1

                                                                                                  Poslovni broj: 4 Gž-4/2024-3

 

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                  

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž-4/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. F. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P. F., odvjetnici u Z. protiv tuženice B. K.d.d. V., OIB: …, zastupane po punomoćnici R. Ž., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. Ž. i R. Ž., V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. srpnja 2023., poslovni broj: P-6167/22-10, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I Odbija se žalba tužiteljice B. F. iz Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. srpnja 2023., poslovni broj: P-6167/22-10 u pobijanoj točki I izreke.

 

II Uvažava se žalba tuženice B. K. d.d. V. te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. srpnja 2023., poslovni broj: P-6167/22-10 u pobijanoj točki II izreke (ispravljenoj rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 34 P-6167/2022-15 od 16. kolovoza 2023.) te se sudi:

 

“Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 497,70 eura (četiristo devedeset sedam eura i sedamdeset centi)  sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka  primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

 

III Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Odlukom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1755/06 od 13. srpnja 2006.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.“

 

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 398.16 EUR1 / 3.000,09 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od 13. srpnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavka 1. točka 1., 2. i 3.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22;  dalje ZPP) te sadržajno ističe bitnu povredu iz članka 354. stavka 2.  točka 11. ZPP-a i predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači. Ne traži troškove žalbenog postupka.

 

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjska presuda ne može opstati jer ima takve nedostatke zbog kojih se ne može kvalitetno ispitati njezina osnovanost i utemeljenost, zatim da na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak i pogrešno utvrđuje činjenično stanje što dovodi do bitnih povreda odredbi Zakona o parničnom postupku, Zakona o obveznim odnosima i Ovršnog zakona i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu jer nije priklopio ovršni predmet. Ističe da je tuženica već u trenutku pokretanja ovršnog postupka 2006. bila u zastari sa svojim potraživanjem jer je protekao rok od 1 i od 3 godine za povremene tražbine i da tuženica ima osnove naplaćivati svoje potraživanje isto bi bilo u redoslijedu naplate kod tužiteljice, što nije slučaj te da je Financijska agencija izvrstila tuženicu iz redoslijeda naplate, dok sud suprotno smatra da ima osnove za naplatu potraživanja tuženice. Mišljenja je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu jer nije obrazložio zašto smatra da zastara nije nastupila već prije pokretanja ovršnog postupka.  

 

3. Tuženica je prvostupanjskom sudu podnijela prijedlog za ispravak očite pogreške u točki II izreke prvostupanjske presude jer je u presudi pogrešno naznačeno da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici troškove postupka, iako tužiteljica nije uspjela u sporu, a kako je prvostupanjski sud to i naznačio u obrazloženju presude. Tuženica je podnijela i prijedlog za donošenje dopunske presude (rješenja o troškovima) jer prvostupanjski sud na dosuđene parnične troškove tuženici nije priznao porez na dodanu vrijednost, iako je tuženica porez u troškovniku naznačila. Ukoliko prvostupanjski sud ne bi donio ispravak presude i dopunsku presudu (rješenje o troškovima), podredno podnosi žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači točku II izreke pobijane presude na način da tužiteljicu obveže na nadoknadu svih troškova tuženice u ukupnom iznosu od 497,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 2023. do isplate ili da podredno ukine točku II izreke i predmet vrati u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Rješenjem poslovni broj 34 P-6167/2022-15 od 16. kolovoza 2023., na koje rješenje nije uložena žalba, ispravljena je prvostupanjska presuda u točki II izreke na način da je naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženici. Prvostupanjski sud nije donio dopunsku presudu sukladno prijedlogu tuženice pa je tuženica podneskom od 27. srpnja 2023. ponovno predložila donošenje dopunske presude, odnosno rješenja o troškovima parničnog postupka na temelju članka 339. ZPP-a. Predmetnim podneskom tuženica ukazuje i na pogrešne navode u nazivima stranaka u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude te u smislu članka 342. ZPP-a predlaže ispraviti navedeni dio presude, a podredno ostaje kod navoda žalbe. Traži troškove žalbenog postupka.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žaba tuženice je osnovana. 

 

7. Prvenstveno se ističe da je prvostupanjski sud za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da nema proturječja između izreke i razloga presude, prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a,  na koju se ukazuje žalbama, a nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

7.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na zastaru potraživanja, a činjenica da se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91¸, 3/94, 7/96 i 112/99), umjesto odredbe članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - početak sudskog procesa u ovršnom predmetu 10. srpanj 2006. dalje ZOO), ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

 

8. Tužiteljica je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 18 Ovr-1755/2006-122., od 8. studenog 2022., upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi od 13. srpnja 2006. poslovni broj: Ovr-1755/2006 zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05; dalje OZ), u svezi članka 48. stavka 3. OZ-a.

 

9. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer je odredbom članka 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa ili nagodbom pred sudom, ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, slijedom čega proizlazi da obveza iz predmetnog ugovora o kreditu iz 2003. nije zastarjela do 2006., kada je pokrenut ovršni postupak radi naplate duga i da je pokretanjem toga postupka zastara prekinuta. Isto tako prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na navode o zaštiti dostojanstva, tužiteljica nije iznijela nikakve navode, a isto tako nije iznijela ni navode iz kojih proizlazi da tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu. 

 

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

 

- da je 16. travnja 2003. sklopljen ugovor o kreditu broj: … između tuženice, kao kreditora i Autoprijevozničkog obrta „B. t.“ Z., kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika te D. B. i B. F., kao jamaca u iznosu od 150.000,00 kn, na rok od 24 mjeseca i da prva rata dospijeva 16. svibnja 2003., a posljednja 16. travnja 2005. Što znači da se u konkretnom sporu ne radi o potrošačkom ugovoru,

 

-  da je ugovor o kreditu postao ovršan 16. travnja 2004.,

 

- da je tuženica 10. srpnja 2006. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – solemniziranog javnobilježničkog akta: Ugovora o kreditu, broj: …, na pokretninama korisnika kredita D. B. i tuženice B. F., radi naplate preostale tražbine iz kredita u iznosu od 95.895,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. srpnja 2006. do isplate,

 

- da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1755/2006 doneseno 13. srpnja 2006. i da je tužiteljica kao ovršenica protiv rješenja o ovrsi podnijela žalbu 20. rujna 2022., na temelju koje je upućena u ovu parnicu,

 

- da je rješenje o upućivanju na parnicu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 18 Ovr-1755/2006-122 od 8. studenog 2022., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj:  Gž Ovr-127/2023-3 od 27. ožujka 2023.,

 

- da su preostali navodi iz žalbe tužiteljice protiv rješenja o ovrsi odbijeni rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 33 Gž Ovr-1809/2022-2 od 15. studenog 2022. te da je Županijski sud u Zagrebu utvrdio da nije ostvaren razlog iz članka 50. stavak 5. OZ-a i da predmetna ovrha ni na koji način nije izgubila svoju djelotvornost niti se može smatrati da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

 

10. Prvenstveno ovaj drugostupanjski sud ističe da je upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od strane ovršnog suda procesna pretpostavka za pokretanje i vođenje parničnog postupka i da se u okviru parničnog postupka može raspravljati samo o razlozima zbog koji je ovršenica upućena na parnicu te da u ovom predmetu ovršenica (tužiteljica) nije upućena na parnicu zbog razloga navedenih u članku 46. stavak 1. točka 7. OZ-a, kako u tužbi navodi, nego isključivo iz razloga navedenih u članku 46. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a te da je  Županijski sud u Zagrebu, odlukom poslovni broj 33 Gž Ovr-1809/2022-2 od 15. studenog 2022. riješio da nije protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha pa se tužiteljica u tužbi nije mogla pozivati na „apsolutnu zastaru“ jer iz tog razloga nije niti upućena na parnicu i o tome postoji pravomoćna odluka te isto tako i u odnosu na tužbene navode o zaštiti dostojanstva ovršenice pa pravilno prvostupanjski sud nije  prihvatio ove navode tužbe, iako iz drugih razloga, međutim pogrešni zaključci i stavovi prvostupanjskog suda ne predstavljaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kao niti bitnu povredu postupka i nisu utjecali na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

 

11. Iako to nije isticala u tužbi, tužiteljica se u žalbi u odnosu na zastaru tražbine poziva na zastarne rokove od 1 godine i 3 godine za povremene tražbine i smatra da je zastara nastupila prije pokretanja ovršnog postupka 2006. godine. Naime, tuženica je ovrhu pokrenula na temelju ugovora o kreditu kao javnobilježničkog akta (ugovor solemniziran kod javnog bilježnika I. V. iz S., pod poslovnim brojem: OU-583/2003), koji je postao izvršan 16. veljače 2004. pa se od idućeg dana računa tijek zastare, a na temelju članka 233. ZOO-a tražbina utvrđena javnobilježničkim aktom zastarijeva za deset godina iz čega proizlazi da potraživanje tuženice nije u zastari jer je ovršni postupak pokrenut 10. srpnja 2006. Odredbom članka 233. stavka 2. ZOO-a propisano je da sve povremene tražbine koje proistječu iz javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (3 godine – članak 226. ZOO-a). Međutim, ugovor o kreditu u cijelosti je dospio na naplatu 16. veljače 2004. kada je javnobilježnički akt postao izvršan i koju je izvršnost izdao javni bilježnik sukladno zahtjevu tuženice zbog neplaćanja dospjelih rata kredita. Kako je ugovor o kreditu u cijelosti dospio na naplatu 16. veljače 2004. tuženica ima pravo tražiti isplatu cjelokupnog duga po kreditu i više se ne radi o budućim potraživanjima, odnosno povremenim tražbinama iz članka 226. ZOO-a i članka 233. stavka 2. ZOO-a.

 

12. Iz navedenih razloga osnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer nije nastupila zastara potraživanja iz ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1755/2006.

 

13. Osim navedenog, nije počinjena bitna povreda postupka zbog nepribavljanja ovršnog spisa, koji žalbeni razlog tužiteljica ističe u žalbi jer se u prvostupanjskom spisu nalazi preslika svih dijelova ovršnog spisa koji su bitni za ovaj parnični postupak.

 

14. U odnosu na žalbu tuženice, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada tuženici na dosuđene troškove nije priznao porez na dodanu vrijednost jer je tuženica u troškovniku porez zatražila, a isti joj pripada na temelju Tbr. 46. („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa je žalba tuženice prihvaćena i preinačena je odluka prvostupanjskog suda u točki II izreke tako da su tuženici dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 497,70 eura, a sastoje se od dosuđenog iznosa troškova postupka, koji je utvrdio prvostupanjsku sud u iznosu od 398,16 eura i daljnje priznatog iznosa koji se odnosi na PDV-a u iznosu od 99,54 eura.

 

14. Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I izreke te je primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u točki II izreke te je tuženici dosuđen parnični trošak u iznosu od 497,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je prvostupanjskom odlukom presuđeno.

 

15. Tuženica se odbija  sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer se žalba odnosi na razmjerno neznatni dio sporednog tužbenog zahtjeva.

 

 

Slavonski Brod, 12. veljače 2024.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić