Poslovni broj: Usž-1067/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, Zoranićeva 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1491/2025-6 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1491/2025-6 od 29. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/25-02/320, urbroj: 443-02-03-12-21-25-3 od 17. svibnja 2025. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.
2. Navedenim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju kao investitoru u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja ukloniti prizemnu građevinu drvene konstrukcije s dvostrešnim krovištem pokrivenim limom, max. tloc. dim. cca 6,20 x 8,20 m kao i nadstrešnicu drvene konstrukcije dim. 6,20 x 3,20 m, prekrivenu plastičnim pokrovom, sve izgrađeno izvan granica građevinskog područja, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predio [adresa], bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, uz daljnja upozorenja tužitelju (točke 2. do 4. izreke).
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome prigovara da sud prilikom donošenja osporene presude u obzir nije uzeo pravodobno podnesen zahtjev za ozakonjenje predmetne gradnje čije uklanjanje se nalaže rješenjem tuženika, a o kojem nije odlučeno više od dvanaest godina. Osim toga, smatra da se radi o pomoćnom objektu izgrađenom na parceli od 1119 m[2] , a što da je u skladu s prostornim planom. Upućuje na uvjerenje Državne geodetske uprave od 1. prosinca 2025. o vidljivosti objekta na DOF5/2011, a radi čega je tuženik donio rješenje o odgodi izvršenja predmetnog rješenja o uklanjanju. Smatra da iz navedenog proizlazi da je trebalo usvojiti njegov tužbeni zahtjev. Osim toga, ističe da su mu zanemarena prava kao stranke u postupku kao i mogućnost ravnopravnog sudjelovanja. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu, a podredno predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Ovaj Sud prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u obzir uzeo sve pravno relevantne navode tužitelja, a odluku je donio nakon što je strankama na raspravi održanoj dana 25. studenog 2025. omogućio da se izjasne o svim činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje zakonite i pravilne odluke kao i o navodima protivne stranke, a kojim pravom se tužitelj i koristio. Stoga ovaj Sud ne nalazi povredu prava tužitelja kao stranke u upravnom sporu na što neosnovano upućuje svojim žalbenim navodima.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru naloženo uklanjanje bespravne građevine detaljno opisane rješenjem tuženika, koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predio [adresa], izvan granica građevinskog područja. Pritom se prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude pravilno poziva na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) kojom je propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
9. Prema podacima iz predmetnog spisa proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog pregleda utvrdio da je tužitelj kao investitor u rješenju tuženika opisanu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predio [adresa], izvan granica građevinskog područja izgradio bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a o čemu je sastavljen zapisnik od 1. travnja 2025. uz koji su priložene fotografije predmetne gradnje. S obzirom da tužitelj niti ne osporava da je kao investitor predmetnu građevinu izgradio bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, to mu je pravilno rješenjem tuženika naloženo istu ukloniti, a koje stajalište je potvrđeno osporenom presudom. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 , 125/19 i 145/24, dalje: ZOG) građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, a čemu u konkretnom slučaju nesporno nije udovoljeno.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, okolnost što je tužitelj podnio zahtjev za ozakonjenje predmetne gradnje o kojem još nije odlučeno, nije okolnost koja utječe na zakonitost predmetne upravne stvari. Naime, postupak ozakonjenja može biti od utjecaja na izvršenje rješenja o uklanjanju, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju, a što je pravilno detaljno obrazložio prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja osporene presude te se u tom dijelu radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje na obrazloženje osporene presude. Stoga i činjenica da je doneseno rješenje tuženika o odgodi, odnosno prekidu izvršenja rješenja o uklanjanju što tužitelj u žalbi tek površno navodi pri čemu spisu ne prileži navedeno rješenje, ne predstavlja činjenicu koja bi dovela do drugačije odluke u konkretnom slučaju.
11. Vezano za tužiteljev navod da građevina čije uklanjanje je naloženo rješenjem tuženika predstavlja pomoćni objekt, upućuje se na odredbu članka 4. točku 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23., dalje: Pravilnik) kojom je propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to, između ostalog, pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine. Dakle, iz smisla citirane odredbe proizlazi da se i za pomoćni objekt i to tlocrtne površine do 50 m[2] , treba ishoditi odgovarajuće odobrenje za gradnju, a što tužitelj nesporno nije učinio. Međutim, u konkretnom slučaju prema podacima sa zapisnika o obavljenom inspekcijskom očevidu koji predstavlja javnu ispravu te dokaz u postupku, a čiji sadržaj tužitelj niti ne osporava, površina predmetne gradnje prelazi 50 m[2] pa se niti ne radi o objektu kakav u vidu ima citirana odredba Pravilnika.
12. S obzirom na sve navedeno nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe.
13. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
