Poslovni broj: Usž-1110/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14 a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Zagreb, Pavla Šubića 29, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-14/2026-6 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-14/2026-6 od 11. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Tužba je podnesena radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/773, URBROJ: 443-02-05-09-25-2 od 7. studenog 2025. kojim je tužitelju kao vlasniku i investitoru naloženo u roku od 90 dana od dana dostave tog rješenja ukloniti bespravno izvedenu garažu tlocrtnih dimenzija 5,00 x 3,10 m, izgrađenu na parkirnom garažnom mjestu, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz daljnja upozorenja tužitelju.
2. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužitelj pobija rješenje upravnog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ističe da bi mu uklanjanje montažne konstrukcije unutar posebnog dijela njegovog etažnog vlasništva, koje mu je naloženo rješenjem tuženika, prouzročilo teško popravljivu materijalnu štetu. Ovo iz razloga jer je samo postavljanje predmetne konstrukcije iziskivalo značajna financijska sredstva, a uklanjanjem već izvedenih radova nastao bi potpuni gubitak izvršene investicije. Naime, smatra da je općepoznata činjenica da svaka investicija koja je realizirana, a potom uklonjena, rezultira štetom koja se ne može u cijelosti nadoknaditi. Osim toga, ukoliko bi tužitelj uspio u predmetnom sporu, vraćanje u prijašnje stanje zahtijevalo bi i nove troškove, vrijeme i dodatne postupke čime bi tužitelj bio izložen daljnjim financijskim i administrativnim posljedicama. Stoga smatra da se ne radi samo o šteti koja je financijske prirode, već i faktične, a da stvarnu prirodu štete prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja. Nadalje obrazlaže da izvedeni radovi ne zadiru u zajedničke dijelove zgrade niti utječu na konstrukcijsku stabilnost zgrade te ne predstavljaju prijetnju sigurnosti drugih stanara ili njihove imovine, a što da proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru zaštite od požara na čiji sadržaj u nastavku upućuje. Smatra da obrazloženje osporenog rješenja u dijelu gdje se opravdanje javnog interesa izvodi iz samog predmeta postupka (uklanjanje bespravno izgrađene građevine) ne predstavlja stvarnu ni dostatnu analizu postojanja javnog interesa u konkretnom slučaju, a još manje test razmjernosti između suprotstavljenih interesa stranaka, odnosno ono u navedenom dijelu ne sadrži razloge koji bi omogućili ispitivanje njegove zakonitosti. Zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji javni interes koji bi zahtijevao izvršenje prije konačne sudske odluke, dok bi s druge strane tužitelju nastala šteta koja se teško može popraviti u smislu odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 ., dalje: ZUS). Osim toga, ističe da primjena načela razmjernosti ide u prilog određivanju odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju jer privremeno zadržavanje postojećeg stanja do okončanja spora ne bi proizvelo štetne posljedice za javni interes niti treće osobe, dok bi neposredno izvršenje prouzročilo tužitelju znatnu i nepovratnu štetu, a sama odgoda izvršenja da doprinosi ekonomičnosti i svrhovitosti postupka jer sprečava nastanak daljnjih sporova te dodatno opterećenje sustava. Naglašava da ne postoji niti element hitnosti koji bi opravdavao trenutno izvršenje rješenja budući da predmetna konstrukcija postoji bez štetnih posljedica za sigurnost i prava drugih osoba. Dodatno upućuje na internetski članak iz kojeg proizlazi da je u podzemnoj garaži gdje je izvedena predmetna konstrukcija došlo do provale, krađe te oštećenja automobila, a što smatra da dodatno potvrđuje potrebu za određivanjem odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju. Naime, provala je pokazatelj stvarnog rizika od oštećenja i krađe imovine unutar garažnog prostora, a izvršenje rješenja o uklanjanju dodatno povećava izloženost žaliteljeve imovine šteti budući da uklanjanje konstrukcije oslobađa prostor i onemogućuje kontrolu pristupa. Drugim riječima, odgoda izvršenja smatra da je nužna radi zaštite vlasničkih prava i sprečavanja teško popravljive štete. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje te odrediti odgodni učinak tužbe, odnosno odgoditi izvršenje rješenja tuženika o uklanjanju do pravomoćnog okončanja spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijano sudsko rješenje pravilno i zakonito kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe jer prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a. Navedenom odredbom je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbom tražio poništenje rješenja tuženika kojim mu je naloženo uklanjanje bespravno izvedene garaže na parkirnom garažnom mjestu PGM-21 u podrumskoj etaži -1, postojeće stambene zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i određivanje odgodnog učinka predmetne tužbe uz obrazloženje u bitnom da mu prijeti teško popravljiva šteta.
8. Budući da je u konkretnom slučaju predmet spora uklanjanje bespravno izvedene gradnje, a prema odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) poslovi inspekcijskog nadzora provode se po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa, to je i po ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem pravilno odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe jer je bespravna gradnja protivna javnom interesu, a na što pravilno upućuje i prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja.
9. Naime, iz smisla naprijed citirane odredbe članka 42. stavak 2. ZUS-a proizlazi da pretpostavke propisane tom odredbom moraju biti kumulativno ispunjene da bi se odredio odgodni učinak tužbe. Međutim, u konkretnom slučaju taj uvjet nije ispunjen imajući u vidu naprijed obrazloženu okolnost da se bespravna gradnja protivi javnom interesu. Stoga ni ostali navodi tužitelja, uključujući upućivanje na članke s internetskih portala, kojima samo paušalno ističe kako opasnost od nastanka teško popravljive štete tako i samu štetu koju pritom ničim nije dokazao, ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju.
10. Imajući u vidu sve navedeno nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe.
11. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 21. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
