REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1886/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Senije Ledić, mr.sc. Igora Periše i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnica IRZ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Rijeka II, Rijeka, Riva 8, protiv 1. tuženika GRADA RIJEKE, Korzo 16, OIB 54382731928, 2. tuženika RIJEKA PLUS d.o.o, Rijeka, Fiumara 13, OIB 46811281375 (ranije Rijeka promet d.d. Rijeka, Fiumara 13), 3. tuženika KD VODOVOD I KANALIZACIJA d. o. o. RIJEKA, Rijeka, Dolac 14, OIB 80805858278, svi zastupani po punomoćniku IR i drugim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI i umješača na strani prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Miramarska 22, kojeg zastupaju punomoćnici IR i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-923/2024-3 od 12. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 119/2022-76 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-923/2024-3 od 12. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženici i umješač na strani tuženika su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 923/2024-3 od 12. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-119/2022-76 od 29. prosinca 2023. u toč. I. i II. njezine izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje tri pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu a koja glase:
"1. Je li razlog za izuzeće vještaka njegova poslovna povezanost sa strankom u postupku?
2. Može li se presuda zasnivati na vještačenju koje je provedeno po vještaku koji nije adekvatne struke za provođenje takve vrste stručne analize?
3. Je li pogrešno primijenjena odredba o teretu dokazivanja ako se uzrok štete nije osigurao u postupku sudskog osiguranja dokaza ili drugim adekvatnim dokazom, a predmet na kojem je nastala šteta više ne postoji?"
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelji se pozivaju na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7491/03 i Pž-6684/02 uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim odlukama protivno pravnom shvaćanju iznesenim u citiranim odlukama.
4. Predlažu dopustiti podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije, uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
5. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj se protivi navodima prijedloga te predlaže isti odbiti, odnosno odbaciti uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
6. Prijedlog je neosnovan.
7. Odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. tog zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određen pozivanje na relevantne propise i dijelove sudski odluka.
8. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koja je važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti.
10. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6684/02-3 od 6. rujna 2005., a na koji se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelji pozivaju, zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:
"Prema članku 7. stavak 2. ZPP stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve ili predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.
Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti , odnosno o neistinitosti njihove tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolazi u obzir pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
Tužitelj je dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa ako to tužitelj ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane. Istinitost određene tvrdnje dokazuje onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje."
11. Nadalje, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7491/03-3 od 13. prosinca 2006., a na koju se također kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva, odluka suda je temeljena na odredbi čl. 221. st. 2. ZPP jer tužitelj nije dokazao postojanje poslovnog odnosa i predaje robe, a kako je na njemu bio teret dokaza o tim činjenicama sud je našao da ugovora nije bilo te da nikakva roba nije predana tuženiku, zbog čega odbija zahtjev za isplatu kupovne cijene i kamata.
12. Prema tome, u nijednoj od navedenih presuda na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva nije zauzeto shvaćanje koje bi dalo odgovor na postavljena pitanja odnosno nije izraženo shvaćanje koje bi bilo suprotnosti shvaćanju iz pobijanih nižestupanjskih odluka.
13. Sadržajem prijedloga predlagatelj zapravo ukazuje na eventualno pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenom pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštanje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualna počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
14. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
15. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
