Poslovni broj: Usž-742/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja GJ, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB:33706439962, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2665/2025-11 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2665/2025-11 od 22. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2665/2025-11 od 22. siječnja 2026. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu pobijajući isto iz svih zakonom propisanih razloga. Tvrdi da podneskom od 1. listopada 2025. nije tek predložio obustavu postupka, već se istim očitovao u smislu odredbe članka 100. Zakona o upravnim sporovima, a sve temeljem poziva suda od 25. rujna 2025. Obzirom da je takvim podneskom izvršio procesnu dispoziciju i to upravo po pozivu suda smatra da se ne može smatrati da takav podnesak nije bio potreban i opravdan, već je riječ o opravdanom izdatku. Također pojašnjava da je podneskom od 20. listopada 2025. sukladno članku 148. Zakona o upravnim sporovima postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, a koji je temeljem članka 144. istog Zakona opravdan jer sadrži činjenice kao i pravnu normu na kojima temelji svoj zahtjev. Pretraže poništiti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava žalbe.
2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da je u konkretnom predmetu riječ o zlouporabi prava iz odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima jer su u istoj stvari podnesene dvije tužbe, iako je u predmetnom upravnom sporu mogao proširiti tužbeni zahtjev i na taj način tražiti ocjenu zakonitosti naknadno dostavljenog rješenja. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu u cijelosti.
3. Tuženik je protiv prvostupanjskog rješenja izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je predmetni spor pokrenut radi šutnje uprave te da je u istom, sukladno članku 100. Zakona o upravnim sporovima tužitelj imao mogućnost proširiti tužbeni zahtjev i na odluku tužen ika donesenu nakon pokretanja spora, a koju procesnu mogućnost isti nije odabrao nego je protiv naknadno donesenog rješenja tuženika podnio zasebnu upravnu tužbu pred Upravnim sudom u Osijeku. Smatra da su se takvim postupanjem ostvarili elementi zlouporabe prava iz članka 8. Zakona o upravnim sporovima obzirom da način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta te je usmjeren prema stjecanju troškova, a ne prema stvarnoj zaštiti subjektivnih prava. Naglašava da prihvaćanje takvog postupanja dovodi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi ostvarivanja troškova, a što je protivno temeljnim načelima upravnog spora i pravnoj sigurnosti. Također smatra da priznavanje takvog troška nije u skladu s načelom učinkovitosti naročito jer tužitelju nije bio cilj ispravljanje nezakonitosti merituma upravne stvari, već isključivo stjecanje troškova zastupanja. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i riješiti stvar na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
3.1. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26. dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS -a.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni spor pokrenut pred prvostupanjskim sudom zbog „šutnje uprave“. Obzirom da je nakon podnošenja tužbe tuženik donio rješenje (KLASA: UP/II-325-01/23-01/117, URBROJ: 443-01-16-01-25- 2 od 1. rujna 2025.) kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. studenoga 2023. te da se tužitelj izjasnio da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan, rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-2665/2025-8 od 3. listopada 2025. upravni spor je obustavljen.
7. Sukladno odredbi članka 147. stavka 3. ZUS-a, tužitelj je naknadno zatražio troškove predmetnog spora, potražujući pri tom troškove sastava tužbe, trošak sastava podneska od 1. listopada 2025. kojim se, sukladno odredbi članka 100. stavka 2. ZUS - a izjasnio da je naknadno donesenom odlukom tuženika zadovoljan te trošak podneska od 20. listopada 2025. kojim je specificirao troškove spora.
8. Odredbom članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a, propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
9. Ovdje osporenim rješenjem, tužitelju je kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR uvećan za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, primjenom Tbr. 27/1, 40. točka 1., 54. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Odbijajući zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu (trošak sastava podnesaka od 1. listopada 2025. i od 20. listopada 2025.) sud je utvrdio kako isti nisu utjecali na ishod spora, stoga da trošak sastava tih podnesaka nije opravdan.
10. U odnosu na žalbene navode tužitelja, pojašnjava se da u sporu pokrenutom radi „šutnje uprave“, a nakon što je javnopravno tijelo postupilo po tužbenom zahtjevu i donijelo pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, sud je, temeljem odredbe članka 100. stavka 1. ZUS-a, dužan pozvati tužitelja na davanje izjave. Međutim, za donošenje odluke o obustavi takvog spora nije nužno da tužitelj da izričitu izjavu kako je donesenom odlukom zadovoljan, obzirom da će zakonske pretpostavke za obustavu spora, u smislu izričite odredbe stavka 2. istog članka ZUS- a, biti ispunjene i u slučaju ako tužitelj ne da takvu izjavu u ostavljenom roku, odnosno ogluši se na poziv suda za davanje takve izjave.
11. Stoga, Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni prigovori prema kojima je tužitelju trebao biti priznat trošak sastava podneska od 1. listopada 2025. (kojim se izjasnio da je zadovoljan donesenom odlukom), jer se i po mišljenju ovog Suda, ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife, a koji bi bio potreban za vođenje spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.
12. Također, u odnosu na podnesak od 20. listopada 2025. kojim se specificiraju troškovi za koje se naknada traži, pojašnjava se da je tužitelj mogao zatražiti navedene troškove i u podnesku od 1. listopada 2025.
13. Ispitujući žalbene navode tuženika kojima se osporava dosuđeni trošak sastava tužbe, ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno primijenio, odredbu članka 147. stavka 6. ZUS-a, a koja odredba izričito propisuje pravo tužitelja na naknadu troškova spora kada je do obustave došlo uslijed postupanja tuženika po tužbenom zahtjevu tijekom trajanja spora.
14. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka broj U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2018.) izrazio je stajalište da, kada stranka osnovano pokrene upravni spor, kao i u konkretnom slučaju, uskraćivanje prava na naknadu troškova upravnog spora koji je obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17., 110/21.), odnosno članak 144. ZUS-a i njegova primjena bi rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. i 5/14.).
14.1. Primjenjujući navedeno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske na konkretan slučaj, ovaj Sud je ocijenio da tužitelj, suprotno mišljenju tuženika, unatoč tome što nije iskoristio procesnu mogućnost proširenja tužbenog zahtjeva, već je podnio novu tužbu protiv naknadno donesenog rješenja, ima pravo na naknadu troška upravnog spora jer je osnovano pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave s obzirom da je tek nakon podnesene tužbe zbog šutnje uprave tuženik donio rješenje kojim je odlučio o podnesenoj žalbi tužitelja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava tužbe primjenom mjerodavne Tarife.
15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalb i, valjalo je stoga, na temelju odredbi članka 135. stavka 1. i članka 128. stavka 4. ZUS-a te odredbe članka 147. stavka 1. istog Zakona, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
