Poslovni broj: Usž-2460/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3972/2024-17 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3972/2024-17 od 25. ožujka 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži donošenje rješenja o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tužba je odbačena (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Ističe da njegov pravni interes proizlazi iz članka 91. stavka 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 141/22, dalje: Zakon o strancima) jer se dozvola za boravak i rad izdaje osobno državljaninu treće zemlje na temelju koje radi i boravi u Republici Hrvatskoj. Citira članak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) prema kojem je stranka u upravnom postupku i fizička osoba koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku, te smatra da se sukladno toj odredbi treba smatrati strankom u predmetnom postupku. Smatra da je sud propustio primijeniti odredbu članka 100. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je tuženik započeo s postupanjem tek nakon što je on podnio tužbu radi šutnje uprave, te donio odluku, izvan roka iz članka 91. stavka 5. Zakona o strancima koji propisuje da se o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odluka donosi u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Prigovara odluci suda koja je donesena bez meritornog razmatranja, te smatra da mu je na taj način onemogućen pristup sudu i povrijeđen članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osporava i odluku o trošku, te traži trošak za sastav žalbe u iznosu od 1000,00 eura uvećano za PDV. Predlaže Sudu da poništi pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi donošenja meritorne odluke i priznanja pravnog interesa tužitelja.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga navedenih u odgovoru na tužbu. Predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja u smislu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS) Sud žalbene razloge smatra osnovanim.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 26. rujna 2024. podnio tužbu radi šutnje uprave navodeći da tuženik nije postupio po njegovom zahtjevu kojim je zatraženo izdavanje dozvole za boravak i rad, te nije donio rješenje o u zakonom propisanom roku. Stoga je zatražio od suda da naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese rješenje o njegovom zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad. Kao dokaz je predložio uvidu u spis tuženika, koji se odnosi na zahtjev poslodavca „KONZUM PLUS“ d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja, te svoje saslušanje.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu, među ostalim, naveo da podnos itelj zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad nije bio tužitelj, već potencijalni poslodavac tužitelja „KONZUM PLUS“ d.o.o. Navodi postojanje zapreka za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelju jer od 12. studenoga 2023. nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj s obzirom da je izvršnim rješenjem PP Beli Manastir od 3. studenoga 2023. ukinuta ranije izdana dozvola za boravak i rad i prema tom rješenju je tužitelj bio dužan napustiti područje Europskog gospodarskog prostora, što nije učinio. Citira pojedine odredbe Zakona o strancima, te ističe da poslodavac ne smije zaposliti državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom. Navodi da je tužitelj nedostupan, te da je poslodavac odustao od zahtjeva, pa je postupak obustavljen sukladno odredbi članka 91. stavka 6. Zakona o strancima.
9. Člankom 38. stavkom 2. točkom 2. ZUS-a propisano je da se tužbom može zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku 10. Prema članku 90. stavku 1. Zakona o strancima zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može podnijeti državljanin treće zemlje sukladno članku 58. ovoga Zakona ili poslodavac u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje ili sjedištu poslodavca.
11. Člankom 91. stavkom 6. Zakona o strancima propisano je da će se u slučaju odustajanja od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu.
12. Prema podacima spisa predmetni postupak radi izdavanja dozvole za boravak i rad za tužitelja pokrenuo je poslodavac „KONZUM PLUS“ d.o.o., koji je naknadno odustao od zahtjeva, te je tuženik službenom zabilješkom u spisu, klasa: UP/I-216- 02/24-09/43643, ur.broj: 511-12-32-24-5 od 31. listopada 2024., postupak obustavio. Prvostupanjski sud je zaključio da se propuštanjem tuženika da postupa po zahtjevu treće osobe u trenutku kada je pdonositelj zahtjeva već naveo da nema pravni interes za vođenje postupka ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja. Iz navedenog razloga tužba je odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, koja propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
13. Polazeći od toga da zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može podnijeti državljanin treće zemlje ili poslodavac, te da tužitelj smatra da bi propuštanjem donošenja pojedinačne odluke bila povrijeđena njegova prava i pravni interes (pravo na boravak i rad u Republici Hrvatskoj), ovaj Sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti iz članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a za odbacivanje tužbe.
14. Međutim, imajući u vidu da je upravni postupak koji je prethodio predmetnom upravnom sporu, pokrenut na zahtjev poslodavca „KONZUM PLUS“ d.o.o., i da je taj postupak obustavljen 31. listopada 2024. u obliku službene zabilješke u skladu s člankom 91. stavku 6. Zakona o strancima, jer je poslodavac odustao od predmetnog zahtjeva, čime je postupak po zahtjevu poslodavca okončan, u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva i nalaganje tuženiku da donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad, kako to tužitelj u tužbi predlaže.
15. Slijedom navedenog, temeljem članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
16. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan jer tužitelj nije uspio u upravnom sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a), te je odlučeno kao u točki III. izreke.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
