Poslovni broj: Usž-50/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RŽ, [adresa], Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Canjuga, odvjetnik iz Sesveta, Rimski put bb, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1927/2024-7 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1927/2024-7 od 16. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/516, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 11. listopada 2024., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361-05/12-06/2045, URBROJ: 2163-18-06/9-23-6 od 30. listopada 2023., kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu stambene namjene izvedenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka te povrede načela neposrednog izvođenja dokaza i jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i utvrđenih činjenica u postupku. Presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje se očituje u tome što je sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio, odnosno obrazloženje ozbiljno dovodi u sumnju pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. U žalbenim razlozima, u bitnom, tužitelj ističe da upravna tijela neosnovano zanemaruju isprave izdane od drugih državnih tijela, i to rješenje Državne geodetske uprave od 30. siječnja 2003., kojim je građevini izgrađenoj na predmetnoj čestici dodijeljena adresa i kućni broj, kao i rješenje Grada Pule iz kojeg je vidljivo da tužitelj godinama plaća porez na kuću za odmor i komunalne troškove. Navodi da je zgrada bila izgrađena i prije 21. lipnja 2011., istog oblika i namjene kao u zahtjevu, te da su upravna tijela propustila provesti dokaze u svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno očevid s vještakom mjernikom i tužiteljem. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (očevid na licu mjesta uz mjerničkog vještaka), iako bi tek na takav način pravno relevantne činjenice pravilno utvrdio. Upire na, uz zahtjev za legalizaciju, priloženu dokumentaciju izrađenu po RŽC, dipl.ing.arh. od 16. listopada 2012., koja se odnosi na tu jednu jedinu kuću, a koja nesumnjivo ukazuje da je zgrada bila izgrađena i prije 21. lipnja 2011., istog oblika i namjene kao u zahtjevu, te na istom mjestu. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu žalbu usvojiti, ukinuti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će se na pravilan način utvrditi sve činjenice.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26.-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja , te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, a suprotno žalbenim navodima, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, ispravnom primjenom odredbe članka 2. stavka 1. i stavka 2. te članka 15. podstavka 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.-dalje u tekstu: ZPNIZ), osnovano zaključio da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF5/2011, a niti na nekoj drugoj kartografskoj podlozi, što čini zapreku zatraženom ozakonjenju iste.
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi kojima tužitelj inzistira na tvrdnji da je upravo zgrada čije ozakonjenje traži izvedena prije 21. lipnja 2011., iako za takve tvrdnje nema podloge u priloženim dokazima, iz kojih nesporno proizlazi da zgrada koja je predmet ozakonjenja nije zgrada koja je vidljiva na DOF5/2011 odnosno ona koja je evidentirana na katastarskom planu prije 21. lipnja 2011. (uvjerenje Državne geodetske uprave od 31. kolovoza 2017.), jer je u cijelosti izgrađena nakon tog datuma na drugom položaju (od onog vidljivog na DOF5/2011) te je drukčijih dimenzija i oblika (DOF5/2014-2016, DOF5/2018).
7.1. Osim toga, izvedeno stanje zgrade, utvrđeno očevidom obavljenim 19. veljače 2018., nije u skladu s onim prikazanim u snimci izvedenog stanja, što je također jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen za donošenje rješenja o izvedenom stanju (članak 16. stavak 2. ZPNIZ-a), a kojem ovdje nije udovoljeno niti to tužitelj žalbenim navodima osporava, slijedom čega je i po toj osnovi zahtjev pravilno odbijen.
8. Kraj tako utvrđenih pravno odlučnih činjenica, tužitelj neosnovano upire na bitnu postupovnu povredu zbog neprovođenja predloženih dokaza (očevid uz geodetsko vještačenje), jer, i po ocjeni ovoga Suda, osim što sud nije vezan prijedlozima stranaka o tome koje činjenice i dokaze treba utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS -a), njihovo izvođenje ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari, a tužitelju bi nanijelo nepotreban trošak.
9. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 2. ZPNIZ-a, prema kojoj se može ozakoniti nezakonito izgrađena zgrada ako je vidljiva na DOF5/2011, a što, sukladno članku 16. stavku 1. ZPNIZ-a, nadležno upravno tijelo utvrđuje uvidom u DOF5/2011. Ako nadležno tijelo utvrdi da zgrada nije vidljiva na DOF5/2011, zgrada se može ozakoniti ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, što nadležno upravno tijelo utvrđuje na temelju uvjerenja koje , sukladno članku 15. podstavku 5. ZPNIZ-a, mora priložiti podnositelj zahtjeva.
9.1. Prema tome, u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada pravno odlučnu činjenicu da je zgrada izgrađena do 21. lipnja 2011. (do zakonom određenog stupnja izgrađenosti) nije moguće dokazivati drugim dokaznim sredstvima, osim onih koja su navedena u članku 2. ZPNIZ-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj U-zpz 15/17-8 od 21. ožujka 2018.).
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
