Poslovni broj: Usž-932/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Bionardo Gunja d.o.o., Fra Grge Martića bb, Gunja, OIB: 41322591450, kojeg zastupa opunomoćenik Mijo Maćaš, odvjetnik iz Vinkovaca, V. Nazora 23, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-343/2023-8 od 17. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-343/2023-8 od 17. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/22-01/254, urbroj: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, klasa: UP/I-471-02/19-01/94, urbroj: 513-07-16- 02-1/11-22-15 od 8. lipnja 2022., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 30. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 8. lipnja 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za navedena razdoblja u pobliže naznačenim iznosima, a ujedno je tim rješenjem naloženo tužitelju da uplati utvrđene iznose poreznih obveza s pripadajućim kamatama u roku i na način koji su pobliže definirani. Uz to je tužitelju naloženo da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice te se navodi način izvršenja rješenja te da će se provesti ovrha, ako tužitelj ne izvrši uplate na koje se obvezuje u određenom roku.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, a prigovara i zakonitosti odluke o trošku.
Dalje u žalbi tužitelj, prije svega, navodi da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nije postupilo sukladno danim uputama u tuženikovom rješenju od 30. prosinca 2021., već je donijelo rješenje koje je identično ranijem rješenju od 2. srpnja 2019., a koje je doneseno na temelju zapisnika sačinjenog 6. lipnja 2019., koji je identičan zapisniku sačinjenom 5. travnja 2022. u ponovnom postupku. Dodaje da porezna tijela u vezi ocjene je li došlo do stvarne isporuke dobara nisu utvrdila je li ispunjena pretpostavka gospodarskog vlasništva tj. je li omogućeno raspolaganje dobrima, a što je relevantno pitanje i ocjena činjenične naravi. Tužitelj navodi da su porezna tijela ocijenila spornim račun broj: 639/111/1 od 5. prosinca 2018. te se dobavljaču djelomično osporava isporučena količina dobara, pri čemu se ne uzima u obzir pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Osijeku, kao i stručni nalaz i mišljenje sudskog vještaka u postupku osiguranja dokaza. Napominje da navedena presuda potvrđuje valjanost naznačenog računa, što znači i da je izvršena isporuka dobara, a i nalaz sudskog vještaka potvrđuje da je došlo do stvarne isporuke dobara. Tužitelj upućuje na stajališta iznesena u ranijem tuženikovom rješenju kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća na ponovni postupak, a sukladno kojem posjeduje valjani ulazni račun sa svim propisanim podacima, radi se o dobrima koja su gospodarske naravi te nije sporno da je isporuku dobara izvršio poduzetnik koji je obveznik poreza na dodanu vrijednost. Napominje da je tuženik u ranijem rješenju od 30. prosinca 2021. utvrdio da je račun valjan, da je isporuka dobara izvršena, a takvo utvrđenje temelji na pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku i provedenom vještačenju, a da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku postupilo protivno danim uputama, tj. nije pravilno i potpuno utvrdilo bitne činjenice, niti pravilno primijenilo odredbe mjerodavnih materijalnih propisa.
Zaključno, tužitelj navodi da mu je na temelju osporenih rješenja, protivno zakonu, s računa naplaćen iznos od 84.329,36 eura. Dodaje da sud nije razmotrio bitne prigovore, već samo potvrdio činjenično utvrđenje tuženika, bez valjanog i argumentiranog obrazloženja.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je ranijim tuženikovim rješenjem od 30. prosinca 2021. poništeno prvostupanjsko rješenje od 2. srpnja 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tijekom provedenog nadzora u ponovnom postupku je sastavljen zapisnik od 5. travnja 2022. iz kojeg proizlazi da je tužitelj na temelju ulaznih računa društva GreenPerformance 47 Gmbh broj HR-0518-002 od 28. lipnja 218. i broj HR-0518-001 od 28. lipnja 2018. iskazao stjecanje dobara i obavljenih usluga u srpnju 2018. Međutim, na temelju uvida u VIES bazu podataka prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da navedeno društvo nije iskazalo isporuku dobara prema tužitelju, što potvrđuje i izjava direktora NĆ. Također je i knjigovođa tužitelja potvrdio da će predmetni računi biti stornirani u cijelosti, jer navedeno društvo nije poštovalo ugovoreni posao . Utvrđeno je i da naknadno dostavljen ulazni račun broj HR-0718-003 od 26. srpnja 2018., koji je izdalo isto društvo, nije evidentiran u poslovnim knjigama u Knjizi ulaznih računa kao i PDV prijavama (Obrazac PDV i PDV-s). Dalje je tijekom provedenog poreznog nadzora utvrđeno da tužitelj nije dostavio bilo kakav dokaz o primljenoj isporuci dobara po ulaznim računima Eko Korica d.o.o., broj računa: 25/P1/1 od 29. listopada 2018., za isporuku silažnom kukuruza, rod 2018. godine i broj računa: 26/P1/1 od 29. listopada 2018. za isporuku silažnog kukuruza, rod 2018. godine. Dalje je na temelju vezanog nadzora obavljenog kod društva Eko Korica d.o.o. utvrđeno da računi nisu evidentirani u poslovnim knjigama društva niti postoje dokazi da je roba postojala, a utvrđeno je i da je društvo izdalo gotovo identične račune (pod brojem: 25/P1/1 i 26/P1/1 od 29. listopada 2018. sa istom vrstom robe (kukuruz silažni rod 2018.), uz istu količinu i cijenu robe te iznos osnovice, kupcu Agrokom Natura d.o.o. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odbio pretporez po ulaznom računu – otpremnici dobavljača Agrokom Natura d.o.o. broj: 639/111/1 od 5. prosinca 2018., na kojem je navedena isporuka kukuruzne silaže, pšenice i kukuruza za silažu mljevenog u pobliže naznačenom iznosu, iako na temelju rezultata provedenog poreznog nadzora kod dobavljača Agrokom Natura d.o.o. nije moguće utvrditi da je društvo navedenu robu imalo na zalihama, iako ju je fakturiralo, tj. nije moguće utvrditi porijeklo i nabavu robe od njegovih dobavljača niti su ti dobavljači prethodno bili u posjedu tih dobara. Slijedno tome je predmetni račun ocijenjen nevjerodostojnim dokumentom, a tužitelju s te osnove osporen pretporez. Dodaje se i da navedeni isporučitelji EĆ i ZĆ nisu evidentirani kao dobavljači u knjigovodstvu Agrokom Natura d.o.o., a u vezi iskazane isporuke pšenice i kukuruza poreznim nadzorom je utvrđeno da društvo Agrokom Natura d.o.o. (kao i njegovi dobavljači) nisu imali na zalihama količinu robe koja je isporučena po predmetnom računu.
7. Dalje se u obrazloženju pobijane presude navode valjani, iscrpni i argumentirani razlozi zbog kojih je sud ocijenio da isporuka dobara prema tužitelju nije stvarno izvršena. Naime, tijekom provedenih poreznih nadzora nije bilo moguće utvrditi stvarne isporučitelje i kretanje robe, a tužitelj u svom knjigovodstvu nije naveo podatke koji bi bili osnova za pravilno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Stoga je sud potvrdio pravilnim zaključke poreznih tijela u vezi zakonske osnove za korištenje prava tužitelja na odbitak pretporeza, koje se ne može temeljiti samo na postojanju računa i drugih isprava, ukoliko te isprave na odražavaju poslovni događaj potpuno i istinito, to jest da se u takvom slučaju račun ili isprava ne smatraju vjerodostojnom ispravom za iskazivanje porezno bitnih činjenica iz članka 66. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. i 106/18. – dalje: OPZ).
8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude posebno dao osvrt na sve činjenice koje su utvrđene u ponovnom postupku, pri čemu je razmotrena sva dokumentacija koju je dostavio tužitelj, dokumentacija koju je dostavio tuženik, uključivši i presudu Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Povrv-483/2019-8 od 24. veljače 2020., vještačenje u postupku osiguranja dokaza za predmet R1 -104/19 od 19. studenoga 2019. Također je izvršen uvid u dokumentaciju i nalaze iz zapisnika u postupku vezanih poreznih nadzora po obavijesti o poreznom nadzoru i po obavijesti o utvrđivanju činjenica bitnih za oporezivanje, kao i rješenje klasa: UP/II -471-02/19- 01/345, urbroj: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020.
9. Prvostupanjski sud je dao iscrpno i razložno obrazloženje vezano uz dokaznu snagu navedene presude Trgovačkog suda u Osijeku te nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ocijenivši da se ti dokazi ne temelje na cjelokupnoj dokumentaciji relevantnoj za rješavanje konkretnog upravnog spora. Sukladno utvrđenom, sud je prihvatio i daljnji zaključak poreznih tijela da na opisani način tužitelju nije omogućeno pravo raspolaganja dobrima u smislu mjerodavnih odredbi propisa (članak 7. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članak 9. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost), tj. da ne postoji gospodarsko vlasništvo navedenih dobara, kao jednog od propisanih zakonskih uvjeta za odbitak pretporeza.
10. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je obrazloženje prvostupanjske presude sukladno članku 119. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. i 39/26. Ustavna odluka - dalje: ZUS).
11. Kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, to je ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a žalbu odbio i presudu potvrdio.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
