Poslovni broj: Usž-1174/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EF iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2120/2025-6 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2120/2025-6 od 26. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/498, URBROJ: 443-02-02-14-25-4 od 16. rujna 2025. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke naređeno je tužitelju kao investitoru u roku od 15 dana od zaprimanja istog, ukloniti novoizgrađenu nadstrešnicu drvene konstrukcije tlocrtnih dimenzija 9,00 x 7,00 m, visine 4,00 m; stambenu građevinu metalne konstrukcije, tlocrtnih dimenzija 8,00 x 3,00 m, visine prizemlja te pripadajući trijem drvene konstrukcije, koja je postavljena ispod predmetne novoizgrađene nadstrešnice, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na istočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i zapadnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom 2. izreke utvrđeno je da je postavljanjem službenog znaka dana 26. lipnja 2025. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na lokaciji iz točke 1. izreke te kako je obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja tog rješenja, na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, uz daljnja prateća upozorenja tužitelju (točka 3. do 7. izreke).

3. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužitelj pobija presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Uvodno citira dijelove obrazloženja osporene presude kao i rješenja tuženika te zaključuje da rješenje tuženika nije pravno osnovano. Ukazuje na odredbu članka 5. stavak 10. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima te ističe da je u konkretnom slučaju riječ o radovima sanacije krovišta postojeće nekretnine koji ne predstavljaju građevinske radove na koje bi se odnosila obustava građenja određena rješenjem tuženika. Naglašava da se navedeno može utvrditi uvidom u fotodokumentaciju priloženu zapisniku s inspekcijskog očevida, a temeljem koje je sud donio odluku o tužbenom zahtjevu. Navodi da su predmetni radovi poduzeti isključivo u svrhu sprečavanja nastanka teško nadoknadive štete koja je prijetila u situaciji da opisana sanacija nije izvršena. Prigovara da je sud odbio provesti njegove predložene dokaze čime da je povrijedio pravila upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe uz pripadajući trošak PDV-a.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Prvenstveno se upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 36/24, dalje: ZUS) prema kojoj sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Imajući u vidu smisao navedene zakonske odredbe, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio kao suvišne predložene dokaze tužitelja budući da se u konkretnom slučaju pravilna i zakonita odluka , i po ocjeni ovog Suda, mogla donijeti temeljem uvida u dokumentaciju koja se nalazi kako u sudskom spisu tako i spisu tuženika, prvenstveno uvidom u sadržaj zapisnika s inspekcijskog očevida od 26. lipnja 2025., a koji zapisnik je javna isprava te zakonit dokaz u postupku.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru u pravilno provedenom postupku naloženo uklanjanje bespravne gradnje detaljno opisane rješenjem tuženika izgrađene na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja. Prvostupanjski sud u svojem obrazloženju pravilno upućuje na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. te stavak 2. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI). Navedenom odredbom je propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, dok je stavkom 2. istog članka propisano da građevinski inspektor prije donošenja rješenja naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

9. Prema podacima predmetnog spisa proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdio da je tužitelj kao investitor u rješenju tuženika opisanu gradnju izgrađenu na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja, u zoni označenoj „Š1“ – šuma posebne namjene, sve unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara, izgradio bez izvršne građevinske dozvole, a o čemu je sastavljen zapisnik od 26. lipnja 2025. uz priležeće fotografije predmetne gradnje. Tužitelj se podneskom zaprimljenim kod tuženika 29. srpnja 2025. očitovao na dostavljeni zapisnik o provedenom inspekcijskom pregledu, a iz kojeg proizlazi da smatra da je u konkretnom slučaju riječ o sanaciji krovišta postojeće zgrade za koju je podnio zahtjev za legalizaciju dana 29. lipnja 2018. te da o njemu još nije odlučeno, a da mu za predmetnu sanaciju nije potrebno odobrenje za gradnju.

10. Kako tužitelj svojim navodima niti ne osporava da je u rješenju tuženika opisane građevine izveo bez valjanog akta za gradnju, to mu je i po ocjeni ovog Suda pravilno naloženo iste ukloniti. Naime, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju se radi o sklopu nastalom građenjem i povezanim s tlom u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19 , dalje: Zakon o gradnji) za koji je potrebno valjano odobrenje za gradnju, a čemu nesporno nije udovoljeno. Pritom se ističe da sama činjenica što je podnesen zahtjev za ozakonjenje ne dovodi do zaključka da je riječ o postojećoj zgradi , budući o tom zahtjevu još nije odlučeno. Također nije primjenjiva odredba članka 5. stavak 10. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23.) na koju ukazuje tužitelj, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o sanaciji krovišta postojeće zgrade jer iz spisa ne proizlazi da je riječ o postojećoj zgradi. Osim toga, iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da se zahtjev za ozakonjenje odnosi isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok iz zapisnika o provedenom inspekcijskom očevidu na čiji sadržaj ukazuje i sam tužitelj, proizlazi da se radi o gradnji izvedenoj i na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da navedena čestica niti nije obuhvaćena zahtjevom za ozakonjenje iako je na njoj nesporno izveden sklop nastao građenjem koji predstavlja građevinu i to sve bez valjanog odobrenja za gradnju, a što je protivno odredbama Zakona o gradnji.

11. Imajući u vidu sve navedeno, nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.

12. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

13. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze