Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-664/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr.sc. Senije Ledić, mr.sc. Igora Periše i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice AO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tamara Mikac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-111/2024-8 od 8. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-789/2017-37 od 8. travnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-789/2017-39 od 25. travnja 2019., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-111/2024- 8 od 8. veljače 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-789/2017-37 od 8. travnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-789/2017-39 od 25. travnja 2019. u dijelu pod st. II. izreke (na utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostave ranije zemljišnoknjižnog stanja), i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-789/2017-37 od 8. travnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-789/2017-39 od 25. travnja 2019., u dijelu pod st. II. izreke, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod st. III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljeno rješenjem istog suda od 25. travnja 2019. suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen dana 15. rujna 2016. godine između prednice tužiteljica, VO iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja, i tuženika, CO iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja, potvrđen od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, pod brojem OV-15738/2016, dana 15. rujna 2016. godine

II. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-43443/16, od 21. studenog 2016. godine, u [broj poduloška] / zl.ul.br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je doneseno temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, od 15. rujna 2016. godine, potvrđenog od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, pod brojem OV-15738/2016, dana 15. rujna 2016. godine, smrtnog lista od 29. rujna 2016. godine i Izvatka iz matice umrlih od 29. rujna 2016. godine, prema kojem zk. stanju je tuženik, CO iz [adresa], upisan kao vlasnik jednosobnog stana broj 74 na IV. (četvrtom) katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje sa blagovaonom, kupaonice s WC-om, ostave , pretprostora i balkona, u ukupnoj površini od 40,54 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. Br. [katastarska čestica], upisanog u [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika, CO iz [adresa], uz istovremeni upis prava vlasništva na istoj za korist VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošena prvostupanjske presude pa do isplate,u roku od 15 dana.“

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništenim i bez pravnog učinka među ugovornim stranama Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen dana 15. rujna 2016. godine između prednice tužiteljica, VO iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja i tuženika, CO iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja, potvrđen od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, pod brojem Ov-15738/2016, dana 15. rujna 2016. godine.

III Nalaže se I-tužiteljici ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, tuženiku CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 18.750,00 kn."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 789/2017-37 od 8. travnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda od 25. travnja 2019.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-5298/2024-2 od 8. siječnja 2025. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-111/2024-8 od 8. veljače 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod toč. II. izreke kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

"Nedostaje li prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kada je isti zaključen u uvjetima kada je bilo toliko izvjesno da predstoji bliska smrt primatelja uzdržavanja, element aleatornosti, odnosno radi li se o takvoj protivnosti moralu koja dovodi do ništetnosti ugovora?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv presude drugostupanjskog suda tužiteljice su podnijele reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlažu prihvatiti reviziju preinačiti pobijanu presudu odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovog zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljica na utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen 15. rujna 2016. između prednice tužiteljica, sada pokojne majke VO (kao primateljice uzdržavanja) i tuženika, davatelja uzdržavanja.

9. Tužiteljice su u ovom postupku tražile utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju između ostalog što je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nedostajao element aleatornosti budući je pokojna tužiteljica umrla nedugo nakon sklapanja tog ugovora.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je majka tužiteljica preminula **.**.2016. u ...,

- da je ista 15. rujna 2016. kao primateljica uzdržavanja s tuženikom kao davateljem uzdržavanja, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da su tužiteljice njezine zakonske nasljednice,

- da se tuženik na temelju navedenog ugovora uknjižio kao vlasnik stana,

- da majka tužiteljica sada pokojna VO, sa svojim kćerima tj. tužiteljicama nije komunicirala dugi niz godina i da su od ranije obiteljski odnosi bili narušeni, da s I. tužiteljicom nije bila u kontaktu posljednjih dvadeset godina života , a s II. tužiteljicom od 2001.,

- da je prednica tužitelja upoznala tuženika (i njegovu obitelj) još 2003. kada je počela čuvati kći tuženika (koju je čuvala dok ista nije krenula u školu), a da su i nakon toga ostali u dobrim odnosima,

- da je tuženik pomagao tužiteljici vezano uz zdravstvenu skrb, odlasku liječniku, kada se zdravstveno stanje pokojne prednice tužitelja pogoršalo, vodio je brigu o pregledima i naručivanju na operaciju, kućnim posjetama obiteljskog liječnika i slično,

- da osim tuženika nitko drugi nije kontaktirao obiteljskog liječnika vezano za pokojnu VO,

- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka specijalista psihijatra proizlazi da je pokojna VO bolovala od karcinoma donjeg dijela debelog crijeva s metastazama na jetri i limfnim čvorovima radi čega je izvršen operativni zahvat i potom liječenje u Klinici za onkologiju u razdoblju od 8. do 19. rujna 2016.,

- da iz konzilijarnog psihijatrijskog pregleda tijekom liječenja, dana 13. rujna 2016. (koji pregled je ciljano obavljen vezano za procjenu sposobnosti razlučivanja radi eventualnog oduzimanja poslovne sposobnosti), proizlazi da konzilijarni psihijatar u psihičkom statusu nije našao nikakve značajnije psihopatologije niti u jednom segmentu (razgovor je potpuno suvisao, nema nikakvih psihotičnih elemenata, kognitivne funkcije su očuvane, da je pokojna VO dobivala terapiju (analgetike), da u psihotičkom statusu nigdje nisu bile zabilježene smetnje koje bi upućivale na takvu psihopatologiju koja bi dovela u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanjem,

- da nema nikakvih podataka koji bi ukazivali na to da u trenutku potpisivanja spornog ugovora pokojna VO nije znala ili nije mogla razumjeti navedene činjenice, da bi ista u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora bila nesposobna za rasuđivanje i uobličavanja svoje volje tj. shvaćanje pravne radnje koje poduzima.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost predmetnog ugovora iz odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 579. ZOO te odbijaju tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe samog ugovora u zemljišnoj knjizi, uz zaključak da se radi o ugovoru koji je po svom značenju aelatoran ugovor.

12. Prema odredbi čl. 579. st. 1. ZOO ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (st. 1.). Prema st. 2. istog članka ako nije drugačije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koje su predmet tog ugovora.

13. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-311/1991-2 od 16. travnja 1991. u kojem postupku su stranke tražile poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju uz tvrdnju da pokojnica u času zaključenja ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje i što je u ugovoru nedostajao element aleatornosti budući da je u trenutku zaključenja bila izvjesna bliska smrt imenovane. U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

"Sama činjenica da je tuženik znao za tešku i neizlječivu bolest primateljice uzdržavanja ne može osporiti postojanje tog elementa. To bi se dogodilo u slučaju da je ugovor zaključen u uvjetima kad je bilo izvjesno da p redstoji bliska smrt primaoca uzdržavanja, odnosno da je davalac uzdržavanja zaključio ugovor iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi".

15. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2773/2015-2 od 15. listopada 2019. u činjeničnoj situaciji u kojoj je utvrđeno da je postupanje prednika tuženice prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo nemoralno s obzirom na znano mu vrlo teško zdravstveno stanje J. H. zbog kojeg nastupanje smrti predstavlja izvjesnu činjenicu koja po redovnom tijeku stvari nastupa kroz kratko vrijeme, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je predmetni ugovor ništetan po odredbi čl. 322. st. 1. ZOO jer je protivan moralu i pritom iznosi slijedeće shvaćanje:

"Sporni ugovor je zaključen u uvjetima kad je bilo izvjesno da predstoji bliska smrt primaoca uzdržavanja, odnosno da je davalac uzdržavanja zaključio ugovor iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, pa da se upravo prema shvaćanju iz presude Rev-311/91 radilo o takvoj protivnosti moralu koja dovodi do ništetnosti."

16. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju kako ga definira čl. 579. st. 1. ZOO je ugovor u kojem se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Radi se o strogo formalnom ugovoru koji da bi bio valjan mora u smislu odredbe čl. 580. st. 1. ZOO biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pri čemu su sudac ili javni bilježnik kod ovjere ugovora dužni ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice (čl. 580. st. 2. ZOO).

17. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostrani ugovor koji je između ostalog određen i obilježjima naplatnog, te aleatornog pravnog posla.

18. Ugovor je naplatan jer se obveza uzdržavanja preuzima za uzvrat prijenosu imovine. Ugovor je aleatoran jer se podrazumijeva neizvjesnost vremena kada će nastupiti smrt primatelja uzdržavanja (neizvjesnost trajanja, pa tako i vrijednost uzdržavanja koja će davatelj dati primatelju) uz istovremenu izvjesnost glede imovine koju primatelj pridonosi davatelju.

19. U navedenim obilježjima, izvjesnog skorog nastupa smrti primatelja uzdržavanja i davateljevog znanja za to trenutkom sklapanja ugovora, u određenim okolnostima mogu dovesti do ništetnosti ugovora zbog nemoralnosti u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

20. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Prilikom zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju kada je isti zaključen u uvjetima kada je bilo toliko izvjesno da predstoji bliska smrt primatelja uzdržavanja takvom ugovoru nedostaje element aleatornosti odnosno takav ugovor je protivan moralu koji dovodi do ništetnosti ugovora."

21. Međutim, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu da je u trenutku sastavljanja ugovora primateljica uzdržavanja bila "teškog zdravstvenog stanja", u kojem je smrt izvjesna činjenica koja će po redovnom tijeku stvari nastupiti za relativno kratko vrijeme, postavlja se pitanje je li davatelj uzdržavanja već tad znao ili je mogao znati prema svim okolnostima ili drugim informacijama koje prosječno informirana osoba zna ili je mogla znati da će smrt pokojne primateljice uzdržavanja nastupiti relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

22. Imajući na umu obilježja ugovora o doživotnom uzdržavanju kao aleatornog ugovora, isti zbog skorog nastupa smrti primateljice uzdržavanja i davateljevo znanje za to u trenutku sklapanja ugovora, u određenim okolnostima mogu dovesti do ništetnosti ugovora i zbog nemoralnosti u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO (tako i ovaj sud u Rev-1697/11-2 od 6. svibnja 2015.).

23. Stoga, imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih se za sada ne može utvrditi postojanje elemenata aleatornosti sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju jer nižestupanjske presude ne sadrže razloge o toj odlučnoj činjenici to se u tom dijelu iste ne mogu ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

24. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će razmotriti ono što je u ovoj odluci ukazano, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljica, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svako dokaza zasebno i svih zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.

26. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti odluku o parničnim troškovima iz nižestupanjskih odluka, te predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte