7.2. Nije sporno ni da je rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Službe za državni ispit KLASA: UP/I-133/01/22-02/1894, URBROJ: 514-08-01-03/03-22-07 od 2. prosinca 2022. obustavljen postupak pokrenut po prijavi tužiteljice od 9. kolovoza 2022. za polaganje državnog ispita; da je protiv toga rješenja tužiteljica pokrenula upravni spor, koji je pravomoćno završen, tako što je Sud, presudom broj: Usž- 2095/2024-2 od 6. studenog 2024. odbio tužiteljičina žalba, izjavljenu protiv presude Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-159/2023-14 od 25. ožujka 2024.

7.3. Nije sporno ni da je zahtjev tužiteljice za produženje polaganja državnog ispita II. razine odbijen, budući da je rješenjem obustavljeno polaganja državnog ispita od 9. kolovoza 2022. zbog toga što je ona izgubila pravo polaganja ispita te budući da je ono u trenutku donošenja osporene odluke postalo izvršno i to 13. prosinca 2022. u skladu s odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

8. No, pokazalo se u žalbenom stadiju postupka, u biti, spornim je li rješenje zakonito, s obzirom na opisanu fragmentarnost pravne zaštite i s obzirom na činjenicu da sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nezakonitost obustave postupka polaganja državnog ispita II. razine i zahtjevu za utvrđen jem da je diskriminirana na temelju spola, zdravstvenog stanja i obiteljskih odnosa u postupku polaganja državnog stručnog ispita i rasporeda na radno mjesto.

9. Prema regulaciji članka 60. ZDS-a u slučaju privremene nesposobnosti za rad, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta te drugog opravdanog razloga, rok za polaganje državnog ispita produžit će se na zahtjev službenika za onoliko vremena koliko je trajala privremena nesposobnost za rad, rodiljni ili roditeljski dopust ili drugi opravdani razlozi (stavak 2.); zahtjev za produženje roka za polaganje državnog ispita iz stavka 3. toga članka službenik može podnijeti čelniku tijela najkasnije do isteka toga roka (stavak 4.), a o produženju državne službe i roka za polaganje državnog ispita iz stavka 4. ovoga članka donosi se posebno rješenje (stavak 5.).

10. U izloženim nespornim ključnim činjenicama, a osobito uzimajući u obzir da je u trenutku donošenja osporenog rješenja izvršnim rješenjem obustavljen postupak polaganja državnog ispita, zakonito i pravilno je postupio prvostupanjski sud, kada je odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, koji je zakonito odbio zahtjev tužiteljice za produženje polaganja toga ispita i dajući za to razumljive i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

11. Vezano za žalbene navode koji se, u bitnom, svode na osporavanje zakonitosti rješenja tuženika zbog fragmentacije upravne zaštite i glede ocjene zakonitosti rješenja o obustavi postupka polaganja državnog ispita (u odnosu na koje je tužiteljica iskoristila upravno sudsku zaštitu i koji upravni spor je pravomoćno završen) , valja istaknuti da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je ona donijeta i da to nije predmet ovoga spora. Shodno tomu ti navodi nisu bitni i ne utječu na ocjenu zakonitosti konkretnog rješenja.

12. Nije osnovan ni općeniti navod tužiteljice da je diskriminirana niti je ona tu svoju tvrdnju učinila izvjesnom ikakvim prikladnim dokazima, a niti sadržaj spisa predmeta daju pouzdanu osnovu za takav zaključak ako se uzme u obzir definicija pojma diskriminacija iz članka 1. stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12.).

13. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

14. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

PRESJEDNICA VIJEĆA

Sanja Štefan