REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2004/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza Fortuna Maris Kornati d.o.o. u stečaju, Murter, Trg Rudine 8, OIB: 66501379661, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Petra Gjurašić iz Zagreba, Petrinjska 28, protiv 1. tuženika Liquidus gradnja j.d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5, OIB: 49807328758, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu i Jere Matić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matić&Poljak u Zagrebu, Pisarnica Split, i 2. tuženice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2891/2025-2 od 20. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-72/2024 od 30. travnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2891/2025-2 od 20. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2891/2025-2 od 20. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-72/2024 od 30. travnja 2025. kojom je u st. I. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj P-72/2024 od 30. travnja 2025. u toč. I. i u dijelu toč. II. izreke kojom je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.750,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i za ostale odnose od donošenja presude do isplate. Prema st. II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. II. izreke te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj naznačuje dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1473/2024-2 od 5. ožujka 2025. i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-313/2018-4 od 10. ožujka 2020. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u navedenim odlukama suprotno iznesenim u citiranim odlukama. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog je neosnovan.
6. Odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti.
8.1. Osim toga iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
9. Tvrdnje tužitelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja u potpunosti se svode na preispitivanje vlastitih navoda. Tužitelj u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na neujednačenost sudske prakse u pogledu naznačenih pitanja, odnosno na postojanje prakse kojom bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodnu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost revizije.
10. U odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (Revt 313/2018 od 10. ožujka 2020. i Rev 1473/2024 od 5. ožujka 2025.) nije odgovoreno ni na jedno pitanje naznačeno u predmetnom prijedlogu te stoga te odluke ne predstavljaju razlog važnosti naznačenim pitanjima.
11. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
