REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2074/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AI vl. Frizerski [obrt]", sada pod nazivom "B.B.", Vinkovci, Ante Starčevića 45, OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jović, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice Dora Hanžeković Žuža i Sibila Jagar Marčik, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Hanžeković&Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-769/2025-3 od 3. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-240/2019-106 od 9. srpnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-769/2025-3 od 3. prosinca 2025. se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-769/2025-3 od 3. prosinca 2025. se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-769/2025-3 od 3. prosinca 2025., kojom je u st. I. izreke potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-240/2019-106 od 9. srpnja 2025., dok je u st. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

2. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog deset pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude.

3. U opravdanju razloga postavljenih pitanja poziva se na odluke Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž 1574/2016-3 od 25. listopada 2018., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn 2299/13-2 od 8. srpnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1088/13-2 od 19. rujna 2017., te Rev 1088/13-2 od 19. rujna 2017. i dr. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim odlukama suprotno shvaćanju iz pobijane drugostupanjske odluke.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. U odnosu na prvo, drugo, treće i osmo pitanje valja reći da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer odgovor na ovako postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni.

7. Pogrešno je predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tuženik odluke o tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.

8. U odnosu na ostala postavljena pitanja predlagatelj je ukazao na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualna počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako nemaju ni važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

10. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

11. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) .

12. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja .

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil