Poslovni broj: Usž-1136/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Miran Zorica, odvjetnik iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Ulica Blaža Polića 2/1, OIB: 33706439962, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu uklanjanja građevine , odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2443/2025-4 od 23. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2443/2025-4 od 23. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe, podnesene radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/767, URBROJ: 443-02-02-09-25-2 od 7. studenoga 2025., kojim je tužiteljici naloženo usklađivanje građenja građevine s građevinskom dozvolom, odnosno u daljnjem roku uklanjanje protupravno rekonstruiranih dijelova građevine ako se ne postupi po naloženoj mjeri usklađivanja građenja u ostavljenom roku.
2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog propisa. Ističe da je već i u samoj tužbi objasnila zašto bi joj nastala nepopravljiva šteta postupanjem po inspekc ijskom rješenju. Smatra da bi joj, ako bi morala postupiti po inspekcijskom rješenju, te na kraju opisane dijelove građevine i ukloniti, neminovno nastala nepopravljiva šteta jer sve to ne bi morala raditi u slučaju pozitivne odluke Upravnog suda, pod brojem Us I - 2042/2025. Teško popravljiva šteta očituje se u tome da će tužiteljica morati izvoditi teške građevinske radove radi usklađenja, odnosno potencijalnog uklanjanja, koji radovi će biti potpuno suvišni te uzrokovati tužiteljici enormne troškove, ako odluka Upravnog suda bude pozitivna. Drži da je ispunjen i drugi uvjet, a to je da protiv rješenja inspektora nije moguće izjaviti žalbu, već pokrenuti upravni spor, što je i učinila. Mišljenja je da je ispunjen i treći razlog jer odgoda nije protivna javnom interesu, s tim da prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja samo navodi kako bi odgoda bila protivna javnom interesu, ali ne obrazlaže zašto je to tako. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu prihvatiti žalbu, pobijano rješenje poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja pravilne i zakonite odluke.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26.-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud, time što je odbio prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe, nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
5. Pritom je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravilnoj primjeni odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, sukladno kojoj sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
6. Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene sve tri pretpostavke propisane citiranom zakonskom odredbom, čemu u konkretnom slučaju nije udovoljeno.
7. S obzirom da je tužiteljici rješenjem, čiju odgodu izvršenja traži do okončanja upravnog spora, naloženo usklađivanje odnosno uklanjanje protupravno izvedenih dijelova građevine, to bi, prije svega, odgoda izvršenja takvog rješenja bila protivna javnom interesu, kako to ispravno navodi prvostupanjski sud. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 103. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), kojom je izričito propisano da građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti.
8. Prema pak dosljednoj sudskoj praksi u istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, odgoda se protivi javnom interesu uvijek kada je to posebnim propisom određeno, a što je ovdje slučaj, slijedom čega, već samo po toj osnovi, prvostupanjski sud nije mogao udovoljiti prijedlogu tužiteljice.
9. Slijedom izloženog, iako je za odbijanje prijedloga dostatan izostanak već samo jedne od zakonom propisanih pretpostavki, Sud nalazi neosnovanim i žalbene navode o nastanku tužiteljici nepopravljive štete koja bi se očitovala u enormnim troškovima usklađivanja odnosno uklanjanja dijelova predmetne građevine. To iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o šteti koju bespravni graditelj prihvaća kao posljedicu svoje protupravne gradnje, a do koje u konkretnom slučaju ne bi ni došlo da je tužiteljica gradila u skladu s ishođenom građevinskom dozvolom ili da je prije izvođenja spornih radova zatražila izmjenu iste odnosno izdavanje novog odobrenja.
10. Kako tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava iz razloga na koje upućuje u žalbenim navodima, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
