Poslovni broj: Usž- 2849/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Lovačke udruge „VUK“ Otočac, Otočac, Gornja Dubrava 14, OIB: 47744882966, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi produljenja zakupa prava lova, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 589/2024-7 od 21. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21.svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 589/2024-7 od 21. lipnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nalaže se tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR (slovima: tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana primitka ove odluke.

III. O ostalim troškovima upravnog spora bit će odlučeno zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja odluke tuženika o neproduljenju zakupa prava lova, KLASA: UP/I-323- 01/23-02/14, URBROJ: 525-10/610-24-7 od 23. siječnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenom odlukom tuženika u točki 1. izreke određeno je da se tužitelju ne produljuje zakup prava lova uređen Ugovorom broj 336 o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj IX/7- Krekovača (KLASA: 323-02/13-01/23, URBROJ: 525-11/1189-14-4 od 5. ožujka 2014.), te su donesene ostale prateće odluke kako je pobliže određeno točkama 2. -4. izreke te odluke, uz obrazloženje da se tužitelj nije u cijelosti pridržavao odredbi Zakona o lovstvu („Narodne novine“, 99/18., 32/19., 32/20., 127/24. – dalje ZOL) na način da nije provodio Naredbu o smanjenju broja brojnog stanja pojedine vrste divljači (“Narodne novine”, 115/18., 98/20., 18/22. i 78/23. - dalje: Naredba), a što predstavlja prekršaj propisan člankom 92. ZOL odnosno očitu zapreku za produljenje zakupa prava lova, imajući u vidu i da produljenje zakupa prava lova nije zakonom propisana obveza davatelja lova, koji, čak i pod uvjetom da lovozakupnik provodi sve zakonom propisane mjere i radnje, može, ali i ne mora određeni zakup prava lova produljiti.

3. Tužitelj u opširnoj žalbi, koju podnosi iz svih zakonom propisanih razloga, prvenstveno navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima kada je odbio dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja odnosno saslušanjem predsjednika udruge UN kao stranke u postupku pritom ne navodeći konkretan razlog odbijanja. Smatra da je provođenje tog dokaza bilo bitno radi razjašnjenja pravog stanja stvari, kao i pribava podatka o prekršajnoj neosuđivanosti, koji dokazni prijedlog je sud također odbio. Mišljenja je da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao utvrditi je li tužitelj uredno provodio te ispunjavao mjere i radnje propisane Ugovorom o zakupu i ZOL, kao i to je li tužitelju izrečena kazna za prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 15. ZOL. S obzirom da prvostupanjski sud to uopće nije utvrđivao, smatra da je činjenično stanje nepotpuno, a u konačnici i pogrešno utvrđeno. Navodi da je prvostupanjski sud samo prepisao navode iz obrazloženja Odluke, ne upuštajući se u razmatranje navoda iz tužbe, odnosno bez da je utvrđivao pravo stanje stvari. U vezi s odbijenim dokaznim prijedlogom pribave podataka o prekršajnoj osuđivanosti, naglašava da niti tužitelj, a niti odgovorna osoba tužitelja, nisu prekršajno osuđivani za prekršaj naveden u odredbi članka 92. ZOL. Pozivajući se na odredbu članka 22. stavak 1. podstavak 3. ZOL kojom je propisano da se zakup prava lova može dati pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj između ostalog nije izrečena kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. tog Zakona, smatra da je bilo bitno utvrditi je li tužitelj prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz članka 92. ZOL. Dodaje da je sud u točki 10. obrazloženja pobijane presude naveo kako nije sporno da je tužitelju izrečena kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. stavku 1. točki 15. ZOL, ne navodeći na temelju čega izvodi takav zaključak. Naprotiv, ukazuje kako u spisu postoji izvadak iz prekršajne evidencije tužitelja i odgovorne osobe tužitelja iz prosinca 2023. iz kojeg jasno proizlazi kako niti tužitelj niti odgovorna osoba tužitelja nisu prekršajno osuđivani. Dalje navodi da nije osporavao da mu je dostavljena obavijest o počinjenju prekršaja, ali da je osporavao da nije točno da bi postojala povreda zakonskog propisa na strani tužitelja, konkretno, da nije izvršavao Naredbu. Tumači da je iz same obavijesti o prekršaju od 15. prosinca 2023. razvidno da je vršio smanjenje broja lovne divljači, odnosno da je izvršavao Naredbu. Što se tiče žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj navodi kako je sud, temeljem pogrešnog utvrđenja da je tužitelju izrečena prekršajna kazna iz članka 92. ZOL, pogrešno primijenio odredbu članka 22. stavak 1. točka 3. ZOL, kojom je propisano da se zakup prava lova može dati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku) kojoj nije izrečena kazna za kazneno djelo protuzakonitog lova ili kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. toga Zakona dok traje sigurnosna mjera odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona. Ističe da je iz dostavljene obavijesti Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Službe lovne inspekcije razvidno kako se tužitelj samo obavještava o tome da ovlašteni tužitelj namjerava podnijeti optužni prijedlog, ali ne i da je optužni prijedlog podnesen, ili da bi tužitelju bila izrečena kazna. Na kraju, tužitelj ukazuje na nedostatke u obrazloženju pobijane presude, te navodi da presuda ne sadrži elemente propisane mjerodavnom odredbom ZUS-a, konkretno da sud nije naveo koje je činjenice utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, koje je to točno dokaze izvodio te kako ih je ocijenio. Smatra da prvostupanjski sud nije proveo postupak u kojem je tužitelj na djelotvoran način mogao zaštititi svoja prava te predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu uglavnom ponavlja razloge iz odgovora na tužbu, ističući da se zakup prava lova može višekratno produljiti najranije u zadnjoj lovnoj godini, na razdoblje od idućih deset godina, lovozakupniku koji uredno provodi te ispunjava mjere i radnje propisane ugovorom o zakupu prava lova i ZOL, a da je iz informacije Državnog inspektorata nedvojbeno jasno da tužitelj nije provodio Naredbu i to na način da je odrobio divljač svinju divlju u lovištu na predjelu “Durela”, a koji nije određen kao posebno mjesto za odrobljavanje. Navodi da nije od utjecaja na drukčije rješenje upravne stvari to je li prekršajni postupak pokrenut ili okončan, budući da je za donošenje odluke bilo dovoljno utvrditi neprovođenje mjera i radnji propisanih ugovorom o zakupu prava lova i ZOL, što da je u konkretnom slučaju učinjeno. S tim u vezi, poziva se i na sudsku praksu te prilaže presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-1548/2011-5 od 18. travnja 2013. Smatra da tužitelj u žalbi ne navodi činjenice koje bi utjecale na drukčije rješenje predmetne stvari, niti da iznosi pravno relevantne prigovore koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjničnog stanja te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj, kao lovozakupnik državnog otvorenog lovišta broj: IX/7 – „KREKOVAČA“, dana 15. studenoga 2023. podnio tuženiku kao davatelju lovozakupa, zahtjev za produljenje ugovora o zakupu za navedeno lovište. Nadalje, razvidno je da je tužitelj gospodario navedenim lovištem temeljem Ugovora broj 336 o zakupu prava lova KLASA: 323-02/13-01/23, URBROJ: 525-11/1189-14-4 od 5. ožujka 2014., po kojem je zakup prava lova uređen na vrijeme od 10 godina, odnosno do 31. ožujka 2024.

7.1. Iz obrazloženja osporene odluke od 23. siječnja 2024. proizlazi da tužitelj kao lovozakupnik u razdoblju važenja navedenog ugovora o zakupu prava lova nije ispunjavao mjere i radnje propisane ugovorom o zakupu prava lova i ZOL, što da je razvidno iz informacije Državnog inspektorata prema kojoj je dana 13. prosinca 2023. inspekcijskim nadzorom utvrđeno kako lovozakupnik ne provodi Naredbu. Nadalje se u obrazloženju pobijane odluke tuženik poziva na odredbu članka 92. stavka 1. točke 15. ZOL kojom je propisan prekršaj u slučaju ako lovoovlaštenik ne izvrši naredbu o smanjenju pojedine vrste divljači te na članak 22. stavak 1. podstavak 3. ZOL kojom je propisano da se zakup prava lova može dati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku) kojoj između ostaloga nije izrečena kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. tog zakona. Sukladno tome da, nepoštivanjem odredbe ZOL čijom povredom se čini prekršaj propisan člankom 92. istog zakona, predstavlja očitu zapreku produljenju zakupa prava lova. Stoga da je, kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se lovozakupnik nije u cijelosti pridržavao odredbi ZOL, odnosno nije provodio mjere i radnje propisane ZOL, a imajući u vidu činjnicu da produljenje zakupa prava lova nije zakonom propisana obveza davatelja prava lova, koji, čak i pod uvjetom da lovozakupnik provodi sve zakonom propisane mjere i radnje, može, ali i ne mora određeni zakup prava lova produljiti, riješeno kao u izreci.

7.2. Iz podataka spisa nadalje je razvidno da tužitelj prema raspoloživim podacima prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (Potvrda KLASA: 740-03/23-02/24267 od 6. prosinca 2023.) nije osuđivan. Također je razvidno da UN (predsjednik tužitelja) prema raspoloživim podacima prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (Potvrda KLASA: 740- 03/23-02/24233 0d 6. prosinca 2023.) nije osuđivan.

8. Međutim, u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je, suprotno dokumentima spisa, utvrdio nespornim da je tužitelju izrečena kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. stavak 1. točka 15. ZOL, što da predstavlja očitu zapreku produljenju zakupa prava lova (članak 26. stavak1. ZOL), zbog čega da nisu ispunjeni uvjeti za produljenje Ugovora o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj IX/7-Krekovača Ugovor broj 336, stoga je osporavanu Odluku tuženika od 23. siječnja 2024. ocijenio zakonitom.

9. Slijedom navedenog, ne ulazeći u ocjenu zakonitosti pobijanog akta, odnosno ne razmatrajući posebno daljnje navode stranaka, ovaj Sud je zaključio da, u okolnostima konkretnog slučaja, činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno da obrazloženje pobijane presude nije u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a, budući da isto, u odnosu na ovako utvrđeno činjenično stanje, ne sadrži jasne razloge, odnosno ne sadrži naznaku dokaza i njihovu ocjenu. Također, iz obrazloženja pobijane presude nije jasno koje je odredbe materijalnog prava prvostupanjski sud primjenjivao, budući da se pozivao i na odredbe članka 22. ZOL, kojima se uređuje davanje u zakup prava lova i na odredbe članka 26. ZOL, kojima se uređuje produljenje zakupa prava lova (članak 22. ZOL).

10. Naime, obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadržavaju ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu.

11. Stoga je, u skladu s člankom 135. stavkom 3. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke, s tim da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti navedene propuste i razmotriti odlučna činjenična i pravna pitanja u konkretnom slučaju.

12. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, a koji uspjeh je neovisan o konačnom ishodu spora, primjenom odredbi članka 147. stavak 2. te članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a, u vezi Tbr. 27. točke 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa), tužitelju je trebalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za 312,50 eura PDV-a, dakle u sveukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan