REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1987/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bogdanka Puhalo-Trbojević, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., kao pravni slijednik Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-330/2025-3 od 16. siječnja 2026., kojim su potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-857/2024-10 od 19. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž - 330/2025-3 od 16. siječnja 2026., kojim su potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-857/2024-10 od 19. veljače 2025.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
„(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope? (ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR?
(iii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN br.79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iv.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača NN br. 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(v.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(vi.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.
2. Pored pitanja, tuženik kao razlog podnošenja revizije navodi i to da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i to ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), ustavno pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava te ustavno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava kao i pravo zajamčeno odredbom čl. 6.1. i čl. 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. te Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. i dr. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj presudi suprotno shvaćanju u navedenim odlukama.
4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude, te potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pravnim pitanjima u kojima pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u presudama poslovni broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-83/2021-2 od 16. srpnja 2024., Rev-1089/20 od 25. travnja 2023., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a prema kojima su banke dužne vratiti stečeno zajedno sa kamatama od dana stjecanja (tako i ovaj sud u Revd -5086/2022 od 11. siječnja 2023. i dr.). U odnosu na treće, četvrto i peto postavljeno pitanje valja reći da ista također nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na takva postavljena pitanja uzrokuje li odredba kreditnog zahtjeva, odnosno odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotna načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su nedvojbeno utvrdili da se spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti je tužite ljici jasno i nedvosmisleno predočeno, a niti je ona to mogla sagledati koliko će točno kroz koje vrijeme trajanja kredita biti u obvezi platiti tuženiku, pa ni koliko će je koštati ako kredit odlučiti prijevremeno otplatiti. Stoga nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
8. Četvrto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije utemeljeno je i na činjenici (da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora) znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja te odredbe nije utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima pa se ono ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
9. Budući da u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP -a odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
10. Predlagatelj ističe u prijedlogu za dopuštenje revizije da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, da su mu zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, i to zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na pravično suđenje, sve pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, sadržajno vezana uz pitanja primjene procesnog i materijalnog prava koja se ogledaju u prethodno naznačenim pravnim pitanjima. U vezi svih tih tvrdnji, prijedlog, utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a je odbačen, jer iznesenim razlozima u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su u nižestupanjskom postupku povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode zajamčena Ustavom i Konvencijom. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice, predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Slijedom toga, ocjena ovog suda je da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije te na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
