Poslovni broj: Usž-469/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik iz Rijeke, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB 33706439962, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2090/2024-9 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2090/2024-9 od 31. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/935, URBROJ: 443-02-05- 12-24-4 od 31. listopada 2024. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora (točka II. izreke). Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

2. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana ukloni zidanu građevinu tlocrtnih dimenzija 4,50 x 2,90 m + 1,50 x 1,40 m, visine prizemlja, s jednostrešnim krovištem, na betonskoj temeljnoj ploči; betonsku ploču tlocrtnih dimenzija 1,30 x 1,10 m na kojoj je namontiran PVC spremnik za vodu, te dva betonska postolja tlocrtnih dimenzija 0,75 x 0,20 m, visine 40 cm od tla, zajedno sa, na njima montiranim, limenim spremnikom dimenzija 2,00 x 0,70 m, visine 1,70 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je pokrenuo postupak legalizacije te smatra da je tuženik trebao, temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), donijeti rješenje o prekidu predmetnog inspekcijskog postupka. Ovo posebice jer tuženik nije udovoljio prijedlogu za odgodu izvršenja kojeg je tužitelj kao stranka u postupku inspekcijskoga nadzora podnio, a koje je predmetom posebnog upravnog spora koji se vodi pod poslovnim brojem: Us I-247/2025. S tim u vezi, smatra da je tuženik, sukladno članku 101. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21., 67/23., dalje u tekstu: ZDI), trebao zatražiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na okolnosti koje bi se ticale osnovanosti pobijanog rješenja. Nadalje, navodi, u bitnom, da postupak legalizacije zbog uklanjanja objekta gubi svoj smisao te da bi takva situacija za tužitelja predstavljala ugrozu njegovih prava i pravnih interesa zbog čega se i zatražila sudska zaštita. U odnosu na prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, smatra da tužiteljeva situacija predstavlja izolirani slučaj čije drugačije rješavanje ne bi dovelo do velikih i trajnih odstupanja u generalnoj sudskoj praksi. Navodi da prvostupanjski sud pogrešno cijeni da bi šteta bila nadoknadiva zbog toga što ista predstavlja materijalnu štetu. Naime, izgradnja nije izvedena u području u kojem prema odredbi članka 6. ZPNIZ-a ne bi bilo moguće ozakonjenje. Polazeći od afekcijske vrijednosti koju ona za njega ima, navodi da ne bi bio u mogućnosti pronaći istovjetnu alternativu u slučaju uklanjanja izvedenog stanja , niti bi mogao u redovnim okolnostima izvoditi novo stanje jer bi mu bila potrebna puno veća površina, a ni tada tužitelj ne bi mogao postići bit koja je sadržana u njegovom trenutnom izvedenom stanju (lokalitet, uređenost, karakter, konfiguracija, pitoresknost). Zbog toga, smatra da bi mu potencijalna šteta bila zapravo nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Slijedom navedenog, drži da mu je tijekom postupka kao i pobijanom presudom povrijeđeno zajamčeno konvencijsko i ustavno pravo na pravično, odnosno pošteno suđenje. Ističe da je podnio i dokaz o članstvu u zadruzi koja djeluje u prostornom obuhvatu njegove nekretnine i unutar koje doprinosi svojim radom i sredstvima za rad, uključivo dakle sa svojom zemljišnom česticom koja u određenom dijelu i opsegu služi za te svrhe. No, smatra da to ne isključuje tzv. „stambenu namjenu“, odnosno njezin dio čija funkcija se izražava u vidu zakloništa za odmor. Smatra da je sud trebao usvojiti njegov prijedlog za spajanje predmetnog upravnog spora s upravnim sporom kojeg je tužitelj pokrenuo protiv rješenja tuženika o odbijanju prijedloga za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud nije ispitao prigovor ništavosti osporavanog rješenja tuženika . Slijedom navedenog, smatra da je tuženik na arbitraran način zasnovao svoju odluku na nepotpunom činjeničnom stanju, zanemarujući pritom bilo kakve druge svrsishodne i proporcionalne mjere koje mu na temelju zakona stoje na dispoziciji. Stoga, predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev i dosuditi prouzročene troškove upravnog spora uz zakonsku zateznu kamatu, a podredno predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe protiv presude po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, u iznosu 1.250,00 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora.

9. Prvostupanjski sud je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. ZDI-a).

10. Osporavano rješenje tuženika temelji se na rezultatima inspekcijskog nadzora kojeg je nadležni građevinski inspektor proveo 30. rujna 2024. na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/935, URBROJ: 443-02-02-20-24-1. Iz zapisnika proizlazi da je neposrednim opažanjem inspektora utvrđeno da su na navedenoj nekretnini u suvlasništvu tužitelja , koja se nalazi unutar ZOP-a (Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara) na području označenom kao "PŠ" ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, izgrađene građevine opisane u tom zapisniku (te kasnije u izreci osporenog rješenja), a za gradnju kojih tužitelj nesporno nije ishodio građevinsku dozvolu.

11. Nasuprot shvaćanju tužitelja, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije od utjecaja na zakonitost donošenja rješenja o uklanjanju predmetne bespravne gradnje, o čemu se ovdje radi, već može biti od utjecaja na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, i to isključivo na zahtjev stranke pod uvjetima propisanim člankom 42. ZPNIZ-a. Stoga navodi tužitelja s tim u vezi nisu ni od kakvog utjecaja na predmetnu upravnu stvar uklanjanja bespravne gradnje.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti propisani člankom 107. ZUS-a, za spajanje predmetnog upravnog spora s upravnim sporom koji se vodi povodom tužbe tužitelja protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja kojim se odbija prijedlog tužitelja za prekidom izvršenja , jer se radi o upravnim sporovima koji se vode radi ocjene zakonitosti različitih upravnih akata, za ocjenu zakonitosti kojih su relevantne različite činjenice i okolnosti.

13. I po ocjeni ovog Suda, predmetna zgrada, tako i pomoćne građevine (betonska postolja sa spremnicima) imaju stambenu namjenu, te se ne radi o građevinama namijenjenima poljoprivredi kakve bi se mogle graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., 155/23.), a koje prigovore je detaljno otklonio prvostupanjski sud.

14. Pritom sud nije bio dužan provoditi dokaze koje je predložio tužitelj, jer je raspolagao s relevantnim podacima iz spisa javnopravnog tijela. Naime, prema članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

15. I po ocjeni ovog Suda, provođenje dokaza predloženih od strane tužitelja bilo bi nepotrebno, a time i protivno načelu učinkovitosti, s obzirom da se relevantne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogu utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora, a viši građevinski inspektori su osobe sa stručnim znanjem i višegodišnjim iskustvom koji posjeduju potrebna stručna znanja, zbog čega neosnovano smatra tužitelj da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje.

16. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Prvostupanjski sud je, sukladno članku 47. stavku 3. ZUS-a, po službenoj dužnosti utvrdio da osporavano rješenje tuženika nije opterećeno razlozima ništavosti propisanim člankom 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.), stoga je prigovor tužitelja s tim u vezi ocijenjen neosnovanim.

18. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužitelj.

19. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

20. Sukladno članku 42. stavku 6. ZUS-a, odgodni učinak tužbe vrijedi do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda, stoga, imajući u vidu način rješavanja ove upravne stvari, prigovori tužitelja u odnosu na odluku o odgodnom učinku tužbe nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić