Poslovni broj: Usž-653/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te uz zapisničarku, sudsku savjetnicu Katarinu Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja NM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta, Upravnog vijeća, Zagreb, Savska cesta 143, kojeg zastupa ravnatelj dr. sc. DM, a njega zaposlenik ZM, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-4165/2023-9 od 10. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-4165/2023-9 od 10. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno navedenim osporenim rješenjem je odbačena tužba kao nedopuštena.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra pogrešnim stajalište suda da u situacijama izbora na znanstveno radno mjesto nije riječ o području upravnog prava, jer, tvrdi, suprotno proizlazi iz odredbe članka 5. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“ broj 119/22., u daljnjem tekstu: ZVOZD), kojom je propisano da se na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata i na postupak koji vode matični odbori i matična povjerenstva primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak. Tvrdi i da je taj zakon bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog spora. Smatra i da na konkretni predmet nije primjenjivo pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj U-zpz-20/2023-5 od 7. svibnja 2025., jer su odluke upravnih sudova i tužba podnijeti prije stupanja na snagu ZVOZD-a (prije 22. listopada 2022.). Ocijenio je propustom suda da nije utvrdio i da nije zaposlenik tuženika od kraja 2022. Zaključno je istaknuo da nije u zakonskom roku zaprimio odgovor upravnog vijeća na žalbu koju je izjavio protiv odluke ravnatelja.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito i pravilno.
6. Nije sporno da je tužitelj 31. svibnja 2023. podnio prigovor Ravnatelju Hrvatskog veterinarskog instituta zbog povrede ustavnih prava iz područja upravnog prava o kojem se, tvrdi, nije donijelo rješenje, već je na njega odgovoreno dopisom od 1. lipnja 2023. te da je 23. lipnja 2023. podnio žalbu Upravnom vijeću navedenoga instituta , o kojoj nije odlučeno do podnošenja tužbe (4. rujna 2023.).
6.1. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj 31. svibnja 2023. podnio prigovor Ravnatelju tuženika zbog toga što on odlukom Znanstvenog vijeća poslovni broj Z-VI-4-3184/2019 od 11. srpnja 2019., tada zaposlen na radnom mjesto znanstvenog suradnika, nije izabran na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika te da je on taj prigovor podnio zbog saznanja za presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-2199/2022-12 od 28. ožujka 2023. u istovjetnom predmetu vezano za kolegu MM. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika na temelju odluke o otkazu ugovora o radu poslovni broj Z-VI-5107/2022 od 28. studenoga 2022. s danom 5. siječnja 2023., kada je odjavljen.
6.2. Tužitelj nije osporio ni tvrdnju tuženika da je on 17. srpnja 2019. protiv odluke Znanstvenog vijeća poslovni broj Z-VI-4-3184/2019 od 11. srpnja 2019. podnio prigovor i da je taj prigovor odbijen odlukom Upravnog vijeća tuženika poslovni broj Z- VI-4-4332/2019 od 2. listopada 2019., a koju je uredno zaprimio 4. listopada 2019.
7. Pokazalo se spornim jesu li u trenutku podnošenja tužbe (na 4. rujna 2023.) bile ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave, odnosno ne donošenja odluke o žalbi koju je on 23. lipnja 2023. podnio Upravnom vijeću tuženika vezano za odgovor na prigovor kojeg je 31. svibnja 2023. podnio Ravnatelju tuženika zbog neizbora na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika odlukom od 11. srpnja 2019.
8. Sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, ocijenivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Svoje stajalište je obrazložio da Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07, 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 39/13., 101/14., 60/15., 131/17. i 96/18.) i Statut tuženika ne dovodi do zaključka da je postupak izbora na znanstveno radno mjesto upravni postupak, odnosno da ima značenje drugoga postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Sud je istaknuo i da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer je riječ o području radnog prava u skladu s odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19., u daljnjem tekstu: ZOU). Izloženo stajalište je utemeljio na odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- zpz-20/2023-5 od 7. svibnja 2025.
9. Ovaj Sud ocjenjuje pravilnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nedopuštenosti tužbe, koje je valjano i dostatno obrazloženo. Sud smatra da je tužitelju, kao ondašnjem zaposleniku Hrvatskog veterinarskog instituta na radnom mjesto znanstvenog suradnika, bila osigurana učinkovita sudska zaštita prema odredbama članka 133. stavka 1. do 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) protiv odluke od 11. srpnja 2019. o neizboru na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog suradnika.
10. Sve i kada bi bila riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela po kriterijima ZUS-a, valja istaknuti da je, člankom 4. stavkom 1. ZUS-a, propisano da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, a o čemu je riječ u konkretnom predmetu.
11. Nije osnovano ni tužiteljevo pozivanje na, u biti, retroaktivnu primjenu odredbe članka 5. stavka 3. ZVOZD-a (stupio na snagu 22. listopada 2022.), s obzirom na to da taj zakon nije bio na snazi u trenutku donošenja odluke, čiju je zakonitost tužitelj osporio (ponovnim) prigovorom.
12. S obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora, zakonito i pravilno je postupio sud, kada je, pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, odbacio tužbu, jer je podnijeta u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
13. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
