Poslovni broj: Usž-1264/2026-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-877/2024-8 od 9. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-877/2024-8 od 9. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I- 940-01/24-01/192, URBROJ: 514-04-03-02/03-24-03 od 1. ožujka 2024. i odbačen je prigovor tužitelja izjavljen protiv očitovanja tuženika, KLASA: 940-01/24-01/04, URBROJ: 514-04-03-02/03-24-02 od 24. siječnja 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv očitovanja tuženika, KLASA: 940-01/24-01/04, URBROJ: 514-04-03-02/03-24-02 od 24. siječnja 2024. na zahtjev tužitelja za pravno tumačenje primjene članka 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
3. Protiv navedene presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud bio dužan navesti konkretne primjene upravne stvari i tužitelju dati odgovor na koji pravni način može dobiti tumačenje članka 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od stvarno nadležnog tijela. Smatra da je tuženik stvarno nadležno tijelo Republike Hrvatske za Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakon o općem upravnom postupku. Ističe da je prvostupanjska presuda donesena arbitrarno, na njegovu štetu. Naposljetku nabraja sve one za koje smatra da su mu onemogućili da uđe kao prinudni upravitelj na području 191 jedinice lokalne samouprave Republike Hrvatske. Predlaže da Sud poništi osporavanu presudu.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da ostaje pri svim dosadašnjim navodima iznesenim tijekom upravnog spora i predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za pravno tumačenje primjene članka 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik se očitovao na zahtjev, a tužitelj je protiv takvog očitovanja tuženika izjavio prigovor, obrazlažući da tuženik nije postupio sukladno članku 155. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik je potom, ovdje osporavanim rješenjem odbio prigovor tužitelja i u istom u bitnom ponovio navode iz ranije danog očitovanja.
8. Prema odredbi članka 155. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari. Na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno tijelo dužno je u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u pisanom obliku. Ako javnopravno tijelo odbije izdati obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od osam dana ima pravo izjaviti prigovor. Ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
9. Prvostupanjski sud ocijenio je da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari i da nije riječ o zahtjevu iz članka 155. ZUP-a jer iz citirane odredbe jasno i nedvojbeno proizlazi da se obveza javnopravnog tijela na davanje obavijesti odnosi na postupke ostvarivanja prava zainteresiranih osoba u određenoj upravnoj stvari, što ne uključuje davanje pravnih mišljenja i tumačenja zakonskih odredbi.
10. I prema ocjeni ovoga Suda, tumačenja primjene odredaba nekog zakona ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP- a, s obzirom da se prema toj odredbi upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Također, u konkretnom slučaju ne radi se o zahtjevu iz članka 155. ZUP-a jer obveza javnopravnog tijela na davanje obavijesti ne uključuje obvezu davanje tumačenja odredbi zakona.
11. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i odbacio prigovor tužitelja kao nedopušten na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
12. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
