Poslovni broj: Usž-497/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članice vijeća, uz sudsku savjetnicu Tajanu Šimunović, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Vrljić, odvjetnik u Zagrebu, Avenija Dubrava 256/g, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-413/2024-13 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-413/2024-13 od 13. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/191, urbroj: 513-04-24-4 od 15. ožujka 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 15. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostave Slavonski Brod, klasa: UP/I-415-02/2014- 01/300, urbroj: 513-007-12-01/2023-05 od 26. listopada 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja Porezne uprave, Područni ured Slavonski Brod, Ispostave Slavonski Brod, klasa: UP/I-415-02/14-01/300, urbroj: 513- 007-12/2014-02 od 30. lipnja 2014.
Predmetnim rješenjem od 30. lipnja 2014. utvrđeno je da tužitelj - porezni dužnik duguje po ovom rješenju na dan 30. lipnja 2014. iznos od 100.016,54 kune te je naloženo da u roku od osam dana od primitka ovog rješenja plati naznačeni porezni dug.
3. Protiv naznačene presude tužitelj podnosi žalbu iz razloga članka 126. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima, to jest zbog povrijeđenog načela ne bis in idem, sadržano u članku 31. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da, iako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zaključkom o pravnom shvaćanju sa sjednice Financijskog i radno-pravnog odjela, broj: 6 Su-73/2022-3 od 7. veljače 2022. zaključio da se postupak utvrđivanja ukupnog poreznog duga na određeni datum temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja i ovršnih isprava pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. i članka 131. stavak 1. Općeg poreznog zakona smatra nezakonitim dvostrukim utvrđivanjem poreznih obveza, Upravni sud u Osijeku smatra da nije dužan uvažavati pravno shvaćanje višeg suda koje je obvezno za sve niže sudove, niti da je kao materijalno pravo dužan primijeniti odredbu članka 31. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. Upravni sud u Osijeku svojim pravnim stajalištima o dopuštenosti i arbitrarnosti u postupku dvostrukog oporezivanja negira samu bit ustavnog i konvencijskog jamstva da se nikom neće ponovno suditi, niti će se ponovno kažnjavati za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom, a to načelo se mora primijeniti i u upravnom postupku u kojem se jednom pravomoćno utvrđeni porez i doprinosi ne smiju ponovno utvrđivati u obliku poreznog duga na određeni dan. Ističe kako je Upravni sud u Osijeku propustio dati bilo kakvu pravnu argumentaciju u odnosu na opravdanost i nevaljanost vođenja dvostrukog postupka, smatrajući da ništavost postoji samo kada je izrijekom propisana Zakonom o općem upravnom postupku, bez obzira što je Ustav RH viši pravni akt s jačom pravnom snagom i što je navedeni Sud bio dužan direktno primijeniti mjerodavnu odredbu višeg pravnog akta. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se oglasi ništavim rješenje tuženika od 30. lipnja 2014. i naloži poreznom tijelu da poreznom obvezniku nadoknadi trošak upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz predmetnog spisa predmeta proizlazi, a što tužitelj niti ne osporava, kako je rješenje od 30. lipnja 2014., a na koje tužitelj nije izjavio žalbu, postalo izvršno 14. srpnja 2014.
8. Tužitelj 11. kolovoza 2023. podnosi prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja od 30. lipnja 2014., pozivajući se na zaključak ovoga Suda donesen na sjednici financijskog i radno-pravnog odjela održane 7. veljače 2022.
9. Pravilno se tuženik i prvostupanjski sud pozivaju na odredbu članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), a kojim su propisani razlozi prema kojima se upravni akt može oglasiti ništavim. Naglašava se da su razlozi za oglašenje rješenja ništavim taksativno navedeni, pri čemu upravna stvar utvrđivanja ništavosti pojedinog upravnog akta nije jednaka upravnoj stvari u kojoj je taj akt donesen. Naime, postupak u povodu izvanrednog pravnog lijeka – oglašavanja rješenja ništavim smatra se zasebnim postupkom u odnosu na postupak u kojem je doneseno prijašnje rješenje. U spomenutim dvama postupcima može postojati identitet stranaka, ali ne i identitet predmeta spora. Stoga nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da bi bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem.
10. Pored navedenog, kako iz priloženog spisa proizlazi da je tužitelj rješenje od 30. lipnja 2014. zaprimio 3. srpnja 2014. imao je mogućnost, ukoliko nije bio zadovoljan s istim, izjaviti žalbu u roku od 30 dana Samostalnog sektoru za drugostupanjski upravni postupak, a što nije učinio. Slijedi, dakle, da je rješenje na koje nije izjavljena žalba postalo pravomoćno i ovršno, a njegovo izvršenje je pravno i stvarno moguće.
11. Sukladno svemu navedenom, pravilno prvostupanjski sud navodi kako rješenje od 30. lipnja 2014. nije ništavo u smislu odredbe članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku.
12. Budući je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavak 1. ZUS-a, trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
