Poslovni broj: Usž-2963/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AR, [adresa], otok [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ivana Ćulav Aličić, odvjetnica iz Splita, Starčevićeva 12, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Hrvatske 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Željko Šćepanović, odvjetnik iz Hvara, Ul. dr. Mate Miličića 6, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2080/2023-15 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2080/2023-15 od 6. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/23-02/239, URBROJ: 531-07- 1-2/3-23-06 od 29. lipnja 2023. i građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Hvar, KLASA: UP/I- 361-03/22-01/000078, URBROJ: 2181/1-11/01/14-23-0018 od 8. ožujka 2023. (točka I. izreke), te se nalaže tužiteljici da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovog spora u iznosu od 3.000,00 EUR, dok se za više zatraženi trošak zahtjev zainteresirane osobe odbija kao neosnovan (točka II. izreke).
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv građevinske dozvole od 8. ožujka 2023., kojom se investitorici VR, ovdje zainteresiranoj osobi, dozvoljava građenje građevine stambene namjene, 3.b skupine, koja se sastoji od tri stambene jedinice na dvije etaže (E=Pr+1), ukupne nadzemne tlocrtne površine 142,00 m2, te građenje građevine stambene namjene (pomoćna), 3.b skupine, bazen, na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naselju Sućuraj, ukupne površine 640,00 m2, sve u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake VUCICEVIC, koji je ovjerio glavni projektant SR, mag.ing.arh., broj ovlaštenja A 3851, a koji je sastavni dio te građevinske dozvole.
2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da predmetna nekretnina, označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nema osiguranu mogućnost priključenja na prometnu površinu u skladu s Prostornim planom uređenja Općine Sućuraj (dalje: PPU Općine Sućuraj) te Urbanističkim planom uređenja Blaca (dalje: UPU Blaca). Navodi da pristupni put predmetne nekretnine za koju je izdana građevinska dozvola do javne prometne površine u pojedinim dijelovima nema potrebne dimenzije koje propisuje Prostorni plan Općine Sućuraj te Urbanistički plan uređenja Blaca. Budući da prvostupanjsko tijelo nije imalo na raspolaganju isprave kojima se može točno utvrditi širina spornog puta, prvostupanjsko tijelo je, prema mišljenju tužiteljice, trebalo odrediti očevid i angažirati vještaka koji ima potrebna stručna znanja da utvrdi spornu činjenicu, a s obzirom da je prvostupanjsko tijelo to propustilo napraviti, navedeno je trebao učiniti prvostupanjski sud. Smatra da iz obrazloženja pobijane presude nisu jasno vidljivi razlozi otklanjanja prigovora tužiteljice. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i osporavana upravna rješenja, a podredno predlaže vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi sve troškove ovog spora, zajedno sa troškom ove žalbe kojeg potražuje u iznosu od 1.250,00 EUR.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge.
8. Naime, u provedenom postupku je na osnovi dokumentacije spisa predmeta nesporno utvrđeno kako pristupni put do postojeće prometnice tj. do kolno -pješačke ulice (prema UPU Blaca) u naravi postoji, a istim se koristi i sama tužiteljica. U Mapi 1/5 Arhitektonski projekt, tehnički dio, tekstualni dio, 5. Opis načina priključenja na prometnu površinu, Prometnica i kolni pristup, navodi se kako se postojeća prometnica nalazi uz jugoistočnu stranu, dok investitor, ovdje zainteresirana osoba, ima suvlasničke dijelove na parcelama [broj parcele], [broj parcele], [broj parcele], [broj parcele], [broj parcele], [broj parcele], [broj parcele] i [broj parcele], sve K. O. [katastarska općina], koje da u naravi čine pristupni put i prolaz do novih građevina. Pješački pristup tako je osiguran preko kolno-pješačkog prilaza sa jugoistočne strane parcele. Iz grafičkog dijela, situacije na parceli - šira situacija, M1:500 proizlazi kako širina kolno-pješačkog pristupa iznosi 3,66 m, kao i da se nalazi između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
9. Po ocjeni ovog Suda, tako uređen pristup na prometnu površinu u skladu je s odredbom članka 25. stavka 2. PPU-a Općine Sućuraj III. Izmjene i dopune („Službeni glasnik Općine Sućuraj“, broj 1/03., 4/08., 6/12., 3/15.) i članka 14. stavka 1. UPU-a Blaca (UPU 3) („Službeni glasnik Općine Sućuraj, broj 3/17.), citirani prvostupanjskom presudom, kao i člankom 3. stavkom 1. točkom 33. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19.) , koji prometnu površinu definira kao površinu javne namjene, površinu u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površinu na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice. Stoga, u konkretnom slučaju se radi o pristupnom putu u suvlasništvu zainteresirane osobe, koji je već postojeći te se koristi kao put, a širina pristupa na prometnu površinu je usklađena s UPU-om, koji ne propisuje minimalnu širinu pristupnog puta po cijeloj dužini, pa prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove u pravne stvari.
10. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), a u konkretnom slučaju sud je mogao na temelju postojeće dokumentacije u spisu nedvojbeno utvrditi činjenice odlučne za rješenje ove upravne stvari.
11. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari.
12. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
13. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
