REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1109/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Senke Orlić- Zaninović, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave i naknade troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-305/2025-6, od 20. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-305/2025-6, od 20. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, poslovni broj: Us I-305/2025-6, od 20. siječnja 2026. godine, u točki I. izreke obustavljen je upravni spor pokrenut tužbom tužiteljice zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke, povodom njenog prigovora, u zakonom propisanim rokovima. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama , dok je u preostalom dijelu njen zahtjev za naknadom troškova odbijen.
1.1. Prvostupanjski upravni sud je u svom obrazloženju naveo kako je upravni spor obustavljen temeljem članka 103. stavka 1. i članka 106. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS), jer je tužiteljica povukla tužbu nakon što je tuženik tijekom spora, 7. siječnja 2025., donio rješenje kojim je odlučio o prigovoru tužiteljice. Sud je troškove spora dosudio primjenom članka 147. stavka 6. ZUS-a, ocijenivši da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu tek nakon što je tužiteljica svojom tužbom od 22. siječnja 2025. pokrenula upravni spor, čime je ona postigla cilj zbog kojeg je spor pokrenut.
2. Tuženik u svojoj žalbi od 28. siječnja 2026. pobija točku II izreke osporenog rješenja, navodeći da je ono zahvaćeno bitnim povredama pravila sudskog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Tuženik ističe kako je tužiteljica zaprimila rješenje s klauzulom izvršnosti 13. siječnja 2025. godine, dakle devet dana prije podnošenja tužbe sudu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljica u svojoj tužbi svjesno iznijela neistinu o ne postupanju tuženika te da je spor pokrenut isključivo obijesno, s ciljem ostvarivanja prava na trošak spora, što predstavlja zlouporabu procesnih prava u smislu članka 147. stavka 8. ZUS-a. U tom smislu poziva se na praksu ovog suda, konkretno na rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-33/2025-2 od 2. travnja 2025., kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/18 od 19. lipnja 2019. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, poništi točku II. rješenja i odbije zahtjev tužiteljice za naknadom troškova provedenog upravnog spora.
3. Tužiteljica u svom odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode tuženika. Ističe da je tužba podnesena 22. siječnja 2025. zbog šutnje uprave, jer u tom trenutku nije zaprimila nikakvu odluku tuženika o njenom prigovoru. Navodi da je tuženik donio rješenje 7. siječnja 2025. godine, ali da je dostava istog izvršena tek nakon podnošenja tužbe, čime su ispunjeni uvjeti za naknadu troškova prema članku 147. stavku 6. ZUS- a. Tužiteljica odbacuje navode o zlouporabi prava i "obijesnom parničenju", ističući ustavnu neovisnost odvjetništva i pozivajući se na stavove Europskog suda za ljudska prava, sadržane u odluci tog suda Mesić protiv Hrvatske (19362/18), na načelo odgovornosti države za greške njezinih tijela, kao i na stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iskazane u odlukama tog suda, broj U zpz 44/2016-8, odnosno i stavove Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, sadržane u njegovoj odluci poslovni broj Usž-2375/23-2. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Člankom 103. stavkom 1. ZUS-a propisano je da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.
6. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tuženik donio rješenje kojim je odlučio o prigovoru tužiteljice, čime je prestala pozicija "šutnja uprave" koja je bila povod za pokretanje spora. Tužiteljica je, sukladno svojim procesnim ovlaštenjima iz članka 101. stavka 1. ZUS-a, povukla tužbu, što je rezultiralo obustavom spora temeljem članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a.
7. Stoga se spor u konkretnom formira oko prava tužiteljice da joj se u naprijed opisanom slučaju prizna pravo na naknadu troškova pokrenutog i obustavljenog upravnog spora.
8. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu, troškove snosi tuženik. Ova odredba temelji se na pretpostavci da je tužitelj bio prisiljen pokrenuti spor kako bi ostvario svoje pravo te da je tuženik tek pod pritiskom sudskog postupka ispunio svoju zakonsku obvezu.
9. Ovaj Sud naglašava da se "šutnja uprave" smatra objektivnom činjenicom nepostupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku. Kada stranka podnese tužbu zbog šutnje uprave, ona koristi zakonsko sredstvo zaštite protiv trome administracije. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ovog Suda (primjerice u predmetima Usž-1331/2024-2 i Usž-1843/2024-3), tužitelj ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe ako je tuženik udovoljio zahtjevu tek nakon pokretanja spora.
10. Ipak ovo određenje, samo po sebi, nije apsolutno.
11. Zlouporaba prava u upravnom sporu postoji kada stranka koristi procesna ovlaštenja protivno njihovoj svrsi, s ciljem nanošenja štete protivnoj stranci ili generiranja nepotrebnih troškova.
12. Sud nalazi kako je člankom 167. stavkom 2. ZUS-a uspostavljeno razlikovanje između teže i lakše zlouporabe procesnih prava. Stoga za utvrđenje okolnosti postojanja lakše zlouporabe i uvažavajući okolnost da tuženik i nema pravo na naknadu troškova spora, a što ga u odnosu na tužiteljicu i u tom dijelu stavlja u neravnopravnu poziciju, Sud zauzima stav kako utvrđenje namjere za nanošenje štete, odnosno zlouporabu i nije razlog zbog kojeg se ona ne bi mogla utvrditi. Posljedično ovom Sud zauzima stav i kako okolnost što opunomoćenik tužiteljice vodi znatan broj istovrsnih predmeta protiv istog tuženika, tog opunomoćenika ne oslobađa obveze da u tim brojnim predmetima postupa s dužnom pažnjom te da ne generira protivnoj strani nepotrebne troškove.
13. Sukladno stanju spisa Sud nalazi kako je tužiteljica 3. siječnja 2025. izjavila prigovor tuženiku zbog propuštanja da odluči o njenom zahtjevu za izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti. Sud nalazi kako je tuženik 7. siječnja 2025. donio rješenje o prigovoru, ali i bitnije da je opunomoćenik tužiteljice 13. siječnja 2025. zaprimio podnesak s izvornikom rješenja i iskazanim potvrdama. Sud nalazi kako je u tom trenutku i vezano uz konkretizirani pravni interes tužiteljice, sama žalba izjavljena radi okolnosti što tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio o njenom prigovoru, u svom sadržaju, postala bespredmetna. Ne ulazeći u utvrđenja da li se radi o namjeri ili propustu opunomoćenika tužitelja, Sud nalazi kako se podnošenje tužbe nakon što mu je dostavljena odluka kojom cijelo daljnje sporenje s obzirom na pravni interes njegove stranke čini nebitnim, može smatrati zlouporabom procesnih ovlasti. Iz ovog razloga trošak sačinjenja tužbe od 22. siječnja 2025., ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim , kao i posljedično njemu trošak za sastav odgovora za žalbu. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 128. stavka 4. u vezi s člankom 135. stavkom 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
