REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1498/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončič, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 22, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri iz Zagreba radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 230,32 EUR sa zatezn im kamatama do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. pros inca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na iznos od 178,51 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate i na iznos od 51,81 EUR od 15. prosinca 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos glavnice iz toč. I. izreke ove presude po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata propisanu za ostale odnose.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 754,66 EUR sa zateznim kamatama od 19. svibnja 20026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 549,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj, u tužbi i tijekom postupka, navodi da se 21. rujna 2022. u Dubrovniku, na kolniku ulice Petar Krešimir IV kod kbr. 60 dogodila prometna nesreća koju je skrivio HČ, vozač autobusa registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je udario u parkirana vozila koja su se nalazila na propisanim parkirnim mjestima, i to tako da je udario u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je zatim odgurao na drugo vozilo. Oštećeno vozilo bilo je osigurano policom kasko osiguranja koje pokriva štetu nastalu od prometne nezgode. Osiguranik je vozilo popravio u ovlaštenom servisu Auto centar Roca d.o.o. te mu je tužitelj na ime naknade štete isplatio ukupni iznos od 4.691,17 EUR, bez PDV-a, s time da je iznos od 4.639,39 EUR plaćen 14. srpnja 2023., a iznos od 51,78 EUR 14. prosinca 2023. Za nastanak štetnog događaja odgovoran je isključivo osiguranik tuženika koji je na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu automobilskog osiguranja. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 3.911,58 EUR od ukupno 4.691,17 EUR pritom osporavajući iznose koji su bili potrebni za popravak spojlera stražnjeg branika, rubnjaka stranice desno, kvake vrata stražnje desno te popravak stražnjih desnih vrata navodeći kako iste nisu šteta nastala u predmetnom štetnom događaju. Stoga tužbom potražuje isplatu iznosa od 727,21 EUR sa zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 963. i čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22.; dalje ZOO).

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, ne osporava nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 3.911,00 EUR. Osporava račun za popravak vozila osiguranika tužitelja jer je računom obuhvaćen i popravak dijelova vozila osiguranika tužitelja koji nisu oštećeni u predmetnoj prometnoj nezgodi, pa stoga nisu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Na ročištu 12. studenog 2025. tuženik je izjavio da osporava samo visinu tužbenog zahtjeva odnosno uzročno-posljedičnu vezu između oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja za koje je isplaćena osigurnina u iznosu od 779,59 EUR.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu i prometnim vještačenjem, te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja koji je kao kasko osiguratelj isplatio osigurninu za pokriće štete nastale na vozilu njegova osiguranika prema tuženiku kao osiguratelju od automobilske odgovornosti štetnika.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 3.911,00 EUR.

6. Između stranaka je sporna uzročno-posljedičnu veza između oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja za koje je isplaćena osigurnina u iznosu od 779,59 EUR.

7. Radi utvrđenja visine štete na vozilu odnosno uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vozilu koja su popravljena prema izvidu štete tužitelja i računu društva Auto centar Roca d.o.o. sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igora Jakoplića, dipl. ing. (list 201 – 211 spisa), a kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao objektivan, jasan i argumentiran, sud je utvrdio da visina troška popravka vozila prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za DACIA vozila na dan saniranja štete i satnici od 26,54 EUR -a iznosi 4.141,90 EUR-a, a što uvećano za PDV od 25 % iznosi 5.177,38 EUR-a. Vještačenjem je utvrđeno da je vozilo osiguranika tužitelja DACIA SANDERO, reg. oznake [registarska oznaka] oštećeno naletom autobusa koji je prednjim desnim uglom udario u stražnji dio desnog boka parkiranog vozila osiguranika tužitelja i bočno ga odbacio u lijevo, pri čemu je vozilo osiguranika tužitelja lijevim bokom udarilo u drugo parkirano osobno vozilo VOLKSWAGEN GOLF. Prema nalazu i mišljenju vještaka na desnom boku oštećenog vozila osiguranika tužitelja jasno je uočljiv vertikalan otisak udara prednjeg desnog ugla autobusa, tako da je sva posljedično nastala šteta smještena u samoj zoni udara i od opisanog otiska gledano prema nazad. Na desnoj bočnoj strani vozila osiguranika tužitelja nisu mogli biti oštećeni stražnja desna vrata, kvaka stražnjih desnih vrata, PVC obloga desnog praga i desni prag, poklopac stražnjeg desnog kotača i bočni okvir iznad stražnjih desnih vrata, jer navedeni dijelovi nisu smješteni u zoni udara autobusa niti su direktno vezani na dijelove iz zone udara. Spojler stražnjeg branika i stražnji desni PVC rubnjak blatobrana su mogli biti oštećeni. Dakle, vještačenjem je utvrđeno da je trošak popravka oštećenja na vozilu koja su posljedica predmetnog štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za DACIA vozila na dan saniranja štete i satnici od 26,54 EUR-a iznosio 4.141,90 EUR-a (bez PDV-a), a s obzirom da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 3.911,00 EUR proizlazi da je tuženik tužitelju dužan nadoknaditi daljnjih 230,32 EUR za popravak oštećenja na vozilu koja su posljedica predmetnog štetnog događaja.

9. Slijedom navedenog, oštećeniku je nastala šteta na vozilu u iznosu od 4.141,90 EUR bez PDV-a u vrijeme popravka vozila kao posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika, a s obzirom da mu tuženik nije nadoknadio ukupan iznos štete već iznos od 3.911,00 EUR proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznos od 230,32 EUR koliko tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a tužitelj je tu štetu nadoknadio svom osiguraniku što između stranaka nije sporno. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženiku pa je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 230,32 EUR.

10. Sud je odbio prijedlog tužitelja da sud službenim putem od MUP-a RH zatraži priklop spisa formiranog povodom predmetnog štetnog događaja s obzirom da se isto već nalazi u spisu. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje ŠČ na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja s obzirom da dinamika nastanka štetnog događaja između stranaka nije sporna, kao i prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost da je osiguranik tužitelja platio premije kasko osiguranja temeljem koje je tužitelj platio popravak vozila s obzirom da navedene činjenice između stranaka nisu sporne.

11. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 10. veljače 2026. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka tako da je djelomično povukao tužbu za iznos 549,27 EUR, a ostao je kod zahtjeva za isplatom 230,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

12. S obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe sud je odlučio kao u izreci rješenja temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

13. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dana od kada je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku jer prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Tužitelj je isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku 14. srpnja 2023. (iznos od 4.639,39 EUR), odnosno 14. prosinca 2023. (iznos od 51,78 EUR), a što je razvidno iz naloga za nacionalno plaćanje u eurima (list 69-70, 168-169 spisa). Navedenu činjenicu tuženik niti nije osporio. S obzirom da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja odnosno da stranke nisu bile u ugovornom odnosu, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim dok je u dijelu koji prelazi stopu propisanu za ostale odnose tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao u toč. II. izreke presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 154. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je uzimati u obzir uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnovu i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).

16. Pri tome je potrebno navesti i to, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice Rev-1265/2022 od 21. prosinca 2022., Rev-660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev-291/2015-2 od 2. listopada 2018.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

17. S obzirom da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, kao i glede visine zahtjeva (Y), jer se omjer uspjeha u sporu uzima prema konačno postavljenom zahtjevu, a tužitelj konačno postavljenim zahtjevom usklađenim sa nalazom i mišljenjem vještaka potražuje iznos od 230,32 EUR za koliko je njegov zahtjev i usvojen, tuženik je dužan nadoknaditi parnične troškove tužitelju. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 230,32 EUR. Naime, iako je tužitelj nakon vještačenja smanjio tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju radi se o tome da je tužitelj uskladio svoj zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka , jer prije izvođenja dokaza vještačenjem tužitelj nije mogao točno znati koliko iznose troškovi popravka oštećenja koji su posljedica predmetnog štetnog događaja. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

18. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), za sastavljanje podnesaka od 5. rujna 2025. i 10. veljače 2026., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 12. studenog 2025. i 22. travnja 2026., svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), za sastavljanje podneska od 20. studenog 2025. u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), sve uvećano za 25 % PDV, a što ukupno iznosi 328,12 EUR, kao i za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 754,66 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

19. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 24. lipnja 2025. jer je istim dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu, a što je bio dužan učiniti već u trenutku podnošenja tužbe. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje odštetnog zahtjeva, jer se radi o korespondenciji stranaka prije pokretanja sudskog postupka odnosno isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).