Poslovni broj: Usž-1458/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SFAR iz [adresa], Kanada, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2, Duboševica, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1024/2025-14 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1024/2025-14 od 11. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-07-32-23-2, klasa: NK UP/I-216-04/23-04/153 od 25. rujna 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika, tužitelju, rođenom **.**.1996. u mjestu Veracruz, Sjedinjene Meksičke države, državljaninu Sjedinjenih Meksičkih država, nositelj putne isprave broj: [broj putne isprave], izdane 22. kolovoza 2023., otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (točka 1.izreke). Točkom 2. izreke je riješeno da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od 7 dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, a ukoliko to ne učini, prisilno će se udaljiti (točka 3. izreke). Tužitelj je ujedno dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske se prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.(točka 4. izreke).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih razloga propisanih člankom 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske dalje: ZUS), navodeći i ostale članke ZUS- a, jer smatra da su počinjene bitne povrede pravila sudskog postupka, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je došlo do povrede pojedinih odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je predložio saslušanje svjedoka i izvođenje dokaza što je neosnovano odbijeno. Prigovara da upravni akt tuženika nije potpisan od ovlaštene osobe, za što je predložio grafološko vještačenje, te smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1757//2021 od 4. listopada 2023. Smatra da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno članku 89. stavku 3. ZUS-a između ročišta održanog 28. siječnja 2026. i ročišta za objavu presude 11. veljače 2026. nije proteklo 15 dana, te da je sud povrijedio i kogentna pravila o objavi presude iz članka 121. ZUS-a, jer izreku presude unesenu u zapisnik nije ni na koji način obrazložio. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22., dalje. Zakon), jer se ta odredba može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljenoj namjeravanoj svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Drži da se ovdje radi o pretpostavci budućih radnji sljedbenika "Liberlanda" te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zatekne na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i tako zatečena osoba. Mišljenja je da je isključena nadležnost tuženika, te da područje Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland” ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije i nije zavedeno u katastru tih država. Smatra da bi jedino institut međunarodnog prava ili bilateralni sporazum mogao predstavljati temelj na kojem bi se mogao izvesti zaključak o protezanju vlasti neke države nad teritorijem. Navodi da je sud trebao naložiti tuženiku da mu dostavi spis iz upravnog postupka. Predlaže da Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. Zakona o strancima. Navodi da se prilikom kontrole kretanja i boravka državljana trećih zemalja utvrđuju svi uvjeti iz navedenog članka Zakona, te da je u točki 2. stavka 1. članka 56. Zakona obveza donošenja rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka propisana i ako državljanin treće zemlje ne opravda svrhu i uvjete ulaska I kratkotrajnog boravka, Ističe da opravdana sumnja u svrhu kratkotrajnog boravka tužitelja proizlazi iz njegove izjave o podršci projektu „Liberland“, te nezakonitog kampiranja i nepridržavanja propisa. Navodi da nije sporna stvarna i mjesna nadležnost tuženika, te da je rješenje potpisano od ovlaštene osobe sukladno zakonskim propisima. Također navodi da se područje Gornje Sige sukladno bilateralnom dogovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije, nalazi pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti, te se poziva na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Pžp-564/2024 od 3. srpnja 2024., kao i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3853/2024 od 21. siječnja 2026. Navodi i da je tužitelju na raspravi omogućen uvidu u spis predmeta. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

8. Člankom 184. stavkom 3. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet i u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, te da je u postupku utvrđeno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužitelj ne bi i nije koristio u turističke svrhe, radi čega mu je otkazan boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s odredbom članka 56. stavka 1. točke 5. članka 56. stavka 2., članka 184. stavka 3., te članka 186. i 192. Zakona

10. Tužitelj je 16. rujna 2023. avionom doputovao iz Belgije u Republiku Hrvatsku u turističke svrhe, te je 25. rujna 2023. zatečen na području obale rijeke Dunava, područje Batine. Tom prilikom je u izjavi danoj na zapisnik naveo da je doputovao u Zagreb sa rođakom ŠFAR i njezinim dečkom SFA, gdje su unajmili osobni automobil i uputili se u mjesto Bilje, radi odmora i proslave njegovog rođendana. Izjavio je da su željeli otići na područje Gornje Sige, jer je htio vidjeti područje “Liberlanda” i postati član Liberlanda.

11. Imajući u vidu jasnu izjavu tužitelja, njegove iskazane namjere, kao i ostale provjerene podatake i okolnosti konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj ne bi i nije koristio isti u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i simpatiziranje iste. Nadalje, prema ostalim podacima proizlazi da je zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland”, koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

12. Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da diplomatske note (nota broj:

4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i nota broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije) predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te da se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području (Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije).

13. Slijedom iznijetog, s obzirom da je tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, jasno i nedvosmisleno izjavio da je razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i ovaj Sud smatra da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak ne bi i nije koristio u svrhu zbog koje mu je odobren i da razlog njegovog boravka nije turističke prirode.

14. S obzirom na navedeno, tuženik je opravdano otkazao tužitelju kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 mjeseca.

15. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Ovaj Sud ne nalazi postojanje povreda na koje se tužitelj u žalbi poziva, a radi se o navodima koje je iznosio tijekom spora i na koje je prvostupanjski sud dostatno i valjano odgovorio u obrazloženju pobijane presude. Ne postoji obveza suda da spise dostavlja tužitelju, a tužitelju, zastupanom po profesionalnom opunomoćeniku na raspravi održanoj 28. siječnja 2026. omogućen je uvid u spis upravnog spora i upravnog postupka. Također, valja istaći da je predmetni upravni spor na prijedlog tužitelja bio prekinut do okončanja spora koji se vodio kod istog Upravnog suda u Osijeku, u predmetu drugog tužitelja pod poslovnim brojem:

UsI-1302/23, za koji je tužitelj tvrdio da se radi o predmetu iste činjenične i pravne osnove. Taj spor je pravomoćno okončan, jer je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-974/2025-2 od 23. travnja 2025. odbijena žalba protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1302/2023-16 od 3. siječnja 2025., kojom je iz istih razloga u tom predmetu odbijen tužbeni zahtjev.

16. Tužitelj neosnovano smatra da su u upravnom sporu povrijeđene odredbe ZUS- a glede poziva za ročište za objavu presude, jer je na ročištu za raspravu 28. siječnja 2026., na kojem je bio nazočan opunomoćenik tužitelja, određeno da će se presuda objaviti 12 veljače 2026., što je u skladu sa člankom 121. stavkom 1. ZUS-a. Naime, prema navedenoj odredbi presuda se objavljuje u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana zaključenja rasprave. U konkretnom slučaju ne radi se o zakazivanju rasprave prema članku 89. ZUS-a, na koji se tužitelj u žalbi poziva. Paušalni prigovor da sud na ročištu za objavu presudu nije uopće obrazložio, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost same presude niti na ostvarivanje procesnih prava tužitel ja i daljnje pravne zaštite. Pri tome se napominje da opunomoćenik tužitelja na predmetni zapisnik nije iznio nikakve primjedbe.

17. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1 . ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

18. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska