REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-338/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać – Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Hotel Libertas d.o.o., OIB: 17023134211, Dubrovnik, Liechtensteinov put 3, kojeg zastupa punomoćnica Karmela Toljan Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2942/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P - 31/2025-70 od 21. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2942/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P - 31/2025-70 od 21. svibnja 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kojeg temelji na ugovornoj odgovornosti za štetu zbog povrede ugovornog odnosa o prijevozu sklopljenog između stranaka.
4.1. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - da je „…između stranaka sklopljen Ugovor o prijevozu gostiju hotela 22. kolovoza 2017. (list 6.-8. spisa) između tužitelja kao prijevoznika i tuženika kao hotela. Tim Ugovorom su strane uredile međusobne odnose, prava i obveze glede obveznopravnog odnosa, cijene prijevoza gostiju Hotela do Zračne luke Čilipi ili obrnuto. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 31. listopada 2022. Hotel se obvezuje u periodu od 1. travnja do 31. listopada dati prijevozniku minimalno dva dnevna prijevoza do Čilipa ili obrnuto, a sve prema rasporedu i obvezama koje je preuzela tvrtka [obrt] [adresa] prema hotelu. Prema članku 2. hotel se obvezuje izdati prijevozniku narudžbenicu / putni nalog u kojem će ga izvijestiti o svim okolnostima prijevoza gosta, a posebno o relaciji, odredištu, broju osoba i okvirnoj količini prtljage. Nadalje, sklopljen je Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2017. i Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2018.; te je predmet tih ugovora uspostavljanje poslovne suradnje između ugovornih strana s jedne strane Hotel Libertas d.o.o. (dalje: Hotel) i s druge strane [obrt], obrt za povremeni prijevoz putnika, vlasnik HE…“, - da „…iz nalaza vještaka proizlazi da je tuženik ispunio obaveze iz navedenog Ugovora (dva minimalna prijevoza dnevno), tada bi tužitelj imao slijedeća potraživanja prema tuženiku u iznosu od 46.750,00 EUR; upravo onoliko koliko je sud dosudio tužitelju…“, - „…Prema ocjeni ovoga suda vještačenje je provedeno stručno, sukladno pravilima struke, obrazloženo; i sve sukladno određenjima iz čl. 250.-262. ZPP-a i sve imajući u vidu odredbe Ugovora o prijevozu gostiju hotela od 22. kolovoza 2017…“, - „…pravilno je sud ocijenio da se predmetno u smislu čl. 694. ZOO-a radi o ugovoru o prijevozu osoba, te iako je tuženik iskazivao da se radi o fiktivnom ugovoru, pravilna je ocjena suda da to ne proizlazi iz isprava u spisu budući je tužitelj vlasnik vozila za prijevoz upravo kakav je ugovoren u Ugovoru o prijevozu gostiju hotela…“.
4.2. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanja:
„1) Ako su ugovorne strane sklopile istovremeno dva ugovora od kojih jedan ugovor predstavlja stvarnu volju ugovornih strana, a drugi ugovor predstavlja sredstvo osiguranja urednog ispunjenja prvog ugovora (prividan ugovor), da li su ugovorne strane dužne ispuniti preuzete obveze iz oba ugovora, ili ispunjenjem obveza iz ugovora koji je bio stvarna volja ugovornih stana, otpada obveza ispunjenja obveza iz prividnog ugovora?
2) Smatra li se da se radi o prividnom pravnom poslu ako kod barem jedne ugovorne strane postoji nesklad između volje i očitovanja?
3) Da li se prilikom utvrđivanja naknade štete u vidu izgubljene zarade nastalu povredom ugovore odredbe uzima se u obzir dobitak koji je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari uvažavajući odredbe koje su stranke ugovorile?
4) Da li se izgubljena zarada prijevoznika obrtnika utvrđuje uvidom u poslovne knjige i pribavom podatka o prometu prijevoznika od Porezne uprave?“
4.3. Pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik ne proizlaze iz prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana odluka i u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja. Pitanja se u bitnom svode na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene sudova o relevantnim činjenicama u konkretnom slučaju, pa se stoga radi o pitanjima koja odgovor mogu naći samo u okolnostima konkretnog spora i time ne postoje uvjeti zbog kojih bi ovaj sud odgovarajući na postavljena pitanja mogao donijeti važnu odluku sa procesnopravnim učinkom, koja bi u budućim postupcima nižim sudovima služila kao uputa kako postupati u istim ili bitno podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama. Dakle, kako pitanje u prijedlogu polaze od tuženikove vlastite ocjene činjenica utvrđenih u konkretnom postupku, a koje tuženik interpretira na način drugačiji od onog u pobijanoj sudskoj odluci, ta pitanja, koja su činjenične naravi, ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, kako je to propisano odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP -a, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
