1

                                          Poslovni broj: 4 Gž-134/2023-5

 

 

                           

 

 

 

                                                

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod                   

                                                                                                                                             Poslovni broj: 4 Gž-134/2023-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. M., odvjetnici u R. protiv tužene M. Š. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. J., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 17. studenog 2022., poslovni broj: P-48/2016-63, u sjednici vijeća održanoj  12. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e

             

 

Uvažavaju se žalbe tužitelja J. K. iz D. i žalba tužene M. Š. iz J., ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, od 17. studenog 2022., poslovni broj: P-48/16-63 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda  prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos od 206.861,40 kn/27.455,23 eura u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 126.027,85 kn/16.726,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonske kamate na dosuđeni mu iznos od 206.861,40 kn/27.455,23 eura.

 

IV. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.551,12 kn /1.931,27 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

 

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobne i dopuštene žalbe podnijeli su tužitelj po punomoćniku i osobno te tuženica po punomoćniku.

3. Tužitelj žalbom, koju je podnio po punomoćniku, prvostupanjsku presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14;  dalje ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači na način da drugostupanjski sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

3.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj prvostupanjsku odluku pobija u točki II, III i IV izreke i to prvenstveno zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na porez na dodanu vrijednost jer da je ovaj trošak tužitelj imao plaćanjem čistog rada radnika, materijala i usluga  te da je tuženica putem ugovora o nalogu pristala na naknadu sveukupnih troškova obavljenih radova, koji prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka iznose 630.139,25 kn pa da je tužena sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima dužna ispuniti ugovor i sukladno članku 772. Zakona o obveznim odnosima platiti tužitelju sve troškove koje je imao prilikom izvršenja ugovora o nalogu. U odnosu na zakonsku zateznu kamatu tužitelj ističe da istu kamatu tražio već prilikom podnošenja tužbe, a sve sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada kamatu nije dosudio te da je bila obveza prvostupanjskog suda pozvati tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka kamate, čime sadržajno upućuje na relativno bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 109. ZPP-a i članka 281. ZPP-a, odnosno navodi da je sud sam mogao izračunati tijek kamate budući da je isti vidljiv iz postupka, a da je to dan kada je tuženica bila obvezna isplatiti dužni iznos. Tužitelj smatra da je tuženica već na temelju same odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima dužna platiti zakonsku zateznu kamatu jer dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate.

 

3.2. Dalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio parnični trošak budući da nije računao da je tužitelj uspio 100% u pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva, a da je samo u visini tužbenog zahtjeva uspio sa 62%, a sve sukladno članku 154. ZPP-a te da je osim toga s obzirom na pogrešno odbijeni dio tužbenog zahtjeva, pogrešno odmjeren i parnični trošak.

 

3.3. Tužitelj stoga smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno da presuda o određenim dijelovima uopće nema razloge, a razlozi koji su navedeni nejasni su i proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a što je kao žalbeni razlog propisano u članku 354. stavku 2. točka 11. ZPP-a.

 

4. Tužitelj u žalbi, koju je podnio osobno, navodi da je prvostupanjska presuda nepravda i lakrdija, da mu sutkinja, da je ikako mogla ne bi dosudila ni ovo što mu je dosuđeno te da je na ovaj način opljačkan i da mu je uništeno zdravlje. Dalje u žalbi opisuje svoje zdravstveno stanje od 4. prosinca 2018. pa nadalje, navodi da je u vrijeme dok je odlazio u hiperbaričnu komoru u C., koja se nalazi u klinici koju čisti tuženica preko WhatsApp-a dobio poruku od SMB Justice da prestane s odlascima u komoru jer tuženica ima na raspolaganju maske preko kojih tužitelj udiše kisik za vrijeme terapije i da će ga preko te maske otrovati i da on te ljude ne pozna, ali su oni osnovali udrugu i da su inače fanovi njegovog pjevanja, a poštuju ga i cijene ljudi širom svijeta, da je nakon toga otišao na policiju, međutim nitko ništa nije učinio, zatim navodi da je tuženica njegove poruke i fotografije njegovih bolesnih nogu, koje joj je poslao, iskoristila i zlorabila zajedno s njezinim odvjetnikom lopovom i kriminalcem te protiv njega podnijela tužbu pa je osuđen na pola godine zatvora uz primjenu uvjetne osude, zatim da je bilo puno pokušaja da ga se eliminira pa u daljnjem dijelu žalbe opisuje prometne nesreće koje je imao, bolesti, veliki broj odlazaka na Hitnu pomoć, kada je u mukama napravio prekoračenje brzine zbog čega ima više od 25 neplaćenih kazni pa smatra da su sve to okultne stvari za koje tuženica i njezin sin plaćaju velik novac, osporava iskaze svjedokinja koje su po prijedlogu tuženice saslušane u prvostupanjskom postupku, nazivajući ih lažljivicama i babetinama, da mu se gadi o njima i govoriti, ali mora zbog istine, zatim za odvjetnika tuženice navodi da je legalni lopov, manipulator i kriminalac, da je on tuženicu izvukao iz duševne bijede, a da je ona jedna podmukla osoba bez osjećaja i empatije za bilo koga, da je odlazio kod čovjeka iz Z. koji skida magije jer tuženica ništa nije radila po kući, samo hodala po selu kao luda, da dvije godine s njim nije razgovarala i stalno je na njega zvala policiju, da se na kraju iselio iz kuće i otišao jer više nije bilo popravka s obzirom da je tuženica u službi zla. U daljnjem dijelu žalbe osporava odluku prvostupanjskog suda u odbijajućem dijelu, a u odnosu na PDV i zakonsku zateznu kamatu i ističe da je sve stvari kupio u regularnoj nabavi i na njih platio PDV, koji mu sada nije priznat, kao niti zakonska zatezna kamata, a tuženica šest godina koristi njegov novac, proziva sud da izvoli ispraviti tu užasnu nepravdu i da se sud svrstao na stranu lažljivaca, manipulatora pa i ubojica i to iz koristoljublja, a on je čovjek od istine, moralna ikona i ljudi koji ga poznaju zovu ga pravednikom.

 

5. U odgovoru na žalbe tuženica navodi da su žalbe neosnovane i apsolutno odudaraju od načina komunikacije između suda i stranaka i da tužitelj vrijeđa tuženu, a jednako tako sud i njezinog punomoćnika, da je tužena cijelo vrijeme sudskog postupka bila izložena maltretiranju i uznemiravanju kako u sudu, tako i izvan suda, uslijed čega su protiv tužitelja pokrenuti odgovarajući sudski postupci, da tužitelj obraćanje sudu svodi na naučno fantastičnu novelu sastavljenu isključivo u cilju zastrašivanja suda, tuženice i njezinog punomoćnika i da je to što tužitelj radi mobing, a ne sudski postupak, a da finalno obraćanje sutkinji na način kako je to učinio tužitelj, predstavlja vrhunac bezobrazluka zbog kojeg bi tužitelj zapravo trebao kazneno odgovarati. S obzirom da u žalbi tužitelja nije izneseno ništa pravno relevantno predlaže da nadležni drugostupanjski sud predmetnu žalbu odbije.

 

6. Tuženica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i IV. izreke, zbog svih zakonom propisanih razloga, navodeći da je prvostupanjski sud u postupku pogrešno utvrdio činjenice dok pojedine činjenice uopće nije utvrdio, što dovodi do pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i da su u postupku pogrešno primijenjene materijalne odredbe, a neke odredbe koje su trebale biti primijenjene uopće nisu primijenjene. Ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, razlozi kojima se obrazlažu odlučne činjenice su nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava u zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže da nadležni Županijski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u točkama I. i IV. na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu u točkama I. i IV. izreke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

 

6.1. U sadržaju žalbe tuženica navodi da sud u ovom postupku raspolaže sa dva vještačka nalaza i da su u jednom nabrojani radovi prema navodima tužitelja, a u drugom radovi prema navodima tužene i da prvostupanjski sud potpuno proizvoljno i neutemeljeno svoju presudu temelji isključivo na nalazu vještaka u kojem su nabrojani radovi prema navodima tužitelja te da je ostalo nepoznato iz kojih razloga je sud poklonio vjeru navodima tužitelja, dok niti djelomično nije poklonio vjeru navodima tužene. Dalje tužena navodi da se vještak prilikom izrade prvotnog nalaza i mišljenja rukovodio cijenama koje su sukladne nekim normativima i tržišnim uvjetima, ali koji ne odgovaraju ugovorenim cijenama rada i kupljenog materijala prema računima dostavljenim u spis te da su tužitelj i tužena kupovali jeftinije materijale i predmete na rasprodajama i akcijskim prodajama, uz kupnju tzv. robe s greškom, odnosno s manjim oštećenjima, zbog čega je tuženica prigovarala cijenama rada i materijala koje je aplicirao vještak te da je tuženica detaljno stavku po stavku obrazložila pogrešna utvrđenja vještaka, kao i realne okolnosti i uvjete pod kojima je materijal nabavljen, a radovi ugovoreni. Tako ukazuje kao primjer da je vještak postavljanje keramike računao u iznosu od 180,00 kn/m2, a suprotno tome neposrednim saslušanjem svjedoka G. Š., koji je izvodio keramičarske radove, utvrđeno je da je postavljanje keramike iznosilo 75,00 kn/m2. Na isti način pogrešno je u nalazu vještaka utvrđena i vrijednost završnih radova, a i sve ostale cijene radova ugovorene su u bitno nižim novčanim iznosima, bez izdavanja računa i bez ikakvih poreznih opterećenja.  Ističe da je pored navedenog vještak u svom nalazu i mišljenju na temelju kojeg je sud donio presudu, priznao da uopće nije vršio uvid u opsežnu dokumentaciju: račune, predračune i napomene tužene pa da se slijedom toga postavlja opravdano pitanje čemu onda uopće služi dokumentacija dostavljena u sudski spis.

 

6.2. Osim navedenog tuženica ističe da iz okolnosti priznatih i po samom tužitelju proizlazi da je tužena isplatila tužitelju čitavo njegovo potraživanje, te ga u dobroj mjeri čak preplatila za punih 10.000 eura pa bi u konkretnom slučaju bilo mjesta protutužbi, no da je za istu nastupila zastara, ali tužena na iste činjenice ukazuje kako bi dokazala da je tužba tužitelja zapravo obijesno parničenje.

 

7. Odgovor na žalbu tužene nije podnesen.

 

8. Žalbe su osnovane.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 332.889,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koji se odnosi na izvršene radove na renoviranju i obnovi nekretnine tužene u J., a koje je prema navodima tužbe organizirao, nadzirao i financirao tužitelj.  

 

10. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da su u jesen 2008. parnične stranke usmeno dogovorile renoviranje i obnovu kuće tužene, zatim kuće u dvorištu, vrta i okoliša,

 

- da su tužitelj i tuženica bivši supružnici,

 

- da je organizaciju, nadzor i financiranje radova trebao obaviti tužitelj, a da se tuženica obvezala vratiti tužitelju uloženi novac u nekretninu,

 

- da je osobni rad tužitelja bio poklon tuženici,

 

- da su radovi završeni u kolovozu 2009.,

 

- da je tuženica prema evidenciji tužitelja, dostavljenim priznanicama i navodima tužbe isplatila tužitelju iznos od 41.000,00 eura,

 

- da su u sudski spis priloženi predračuni, računi, otpremnice i bilješke o izvršenim radovima,

 

- da su u postupku saslušane parnične stranke i svjedokinje D. S. i S. G. koje su potvrdile izvođenje radova i posudbe novca tuženoj u svrhu plaćanja navedenih radova, zatim B. V. i Z. Ž., radnici u obrtu M. M., koji su izveli slijedeće radove: farbanje zidova i stolarije, farbanje krova, fasade i ograde, postavljanje knaufa i lajsni, zatim svjedok G. Š., koji je radio keramiku u kući, na terasama, ispred i oko kuće, u podrumu, na stubištu, ulazu, vanjskom stepeništu, u hodniku, ulazu u podrum, u dvije kupaone, po cijeni od ukupno oko 4.000,00 eura i da je u to vrijeme cijena postavljanja keramike iznosila 10 eura/m2 te svjedok I. G., koji je iskazao da je bio desna ruka tužitelja i bio je angažiran na svim završnim radovima u kući i oko kuće i to na: sastavljanju kuhinje i ostalog namještaja, odvoza smeća, primitka materijala, sastavljanja utičnica i sitnih stvari,

 

- da nije proveden dokaz saslušanjem predloženih svjedoka M. M. i S. M. vlasnika tvrtke M., da tužitelj nije odustao od ovog dokaznog prijedloga, a da prvostupanjski sud nije donio obrazloženu odluku o razlozima zbog kojih nije proveo dokaz saslušanjem navedenih svjedoka,

- da je proveden očevid na licu mjesta pri kojem je tužitelj pokazao koje je radove izveo na kući i okućnici, da je tužena iznosila primjedbe na navode tužitelja, a da sporne činjenice u vidu izvođenja i plaćanja radova i kupovine i plaćanja namještaja nisu raspravljeni na očevidu i da stranke na ove okolnosti nisu dodatno ispitane niti suočene.

 

- da je u postupku provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. Č. i da je prvostupanjski sud kao zadatak vještaku odredio procijeniti vrijednost svih izvršenih radova koje je tužitelj pokazao na očevidu, kao i vrijednost nabavljenih i kupljenih stvari koje je isto tako tužitelj pokazao na očevidu te da je vještak sukladno opisanom zadatku izračunao ukupnu vrijednost nabavljenih stvari i opreme od 102.350,00 kn i PDV u iznosu od 25.587,50 kn te ukupnu vrijednost izvedenih radova od 401.761,40 kn i PDV u iznosu od 100.440,35 kn, 

 

- da je tuženica osporavala nalaz i mišljenje vještaka jer je istim obuhvaćena i imovina koja je stečena za vrijeme braka stranaka zajedničkim radom i to: frižider, PVC prozor i police, umivaonik, sobni ormar, blokovi za dimnjak, rolo vrata i kauč, zatim da je nalazom obuhvaćena ugradnja vrata, iako je tužitelj u svom iskazu decidirano naveo da ne potražuje naknadu za ovu ugradnju te da je tuženica obrazloženim podneskom od 23. ožujka 2021. i 13. travnja 2021. osporila nalaz i mišljenje vještaka po svakoj pojedinačnoj stavci vještačenja,

 

- da je vještak po primjedbama tužene sačinio dopunsko vještačenje i izračunao ukupnu vrijednost nabavljenih stvari i opreme od 48.932,00 kn i PDV u iznosu od 12.233,00 kn te ukupnu vrijednost izvedenih radova od 169.127,83 kn i PDV u iznosu od 42.281,96 kn,  

 

- da prvostupanjski sud nije s parničnim strankama i vještakom raspravio sporne stavke vještačenja i da stranke više nisu imale primjedbi na vještačenje te su odustale od dokaznih prijedloga za dopunsko saslušanje parničnih stranaka,

 

- da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 206.861,40 kn/27.455,23 eura, da je tužitelja odbio s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na PDV u iznosu od 126.027,85 kn/16.726,77 eura te sa zakonskom zateznom kamatom na odbijajući i na dosuđeni iznos,

 

- da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključio da su angažmanom tužitelja obavljeni određeni radovi u kući tužene i oko kuće te na pomoćnom objektu i da su stranke stoga sklopile ugovor o nalogu, kojim je tuženica ovlastila tužitelja na organizaciju poslova vezanih za građevinske radove na njezinoj nekretnini i da je tužitelj pronašao izvođače, nabavio materijal, vodio radove i plaćao izvođače, a tužena je s druge strane imala obvezu vratiti mu utrošeni novac za obavljene radove i da je tužena na temelju članka 772. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, i 78/15; dalje ZOO) u obvezi platiti tužitelju sve troškove koje je on imao u izvršenju naloga, odnosno sve iznose koje je platio izvođačima pa stoga prvostupanjski sud uzima u obzir nalaz vještaka N. Č. kojim je utvrđena vrijednost radova prema navodima tužitelja, osim obračunatog poreza na dodanu vrijednost  i utvrđuje da tužitelju ne pripada porez na dodanu vrijednost jer u sudskom spisu nema dokaza da bi tužitelj predmetni porez platio izvođačima radova i jer je tužitelj iskazao da su radovi obavljeni „na crno“ bez PDV-a te da mu isto tako ne pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos jer tužitelj nije naznačio tijek zakonske zatezne kamate, a sud ne može prekoračiti tužbeni zahtjev.

 

11. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbi te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. 11. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi ostvarenim bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a na koje se povrede ujedno pozivaju parnične stranke jer  prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati niti se zbog počinjenih bitnih povreda za sada mogu prihvatiti zaključci prvostupanjskog suda. Osim toga počinjena je i relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 109. ZPP-a i članka 281. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi ukazuje punomoćnica tužitelja.

 

12. O žalbama tužitelja:

 

12.1. Prije svega pravilno tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 206.861,40 kn počinio relativno bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 109. ZPP-a i članka 281. ZPP-a jer je tužitelj zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate postavio u tužbi pa je prvostupanjski sud u fazi prethodnog ispitivanja tužbe, a nakon što je utvrdio da je tužba nepotpuna u dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva za zakonsku zateznu kamatu, trebao postupiti u smislu odredbe članka 281. ZPP-a i članka 109. ZPP-a te tužitelja pozvati na ispravak i dopunu tužbe.

 

12.2. Isto tako osnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na porez na dodanu vrijednost prije svega iz razloga što se porez na dodanu vrijednost postavljen u tužbi i iskazan u vještačenju ne odnosi isključivo na plaćanje radnika, već i na kupovinu potrebnog materijala, kao i namještaja za što su u sudski spis spisu dostavljeni računi sa iskazanim i plaćenim porezom na dodanu vrijednost pa obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem tužitelju ne pripada porez na dodanu vrijednost  jer u spisu nije bilo dokaza u vidu plaćenih računa određenim izvođačima i jer su radovi plaćeni "na crno", bez poreza na dodanu vrijednost, ne sadrži jasna, potpuna i prihvatljiva utvrđenja o svim odlučnim  činjenicama. Dakle, prvostupanjski sud uopće nije ocijenio dokumentaciju dostavljenu u sudski spis, nije predmetnu dokumentaciju komparirao s iskazima svjedoka i parničnih  stranaka, a osim toga nije dao niti jasan zadatak vještaku u odnosu na porez na dodanu vrijednost pa vještak nije niti mogao raščlaniti radove i materijal koji  su odrađeni i nabavljeni bez poreza na dodanu vrijednost od radova i materijala s plaćenim porezom na dodanu vrijednost, zbog čega prvostupanjska presuda u ovom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama pa se ne  može ispitati.

 

12.3. Stoga su osnovani navodi u žalbi koju je podnijela punomoćnica tužitelja, kao i navodi u žalbi koju je podnio tužitelj u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu i porez na dodanu vrijednost.

 

12.4. U odnosu na sve ostale navode iz osobne žalbe tužitelja ovaj drugostupanjski sud ističe prvenstveno da su sudovi institucije kojima je svrha rješavanje sporova na civilizirani način, da su se stranke u postupku, kao i u međusobnoj komunikaciji, dužne ponašati uljudno, uz međusobno uvažavanje i uz poštivanje suda. Žalbeni navodi tužitelja kao prvo predstavljaju neprimjereni način komunikacije stranke sa sudom i u svakom slučaju prelaze granicu korektne i civilizirane  komunikacije, kao i neprimjereno direktno obraćanje sutkinji uz određeni vid prijetnje, aludirajući ujedno i na poštenje sutkinje, a kao drugo, tužitelj krajnje neumjesno vrijeđa odvjetnika tuženice, svjedokinje koje je predložila tuženica i tuženicu pa i svog ranijeg odvjetnika. Ovakve kompromitirajuće izjave potpuno su nepotrebne u funkciji obrazlaganja žalbenih navoda, a iznesene su isključivo s ciljem vrijeđanja suda i svih sudionika u postupku i radi se o krajnje uvredljivim navodima kako za sud tako i za tuženicu i njezinog punomoćnika.

 

12.5. Na temelju članka 110. stavak 1. ZPP-a, sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 60,00 do 660,00 eura, fizičku osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. Radi se o imperativnoj zakonskoj  normi, što znači da je prvostupanjski sud, ukoliko utvrdi okolnosti iz navedene zakonske odredbe, obvezan toj fizičkoj osobi izreći zakonom predviđenu novčanu kaznu.

 

13. O žalbi tuženice:

 

13.1. Prvostupanjski sud dužan je u postupku sa sigurnošću  utvrditi sporne činjenice, odnosno prije svega stvarno izvedene radove, izvršena plaćanja, na koje radove je plaćen porez na dodanu vrijednost, a na koje nije, kupovinu i plaćanje materijala i namještaja, međutim prvostupanjski sud je nekritički i bez da je raspravio sporne činjenice sa parničnim strankama, po potrebi ponovno saslušao svjedoke, kao i proveo dokaz saslušanjem svih svjedoka koje su stranke u postupku predložile, prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je izrađen prema navodima tužitelja, a koji je ujedno vještak i sačinio prema dodijeljenom zadatku, a nakon primjedbi tuženice na vještački nalaz, prvostupanjski sud  je na isti način odredio dopuniti nalaz i mišljenje prema navodima i primjedbama tuženice. Stoga osnovano tuženica u žalbi navodi  da sud u ovom postupku raspolaže sa dva vještačka nalaza i da su u jednom nabrojani radovi prema navodima tužitelja, a u drugom radovi prema navodima tuženice i da prvostupanjski sud potpuno proizvoljno i neutemeljeno svoju presudu temelji isključivo na nalazu vještaka u kojem su nabrojani radovi prema navodima tužitelja te da je ostalo nepoznato iz kojih razloga je sud poklonio vjeru navodima tužitelja, dok niti djelomično nije poklonio vjeru navodima tuženice. Dakle, prvostupanjski sud nije obrazložio odlučne činjenice što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, na što ispravno ukazuju žalbeni navodi tuženice. Prvostupanjski sud isto tako nije saslušao ključne svjedoke u ovom postupku i to M. M. kojem je tužitelj plaćao za rad B. V. i Z. Ž., koji dakle zna cijenu dogovorenih radova i plaćanje radova te svjedoka S. M., vlasnika tvrtke M., koja tvrtka je prema navodima tužitelja izvršila velik dio radova na nekretnini tuženice pa ovom svjedoku mora biti poznato koji su radovi izvedeni na nekretnini tuženice, po kojoj cijeni,  tko ih je plaćao, jesu li plaćeni i je li obračunat PDV. Prvostupanjski sud je navedene dokazne prijedloge usvojio, međutim svjedoci nisu saslušani niti je prvostupanjski sud obrazložio zašto navedene svjedoke u postupku nije saslušao pa je i u ovom dijelu izostala obrazložena odluka prvostupanjskog suda.  

 

14. Bez obzira na činjenicu što tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještaka koji je sačinjen prema njegovim navodima, a tuženica na nalaz koji je sačinjen prema njezinim primjedbama i što su stranke iz tih razloga smatrale da ih nije ponovno trebalo saslušavati, prvostupanjski sud nije mogao nekritički prihvatiti jedan nalaz, tim više što je tuženica jasnim i dokazima potvrđenim primjedbama ukazala da nije pravilno utvrđena novčana vrijednost keramičarskih radova, kao niti novčana vrijednost plaćenih radova pomoćnog radnika, da su vještačenjem obuhvaćena vrata koja je tužitelj poklonio tuženoj što je i sam iskazivao i da je tuženica iznijela niz primjedbi na nalaz vještaka, što prvostupanjski sud ujedno nije u odluci niti obrazložio pa presuda u odnosu na ove činjenice uopće ne sadrži nikakve razloge čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a ujedno je i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava u tom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

15. Stoga su zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a i relativno bitne povrede iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 109. ZPP-a i članka 281. ZPP-a, prihvaćene žalbe parničnih stranaka na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a te je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredbi parničnog postupka, uvažavajući utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja te će u skladu odredbom članka 109. ZPP-a pozvati tužitelja na ispravak tužbe u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate te će ocijeniti je li postoje uvjeti za primjenu članka 110. ZPP-a u odnosu na tužitelja, zatim će provesti novu glavnu raspravu (članak  377. stavak 1. ZPP-a) i saslušati predložene svjedoke M. M. i S. M. te ih detaljno ispitati na okolnosti izvršenih radova na nekretnini tuženice, plaćanja radova, odnosno cijena pojedinih izvedenih radova i plaćanje poreza na dodanu vrijednosti, po potrebi će sve sporne radove, kao i plaćanje poreza na dodanu vrijednost provjeriti dopunskim saslušanjem parničnih stranka uz nazočnost sudskog vještaka, kao i eventualno dopunskim saslušanjem svjedoka i uvidom u priloženu dokumentaciju te će u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem odrediti dopunsko vještačenje s točno određenim zadacima vještaku jer je sud ovlašten od vještaka tražiti prikaz novčanog ekvivalenta utvrđenih činjenica u dokaznom postupku, nakon čega će analizom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, vodeći računa o žalbenim navodima stranaka i uvažavajući sve upute ovog suda.

 

17. Prvostupanjski sud će ponovno odlučiti i o parničnim troškovima i iste će ocijeniti u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) uz primjenu odredbe članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZIDZPP), koja se odredba primjenjuje na temelju članka 117. stavka 3. ZIDZPP, na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZIDZPP-s nije donesena prvostupanjska odluka.

 

18. Ujedno će prvostupanjski sud na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.

 

19.  Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

Slavonski Brod, 12. veljače  2024.

 

                                                                                                    Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić