Poslovni broj: Usž-1316/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽV iz [adresa], zastupana po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. iz Pule, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2183/2024-7 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2183/2024-7 od 30. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/420, URBROJ: 443-02-05-17-24-13 od 21. studenog 2024., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je kako je inspekcijsko rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/420, URBROJ: 443-02-05-17-24-6 od 4. lipnja 2024. kojim je tužiteljici kao vlasnici naloženo ukloniti bespravnu gradnju opisanu tim rješenjem izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, postalo izvršno dana 3. srpnja 2024. te kako tužiteljica u roku od 15 dana nije postupila po predmetnoj naredbi, izvršenje rješenja o uklanjanju provesti će se putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata, strojno i ručno na navedenoj čestici s početkom uklanjanja od dana 10. prosinca 2024., dok će se o troškovima izvršenja putem treće osobe donijeti posebno rješenje.
3. Tužiteljica u pravodobno izjavljenoj žalbi pobija u cijelosti presudu prvostupanjskog upravnog suda iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je podnijela ustavnu tužbu protiv odluke kojom je pravomoćno odlučeno o zakonitosti rješenja tuženika o uklanjanju bespravne gradnje čije izvršenje je određeno ovdje osporenim rješenjem tuženika. Stoga smatra da joj je donošenjem rješenja o izvršenju uzrokovana velika materijalna šteta, a navedeno da predstavlja povredu vremena, mjesta i načina izvršenja. Osim toga, navodi da joj je izvršenjem pojedinačne pobijane odluke nastala šteta koja se teško može popraviti. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji njezin tužbeni zahtjev i naknade svi troškovi upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom, bez njihove specifikacije.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je naloženo izvršenje izvršnog rješenja o uklanjanju bespravne gradnje opisane tim rješenjem izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača radova Državnog inspektorata, Prvostupanjski sud se u svojem obrazloženju pravilno poziva na odredbu članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) kojom je propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak, pa se u ovom postupku ne može osporavati zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 4. lipnja 2024.).
8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari proveden inspekcijski nadzor – kontrolni očevid 19. listopada 2024., kojim je utvrđeno da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju , odnosno da nije dobrovoljno uklonila nezakonito izgrađene građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.
[katastarska općina], izvan građevinskog područja Grada Umaga.
9. Nadalje, za istaći je i to da je temeljem uvida u pismohranu ovog Suda utvrđeno da je presudom ovog Suda, poslovnog broja Usž-892/2025-2 od 8. svibnja 2025., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja Us I-1031/2024-7 od 13. siječnja 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika od 4. lipnja 2024. (rješenje o uklanjanju), a koje rješenje je izvršni naslov u konkretnom slučaju. S tim u vezi, ističe se da okolnost podnesene ustavne tužbe protiv citirane presude ovog Suda, a koju tužiteljica tek uzgred navodi, jer spisu ne prileži dokaz o njenom podnošenju, nije okolnost koja bi dovela u pitanje zakonitost osporene presude u konkretnom slučaju. Naime, postupak uklanjanja je zaseban postupak u odnosu na postupak izvršenja o čemu se radi u konkretnom slučaju. Osim toga, činjenica da je podnesena ustavna tužba nije razlog niti za prekid upravnog spora kakvog u vidu ima odredba članka 105. stavak 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS).
10. S obzirom na sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, što tužiteljica žalbenim navodima niti ne osporava, odnosno da nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju, i prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika kojim je određeno izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, budući da se nesporno radi o bespravnoj gradnji izvan građevinskog područja naselja kakvu u vidu ima odredba članka 115. stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23).
11. Prigovori tužiteljice o nastanku velike materijalne štete koja se teško može popraviti, a koju pritom ničim nije dokazala, nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude pored nesporne činjenice da nije postupila po izvršnom (i pravomoćnom) rješenju o uklanjanju pri čemu je trebala imati u vidu posljedicu nepostupanja na koju je bila upozorena rješenjem o uklanjanju od 4. lipnja 2024.
12. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
