Poslovni broj: Usž-1495/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2157/2025-7 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2157/2025-7 od 16. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/634, URBROJ: 443-02-04-14-25-1 od 15. rujna 2025. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika (točka 1. izreke) naređeno je tužiteljima, kao investitorima, u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloniti: 1) prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija 8,0 x 3,0 m, čelične konstrukcije, zidova od sendvič ploča, limene fasade, dvostrešnog krova pokrivenog limenim pločama, visine sljemena 3 m, ugrađene stolarije, i trijem drvene konstrukcije tlocrtnih dimenzija 6,0 x 3,0 m, s ogradom i pristupnim stepenicama te 2) građevinu WC-a tlocrta 1,4 x 1,0 m, visine 2,35 m, drvene konstrukcije obijene OSB pločama (dalje: bespravno izgrađena građevina), izgrađena na zemljištu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zoni rekreacije, bez izvršne građevinske dozvole, izvan granica građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora, te izvršiti poravnanje terena nakon uklanjanja. Točkom 4. izreke tog rješenja tužitelji su upozoreni da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, na njihovu odgovornost i trošak, ako ne postupe po naredbi o uklanjanju.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da je obrazloženje pobijane presude manjkavo, navodeći da se prvostupanjski sud nije očitovao o njihovim dokaznim prijedlozima ni o činjenicama koje su u vezi s tim iznijeli. Ističu da je sud odbio provesti dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđenja činjenice je li u konkretnom slučaju riječ o građenju, a da takvu odluku sud nije obrazložio, čime smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Navode da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno naveo da su oni podnijeli zahtjev za prekid upravnog spora do okončanja postupka ozakonjenja. Pozivaju se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-29/2025 od 5. veljače 2025., kao i na praksu Europskog suda za ljudska prava. Navode da im tuženik nije omogućio sudjelovanje u upravnom postupku jer je inspekcijski očevid proveden u njihovoj odsutnosti, pri čemu tvrde da nisu zaprimili poziv za očevid te da procesna jamstva iz Zakona o općem upravnom postupku nisu poštovana. Ukazuju na to da je u zapisniku o očevidu pogrešno navedeno da im je uručen jedan primjerak zapisnika o očevidu. Ističu da se ne radi o objektu nastalom građenjem, već o mobilnoj kućici dovezenoj vučnom službom, koja se nalazi na kotačima te nije trajno povezana s tlom, odnosno koja je samo kozmetički uređena da izgleda kao građevina. U prilog tome pozivaju se na fotodokumentaciju u spisu. Navode da nisu investitori radova koji su predmet inspekcijskog postupka te da su suvlasnici zemljišta zajedno s još dvanaest fizičkih osoba. Zaključno osporavaju i odluku o troškovima spora. Predlažu Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu te u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev. Podredno, predlažu ukinuti (pravilno poništiti) presudu prvostupanjskog suda te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju troškove sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na prigovor tužitelja o povredi prava na pravično suđenje u kojem navode da prvostupanjski sud nije proveo dokaz građevinskim vještačenjem koji su predložili te da nije obrazložio razloge odbijanja tog dokaznog prijedloga, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), ali je dužan u obrazloženju presude očitovati se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja za provođenje dokaza vještačenjem uz obrazloženje da bi taj dokaz bio suvišan, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora.
6.1. I prema ocjeni ovog Suda, sve se relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi na temelju dokazne dokumentacije spisa predmeta (primjerice zapisnika o inspekcijskom očevidu s fotografijama, KLASA: 362-02/25-04/1221, URBROJ: 443-02-04-17-25-2 od 25. lipnja 2025. te izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela Pula, za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), zbog čega izvođenje dokaza vještačenjem ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
6.2. Suprotno tvrdnji tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.
6.3. Iz navedenog nije od utjecaja pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-29/2025 jer je utvrđeno da nije povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje.
6.4. Premda je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno naveo da su tužitelji podnijeli zahtjev za prekid upravnog spora do okončanja postupka ozakonjenja, ovaj Sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o bitnoj povredi odredaba upravnog spora odnosno o nepravilnoj primjeni odredbi ZUS-a koja bi utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke u smislu članka 126. stavka 2. ZUS-a.
6.5. Nisu osnovani prigovori tužitelja usmjereni na povredu prava na sudjelovanje u upravnom postupku. Treba reći da, prema odredbi članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. , 67/23. i 155/23., dalje: ZDI), ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.
6.6. Propust tuženika da pozove tužitelje na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika jer je tužiteljima u postupku omogućeno sudjelovanje na način da im je (prije donošenja osporenog rješenja) dostavljen primjerak zapisnika o provedenom očevidu uz poziv na očitovanje, na koji su se tužitelji očitovali 6. rujna 2025. (putem elektroničke pošte). Nadalje, prvostupanjski je sud tijekom upravnog spora održao i ročište za raspravu 9. veljače 2026., čime je tužiteljima dana mogućnost da se očituju o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6.7. Očita omaška u zapisniku o očevidu na koju tužitelji u žalbi ukazuju, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke jer, iako im taj zapisnik nije uručen na licu mjesta, naknadno im je dostavljen te su se na njega očitovali.
7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/634, URBROJ: 443-02-04-14-25-1 od 15. rujna 2025., kojim se tužiteljima naređuje uklanjanje bespravno izgrađene građevine.
8. Odredbom članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. i 145/24.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.
8.1. Odredbom članka 113. stavka 1. ZDI-ja propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika proveden očevid od strane višeg građevinskog inspektora na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica se nalazi izvan građevinskog područja, u zoni označenoj kao zona rekreacije te unutar zaštićenog obalnog područja mora. Uvidom u zapisnik i fotografije sačinjene tom prilikom, razvidno je da se na predmetnoj čestici nalazi građevina tlocrtne veličine 8,00 x 3,00 m i građevina tlocrtne veličine 1,4 x 1,00 m. Postupajući po pozivu tuženika na očitovanje dostavljenom uz predmetni zapisnik s očevida, tužitelji su u podnesku naveli da nije riječ o građevini u smislu Zakona o gradnji već da postavljeni objekt ima pravnu prirodu pokretnine koja nije trajno povezana sa zemljištem.
10. Međutim, uvidom u podatke spisa predmeta s priležećim fotografijama, razvidno je da su tužitelji, bez zakonom propisanog akta za gradnju, na predmetnoj lokaciji (izvan granica građevinskog područja) izveli objekt od čelične konstrukcije postavljen na tlo s dugotrajnom namjenom boravku ljudi. Navodi tužitelja da je objekt „kozmetički i funkcionalno uređen kako bi izgledao kao građevina“ ne dovode u pitanje zakonitost osporenog rješenja tuženika, već suprotno, potvrđuju da je objekt prilagođen trajnom boravku ljudi. Slijedom navedenog su i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točka 1. ZDI-ja, kojom je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.
10.1. Tužitelji neosnovano i u žalbi ponavljaju da se ovdje ne radi o građevini, jer, upravo suprotno žalbenim navodima, podaci spisa predmeta daju pouzdanu osnovu za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o građenju odnosno građevini kakve ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. točke 10. i 11. Zakona o gradnji, a prema kojoj odredbi je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.).
10.2. Prema tome, iz definicije kakvu ima u vidu citirana zakonska odredba nesporno proizlazi da se građevinom smatra i objekt kao sklop nastao građenjem, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine (a tako i ovaj Sud u odluci broj: Usž-3111/2022 od 2. prosinca 2022.). Uz to, treba reći da je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela Pula, za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je na toj čestici upisana nekretnina u suvlasništvu tužitelja s oznakom „kuća“ (riječ je o jedinom objektu upisanom na predmetnoj čestici), a što podrazumijeva da je ista prošla zakonom propisan postupak evidentiranja u javne registre, odnosno fiksnu geodetsku identifikaciju objekta na terenu, a što je po naravi stvari nespojivo s pravnom i tehničkom definicijom pokretnog, odnosno mobilnog objekta.
10.3. Treba reći da fotodokumentacija na koju se tužitelji pozivaju nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer iz njihova očitovanja proizlazi da su predmetne fotografije snimljene prije inspekcijskog očevida zbog čega takve fotografije ni ne prikazuju stanje utvrđeno tijekom inspekcijskog očevida.
10.4. Stoga je, za opisanu bespravno izgrađenu građevinu bilo potrebno ishoditi zakonom propisani akt za gradnju, što je ovdje izostalo, zbog čega je i po ocjeni ovoga Suda, osnovano naloženo uklanjanje takve protupravno izvedene građevine.
11. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužitelja da nisu investitori predmetnih radova odnosno da su suvlasnici zemljišta s još dvanaest fizičkih osoba. Naime, tužitelji su se, po pozivu tuženika na izjašnjenje, podneskom od 6. rujna 2025. očitovali da su upravo njih dvoje ulagali zajednička sredstva u gradnju koja je predmet ovog inspekcijskog postupka, čime su poduzimali radnje karakteristične za investitore predmetnog zahvata. Stoga je, slijedom tako utvrđenih činjenica (pri čemu ni ne spore da su suvlasnici, već štoviše, u očitovanju navode da su vlasnici od 1990. godine), tuženik osnovano tužiteljima naložio uklanjanje bespravno izgrađene građevine. Naime, prema odredbi članka 113. stavka 1. ZDI -ja, građevinski inspektor ovlašten je mjeru uklanjanja izreći investitoru ili vlasniku građevine (alternativno).
12. Odluka o troškovima spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.
13. Slijedom izloženog, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost stajališta prvostupanjskog suda izloženog u osporenoj presudi.
14. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
15. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nisu uspjeli (točka II. izreke).
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković