Poslovni broj: Usž-294/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Senke Orlić- Zaninović, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu I tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar odvjetnik u OD Rešetar & partneri d.o.o., u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB: [osobni identifikacijski broj] i uz sudjelovanje I zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Ulica Ivana Gundulića 29 a, OIB: 43539267895 i II zainteresirane osobe Ministarstva financija, u Zagrebu, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-806/2023- 27, od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 806/2023-27, od 4. prosinca 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom upravnom sudu na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev I i II tužitelja za naknadom troškova sastava njihove žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi Upravnog suda u Splitu, broj Us I-806/2023- 23, od 2. listopada 2025., kao nepravodoban.
2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv osporenog rješenja izričito navodeći kako uopće nisu podnijeli prigovor protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, broj: Us I- 806/2023-23, od 02. listopada 2025., već da su podnijeli Zahtjev radi vraćanja pristojbe, a što uostalom smatra da razumije i sam prvostupanjski upravni sud sukladno točci 2. obrazloženja pobijanog rješenja. Mišljenja su kako je slijedom navedenog, potpuno pogrešno utvrđenje sadržano u točci 5. obrazloženja odluke, a kojom se navodi da su oni podnijeli prigovor na rješenje prvostupanjskog upravnog suda. Iz ovog zaključuju da budući da nikada nisu podnijeli prigovor, isti posljedično ne može biti niti odbačen. Smatraju i kako je prvostupanjski upravni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno pogrešno primijenio Zakon o sudskim pristojbama, jer je njihov zahtjev trebao dostaviti Ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa radi donošenja rješenja, iz koje okolnosti zaključuju da u konkretnoj situaciji prvostupanjski upravni sud uopće nije bio ovlašten odlučivati o podnesenom zahtjevu, već je taj zahtjev (uz svoje očitovanje), trebao dostaviti nadležnom ministarstvu koje bi potom odlučilo o njegovoj osnovanosti. Slijedom navedenog predlažu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da poništiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova za sastav žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), ovaj Sud nalazi da je rješenje prvostupanjskog upravnog suda nezakonito.
5. Uvidom u spis Upravnog suda u Splitu, broj Us I - 806/2023, Sud nalazi kako su tužitelji 5. studenoga 2025. i nakon nastupa pravomoćnosti rješenja kojim se tužiteljima određuje pristojba, prvostupanjskom upravnom sudu dostavili podnesak naziva „Zahtjev radi vraćanja pristojbe“ te su se u istom izričito pozval i na članak 32. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23. - u daljnjem tekstu Zakon).
6. Člankom 32. stavkom 1. Zakona propisano je da pravo na vraćanje pristojbe ima osoba koja je platila pristojbu koju uopće nije morala platiti ili je pristojbu platila u iznosu većem od propisanog, kao i osoba koja je platila pristojbu za određenu sudsku radnju, a ta radnja nije obavljena.
6.1. Člankom 34. stavkom 1. Zakona određeno je da će zahtjev za vraćanje pristojbe sud, uz očitovanje o osnovanosti zahtjeva, dostaviti ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa radi donošenja rješenja.
7. Ne ulazeći na ovom mjestu u osnovanost Zahtjeva kojim se, uz postojanje pravomoćnog rješenja kojim je određena pristojba, traži vraćanje plaćene pristojbe zbog nepostojanja obveze, Sud navodi kako odluka o tom zahtjevu i sukladno članku 34. stavku 1. Zakona, nije u nadležnosti prvostupanjskog upravnog suda.
8. Isto tako Sud navodi kako stranke, dakle i tužitelji u konkretnom, samostalno disponiraju svojim zahtjevima te upravni sudovi nemaju mogućnost tumačenja zahtjeva stranaka, već će sud, u situaciji kada je zahtjev stranke nerazumljiv, ili kada se postupa temeljem članka 9. ZUS-a, pozvati stranku na otklanjanje nedostataka.
9. Budući da je u konkretnom prvostupanjski upravni sud odlučio o prigovoru koji u stvarnosti nije ni podnesen, niti je podnošenje istog uopće namjera tužitelja, Sud rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-806/2023-27, od 4. prosinca 2025., ocjenjuje nezakonitim.
10. U nastavnom postupanju Upravni sud u Splitu će temeljem članka 34. stavka 1. Zakona, Zahtjev tužitelja, uz očitovanje o osnovanosti tog zahtjeva, dostaviti ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa radi donošenja rješenja. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.
11. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora Sud navodi kako su tužitelji temeljni upravni spor izgubili, iz kojeg razloga tuženik i ne snosi troškove spora, pa ni u ovom dijelu koji se na spor stranaka niti ne odnosi.
12. Trebalo je stoga na temelju članka 39. Zakona i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
