Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-46/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antee Pekić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GC zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja AC podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Kov-157/2024 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba oštećenog kao tužitelja AC i preinačuje se rješenje suda prvog stupnja, na način da se na temelju članka 354. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) potvrđuje optužnica oštećenika kao tužitelja AC od 23. rujna 2024. podnesena protiv okrivljenog GC zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11).

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 355. stavka 1. ZKP/08 (pravilno je trebalo biti naznačena i točka navedenog članka) obustavljen je kazneni postupak u odnosu na optužnicu oštećenika kao tužitelja AC protiv okrivljenika GC zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj AC po svom punomoćniku Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku iz Dubrovnika zbog povrede odredba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da da drugostupanjsko vijeće potvrdi optužnicu podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu je uložio branitelj okrivljenika Oskar Benussi, odvjetnik u Dubrovniku s prijedlogom odbijanja žalbe oštećenika kao tužitelja kao neosnovane.

3. Žalba oštećenog kao tužitelja AC je osnovana.

4. U žalbi se ističe kako je nesporno da je oštećeni kao tužitelj u ruci držao skalpel inkriminirane zgode te da je okrivljenik prije nanošenja tjelesnih ozljeda tužitelju istog uhvatio rukama za njegova zapešća. Ističe se da je prvi udarac, prvi tjelesni kontakt, a time i prvu ozljedu počinio odnosno nanio okrivljenik a ne oštećenik, te je to kazneno djelo prethodilo svom kasnijim radnjama oba sudionika događaja, te predstavlja inicijalni čin iz kojeg se razvija daljnji sukob. Međutim sve te činjenice i dokazi koji se ovdje navode, uključujući i nalaz i mišljenje vještaka koji nikada nije bio ispitan, te stoga kao dokaz vještačenje nikada ni nije izvedeno, su pitanja koja se raspravljaju i utvrđuju na glavnoj raspravi na ne u ovoj fazi kaznenog postupka, te je stoga bilo potrebno potvrditi ovu optužnicu i proslijediti je raspravnom sucu na raspravljanje. Tužitelju je trebalo biti omogućeno npr. ispitati vještaka u vezi njegove teze o vjerojatnosti nastanka ozljeda kao obrambenih a ne olako odbaciti optužnicu, te predložiti i izvođenje daljnjih dokaza uključujući i eventualno suočenje tužitelja i optuženika.

5. U pravu je oštećeni kao tužitelj kada u svojoj žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno donio odluku o obustavi kaznenog postupka u odnosu na optužnicu oštećenog kao tužitelja, nepravilno obrazloživši kako ne postoji niti osnova sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom jer iz dokaza predloženih u optužnici proizlazi da je okrivljenik postupao u nužnoj obrani . Naime, optužno vijeće, u odnosu na priložene dokaze, a posebice sudskomedicinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine i neprijepornu činjenicu da je u inkriminirano vrijeme došlo do fizičkog sukoba između okrivljenika i oštećenika, u ovoj fazi postupka nije bilo ovlašteno cijeniti je li činjenice i okolnosti, na kojima se optužnica zasniva, pružaju pouzdan dokaz da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Za opstanak optužnice, pa i kad se radi o optužnici oštećenog kao tužitelja, dovoljno je da se, uz dokaze koji su izvedeni i prezentirani tijekom istrage, može zaključiti kako je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe. Potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, a na temelju svih dokaza koji će biti izvedeni, jest zadaća raspravnog vijeća, koje će sve to utvrditi u potpunosti i u cjelovitom kontradiktornom postupku.

5.1. Imajući u vidu nespornu činjenicu postojanja fizičkog sukoba između okrivljenika i oštećenija kao tužitelja te nesporne činjenice nastanka teške tjelesne ozljede kod oštećenika uslijed udarca koji mu je zadao okrivljenik neosnovan je zaključak prvostupanjskog suda o izostanku postojanja osnove sumnje imajući u vidu iskaz oštećenog kao tužitelja te nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja koji upućuju na postojanje dovoljnog nivoa osnovane sumnje da je počinjeno ovo kazneno djelo.

6. Sukladno svemu navedenom, odlučeno je kao u izreci rješenja ovog suda drugog stupnja, a u suglasju s člankom 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08.

Dubrovnik, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž