Poslovni broj: Usž-229/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1376/2024- 9 od 17. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1376/2024-9 od 17. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/108, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 12. siječnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/2726, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 3. studenog 2023. Navedenim prvostupanjskim upravnim rješenjem određeno je da tužitelju s danom 30. rujna 2023. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja, koja pomoć mu je dodijeljena temeljem ranijeg rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I- 551-06/17- 013/844, URBROJ: 251-10-01-17-2, od 25. svibnja 2017.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj, prije svega, osporava zakonitost općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 25/22. – dalje: Odluka/22.) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 10/18., 20/21. i 25/22 – dalje: Odluka/18.) iz razloga koje dalje u žalbi pobliže navodi i obrazlaže. Žalba sadrži i zahtjev za izuzeće poimence navedenih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke, koja upravo predstavlja temelj za postupanje tuženika u konkretnom upravnom postupku, kao i zahtjev izuzeće sutkinje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja je kao sutkinja prvostupanjskog suda odlučivala u istovrsnim predmetima. U žalbi tužitelj ukazuje na povredu odredaba članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, 56/90., 135/97,, 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. - dalje: Ustav RH) te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje: Konvencija), kao i na sve žalbene razloge propisane odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). Nadalje ističe da sud u točki 4. obrazloženja pobijane presude pogrešno citira navode tuženika iz odgovora na tužbu iz kojih bi, između ostalog, proizlazilo da se u ovom upravnom sporu osporava rješenje o usklađenju novčane pomoći, dok je predmet ovog upravnog spora prestanak prava na novčanu pomoć te s tim u vezi ukazuje na proturječnosti u obrazloženju presude. Smatra da je obrazloženje pobijane presude kontradiktorno i iz razloga što sud presudu donosi na temelju odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a, dok istovremeno neke prigovore žalitelja otklanja temeljem ovlasti iz odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, što je, prema mišljenju tužitelja, u opreci i dovodi do arbitrarnosti. Nadalje navodi da sud nije odlučio o njegovom prijedlogu da se spor prekine do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi o pitanju zakonitosti prethodno donesenog rješenja o usklađenju novčane pomoći. Navodi da mu nije dostavljen spis predmeta tuženika, pa da mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, odnosno da mu je time povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Nadalje iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22., zbog čega nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja, tj. za postupanje javnopravnih tijela koje je nezakonito, a ističe da je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj stvari, pri čemu ukazuje na Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela, odredbu članka 122. Statuta Grada Zagreba, na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Načela o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima, a iz kojih propisa proizlazi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba. Dodaje da niti pročelnici, niti službenici unutar gradskih upravnih tijela, nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već vezani za upute gradonačelnika, te napominje da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nije odlučeno, a koju činjenicu tuženik tijekom spora nije niti osporavao. Tužitelj smatra da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prije svega proizlazi iz odredbe članka 24. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), iako tom zakonskom odredbom nije izričito uređeno izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela. Smatra da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. Ukazuje i na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u pobliže navedenim odlukama, a dodaje da je tijekom postupka isticao prigovor povrede prava vlasništva, jer je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva, koje nije zakonito, tj. nije bilo nužno i razmjerno te iscrpno obrazlaže svoj stav o tome. Dalje u žalbi, tužitelj iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita, a niti da je osnovano odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora. Dodaje da sud nije odlučio o zahtjevu za poništenje prvostupanjskog rješenja pa predlaže da se presuda u tom dijelu dopuni. U konačnici, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske provede postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba navedenih Odluka, ukine odredbe tih općih akata, poništi osporenu presudu, rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju zatražene troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava žalbe uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, podredno da usvoji žalbu i poništi pobijanu odluku, a zatim da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja reći da je odlukom ovog Suda broj: 29 Su-10/2026-25 od 26. ožujka 2026. taj zahtjev odbijen. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV -110/2026- 2 od 1. travnja 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske mr. sc. JŠP.

7. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

8. Vezano uz izuzeće pobliže navedenih sutkinja ovog Suda, valja reći da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) samo po sebi ne dovodi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu). Također se tvrdnje tužitelja navedene u zahtjevu za izuzeće ne mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost takvog stajališta je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3085/2025 od 6. studenoga 2025.

9. Sud nadalje ocjenjuje da osporena presuda prvostupanjskog suda nije nezakonita s bilo koje zakonom propisane osnove, tj. razloga na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak prije donošenja pobijane presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Sukladno tome je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i mjerodavnih odredbi navedene Odluke, osnovano ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim, pri čemu je za iznesene zaključke i stajališta naveo jasne i dostatno obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Tužitelj ispravno primjećuje da je sud u dijelu pogrešno citirao navode tuženika iz odgovora na tužbu pa da je obrazloženje pobijanog rješenja u tom dijelu nejasno, međutim, isto nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Nije od utjecaja na drugačije rješenje stvari niti činjenica da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, tumačeći smisao Zakona, pozivao i na odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a. Naime, nesporno je ovaj upravni spor riješen temeljem odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a, na koju se odredbu prvostupanjski sud pravilno pozvao.

10. Prema ocjeni ovog Suda, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužitelj u bitnom ponavlja iste prigovore već istaknute u tužbi, na drugačiji način prikazuje ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

11. Budući da je tužitelj zastupan po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, postoji osnova za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka, tužitelju bio poznat, pa nisu osnovani niti prigovori tužitelja u tom smjeru.

12. Slijedom svega iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu učinjeni niti bilo kakvi propusti koji bi doveli do povrede tužiteljevih ustavnih i konvencijskih prava.

13. Dodaje se i da u konkretnom slučaju nije bilo zakonske osnove za prekid postupka, u kojem pravcu tužitelj sugerira u žalbi.

14. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

15. Stoga, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan