Poslovni broj: K-1606/2021-51

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Tokić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene SIZ (ranije PIZ), zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice SI od 22. srpnja 2021., nakon održane javne rasprave 4. veljače 2026., 1. travnja 2026. i 13. svibnja 2026., u prisutnosti privatne tužiteljice SI, optužene SIZ i odvjetnice Dee Frue u zamjenu za branitelja Milka Križanovića, odvjetnika iz Zagreba, dana 18. svibnja 2026. objavio je, a 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Optužena SIZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći S i P, rođena **.**.1972. u [adresa], državljanka RH, s prebivalištem u [adresa], zaposlena u kazalištu Gavela, s mjesečnim primanjima od 1.000 eura, razvedena, majka jednog djeteta, osuđivana,

k r i v a  j e

što je

- dana 23. travnja 2021. u [adresa], u namjeri da uvrijedi i osramoti privatnu tužiteljicu SI, na skupu stanara zgrade, u zajedničkim prostorima zgrade (stubište), iznijela sljedeće navode koje škode časti i ugledu privatne tužiteljice svjesno ju vrijeđajući sljedećim riječima :

-Lopovice, poznata si policiji.

- dakle, drugoga uvrijedila,

- čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom - opisano i kažnjivo po članku 147. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 147. stavak 1. u svezi članka 42. stavak 1. KZ/11 optužena SIZ se

osuđuje

na novčanu kaznu

u iznosu od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 8,33 eura što iznosi 499,80 eura

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se novčana kazna na koju je osuđena neće naplatiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optužena je u slučaju opoziva uvjetne osude dužna novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

V. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđene donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) optužena SIZ dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, a koji trošak je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke privatne tužiteljice koji iznos će biti određen posebnim rješenjem ukoliko takav trošak bude zatražen.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica SI podigla je uvodno citiranu privatnu tužbu protiv optužene SIZ (ranije PIZ), zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Optužena SIZ pozvana da se očituje o osnovanosti privatne tužbe je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se privatnom tužbom stavljaju na teret.

3.Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena bilješka o dojavi od 23.04.2021. izuzev dijela koji sadrži obavijesne razgovore (list 90-91 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi privatne tužiteljice SI od 21.03.2024. (list 27-28 spisa), svjedoka PI od 21.03.2024. (list 28 -29 spisa), RI od 21.03.2024. (list 29-30 spisa), CI od 21.03.2024. (list 30-31 spisa), KI od 28.05.2024. (list 38 spisa), ŽI od 24.07.2024. (list 43-44 spisa), VI od 24.07.2024. (list 44-45 spisa), neposredno je u svojstvu svjedoka ispitan AI (list 95 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 96-99 spisa).

4. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka optužena je navela da što se tiče događaja koji je predmet postupka želi kazati da je tog dana krenula na put, međutim telefonskim putem ju je kontaktirala bivša šogorica RIZ koja joj je kazala da su ponovno problemi sa susjedom s kojim oduvijek postoje problemi a radi se o ovdje privatnoj tužiteljici te joj je ista u telefonskom razgovoru kazala da netko jako udara i lupa na vrata stana, da izgleda da žele obiti vrata, te je plakala na telefon a uz to joj je kazala da je s njom u stanu njezin brat LI koji se zbog svih ovih događanja osjeća jako loše zbog čega je kazala R da će doći na adresu [adresa] te je u međuvremenu zvala svoju prijateljicu KI i bivšeg supruga VI te je s njima pričala, a pojasnila je da je kod sebe imala dva mobitela tako da je u nekom trenutku pričala sa jednim od njih, a nekada istovremeno. Dolaskom na [adresa] vidjela je da je u haustoru kaos te se nije htjela popeti već je zvala policiju s time da ne zna da li je policiju netko zvao prije nje, s time da policija u svojim evidencijama već ima evidentiranog supruga od privatne tužiteljice obzirom da je isti njoj, njezinom bratu i bivšem suprugu prijetio. Nakon nekih 5-10 minuta došla su dva policijska službenika, jedan muški i jedna ženska policijska službenica, ali misli da je s njima bio još jedan treći mlađi policijski službenik koji se držao sa strane. Kazala je policijskim službenicima da ju isprate do vrata stana u kojem se nalazio njezin brat sa tadašnjom zaručnicom RIZ obzirom da su se ispred stana nalazili ostali stanari s time da je RIZ kod sebe imala i snimku lupanja od vrata te je izgledalo kao da ih netko želi probiti sa pajserom a to je trajalo nekih 45 minuta te je tu snimku priložila u policiji a na istoj se čuje i glas od privatne tužiteljice koja je vikala "otvaraj, otvaraj". Kada je došla ispred vrata stana u kojem je živio njezin brat sa svojom zaručnicom ispred stana je zatekla 3-5 osoba među kojima je bila i privatna tužiteljica nakon čega je muški policijski službenik te osobe pitao da li tu žive a kada su iste kazale da ne žive on ih je zamolio da se raziđu što su isti i učinili dok je privatna tužiteljica ostala te je ostala kratko razgovarati sa policijskim službenicima. Već je naprijed navela da je sa svojim bivšim suprugom i prijateljicom KI bila na vezi putem dva mobitela te dopušta mogućnost da su isti bili na vezi i kada je ispred vrata stana u kojem živi njezin brat došla sa policijskim službenicima. Nakon što su ove ostale osobe osim privatne tužiteljice napustile prostor ispred stana te nakon što je privatna tužiteljica razgovarala sa policijskim službenicima i ona je potom napustila prostor ispred stana te je zajedno sa policijskim službenicima ušla u stan koji je otvorila RIZ, s time da je decidirano navela da niti u jednom trenutku nije razgovarala niti se obraćala privatnoj tužiteljici. U stanu se nalazila RIZ te njezin brat LI koji je ležao u sobi, radi se o jednosobnom stanu s time da su policijski službenici obavili razgovor s njom i RIZ, a moguće i sa ŽI, a zna da je isti bio u jako lošem stanju. Dodala je kako je suprug od privatne tužiteljice pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog prijetnji koje je uputio njoj, bivšem suprugu i njezinom bratu te im je kazao da će im propucati glavu i da će ih ubit na spavanju, a za vrijeme postupka su bile na snazi mjere opreza, te je kod njega nađeno oružje u stanu. Dodala je da je dan prije ili isto to jutro kada se dogodio događaj koji je predmet postupka prijavila privatnu tužiteljicu za konstante prijetnje koje je upućivala njoj i članovima njezine obitelji, te misli da je ona podnijela ovu privatnu tužbu jer je bila iziritirana time što su prijavljivali nju i supruga. Nakon što je privatna tužba podnesena, te nakon što je ona podnijela tužbu za prijetnju susretala se s privatnom tužiteljicom jednako kao njezin brat i bivši suprug, a prilikom tih razgovora bi privatna tužiteljica kako njoj tako i njezinom bivšem suprugu govorila da ako oni povuku prijave za prijetnje protiv njezinog supruga da će i ona povući ovu privatnu tužbu. Po njezinom mišljenju cilj privatne tužiteljice i njezinog supruga je da se njezinog brata izbaci iz stana na adresi [adresa] kako bi se privatna tužiteljica u isti bespravno uselila. Dodala je da se uz taj stan u kojem živi njezin brat nalazi tavan, koji je zajednički dio zgrade, međutim oni su u tom stanu od 1963 godine te su tom prostoru mogli uvijek pristupiti svi stanari međutim nitko od njih to nije htio jer bi morali prolaziti kroz cijeli stan kako bi došli do tavana, međutim problem je nastao kada je privatna tužiteljica prije nekih 10 -13 godina došla u Zagreb te su tada krenuli problemi oko ulaska na sami tavan gdje se učestalo isticalo da su oni vlasnici a da njezin brat nije vlasnik, međutim kada se radi o otkupu gradskog ili državnog stana potrebno je da se prođe određena procedura vezano za otkup, a privatna tužiteljica je željela ključ kako bi mogla imati konstantno pristup tavanu. Na posebno pitanje braniteljice je odgovorila da se te prigode uopće nije obraćala privatnoj tužiteljici pa joj samim time nije niti kazala riječi koje se navode u opisu privatne tužbe. Na posebno pitanje braniteljice da li su joj poznate osobe RI, PI i CI odgovorila je da od tih osoba jedino poznaje RI obzirom da je zna još od djetinjstva te može kazati da ista te prigode nije bila ispred vrata stana u kojem stanuje njezin brat kada je došla sa policijskim službenicima dok za ove osobe koje su bile ispred stana ne zna kako se zovu niti ih poznaje. Na posebno pitanje privatne tužiteljice je odgovorila da kada je došla ispred vrata stana u kojem stanuje njezin brat nije znala da je privatna tužiteljica predstavnik stanara. Ne zna da li postoji ikakva pravomoćna odluka vezano za mogućnost ulaska stanara na tavan na adresi [adresa]. Nema saznanja da bi protiv nje bila podnesena prijava zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela i davanja lažnog iskaza.

5. Rasprava od 1. travnja 2026., održana je u odsutnosti uredno pozvane optužene sukladno članku 404. stavak 5. ZKP/08, s time da se ista na raspravi 4. veljače 2026. očitovala na način da se ne smatra krivom, bila je upoznata da će se na idućoj raspravi izvesti dokaz ispitivanjem policijskog službenika koji je postupao inkriminirane prigode, a ista je izostanak s rasprave zakazane za 1. travnja 2026. opravdala zdravstvenim razlozima bez da je u spis dostavila medicinsku dokumentaciju, pri čemu nije zatražila odgodu rasprave, a prisutna braniteljica je predložila da se rasprava održi na temelju članka 404. stavak 5. ZKP/08, tako da po ocjeni suda uzimajući u obzir sve naprijed navedeno nazočnost optužene na predmetnoj raspravi na kojoj je izveden dokaz ispitivanjem policijskog službenika AI, a na kojoj raspravi je bila prisutna braniteljica optužene nije bila nužna.

6. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz privatne tužiteljice kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisala cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, i to kako ono što je prethodilo samom inkriminiranom događaju, tako i riječi koje joj je uputila optužena. Iskaz privatne tužiteljice zajedno sa iskazima svjedoka PI, RI i CI koji su u bitnim dijelovima o samoj dinamici događaja i riječima koje je optužena uputila privatnoj tužiteljici iskazivali istovjetno kao privatna tužiteljica čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja,

7. Ovdje u prvom redu treba kazati kako iz stanja spisa proizlazi da postoje neriješena imovinskopravna pitanja vezano za stan u potkrovlju na adresi [adresa], kojeg je u inkriminirano vrijeme koristio brat od optužene, i to na način da stanari predmetne zgrade traže slobodan i neometan pristup tavanu zgrade upravo kroz predmetni stan s čime se optužena, a i njezin brat očigledno ne slažu, a navedeni spor je bio razlog što je i inkriminirane prigode privatna tužiteljica došla do vrata predmetnog stana kojeg je otvorila zaručnica od ŽI, brata optužene koja te prigode nije dopustila ulazak u stan.

8. Privatna tužiteljica je u svom iskazu navela da je do vrata predmetnog stana došla zajedno sa RI, PI, CI i NI, i to zbog toga što je doneseno pravomoćno rješenje kojim je LI dužan dopustiti pristup tavanu, a kada su pokucali na vrata ženska osoba je samo provirila kroz vrata te ih nije pustila, nakon čega su kontaktirali njihovog odvjetnika Zorana Hlevnjaka, potom VII PP PUZ-a, a ona je kontaktirala i odvjetnika Milka Križanovića kako bi on policiji objasnio da imaju pravo ući u prostor tavana, a ime odvjetnika Križanovića je vidjela u jednom dopisu. Nakon što su obavijestili VII PP PUZ-a te nakon što su kontaktirali odvjetnika Hlevnjaka i Križanovića na mjesto događaja je došla i optužena. U to vrijeme ispred stana u potkrovlju uz nju je sigurno bila RI, PI i CI, ali se nije mogla sjetiti da li je bila i NI obzirom da je ista zbog unučadi stalno išla gore dolje, a tu je bila i optužena zajedno sa dva policijska službenika. U jednom trenutku optužena joj je ispred dva policijska službenika, RI, PI i CI kazala da je lopovica, da je poznata policiji, potom ju je i vrijeđala, govorila joj da hoće uzeti njeno, te kako nije u zatvoru.

8. Iz iskaza svjedoka RI, PI i CI proizlazi dinamika zbivanja kako je prikazana po privatnoj tužiteljici, odnosno da je povod dolaska ispred stana koji se nalazi u potkrovlju, a kojeg je koristio LI bilo pravomoćno rješenje kojim se stanarima dopušta pristup tavanu, kao i da ženska osoba koja je bila u stanu iste nije htjela pustiti unutra. Također, imenovani svjedoci potvrđuju da su na mjesto događaja došli policijski službenici, kao i da je optužena privatnoj tužiteljici kazala da je lopovica, a PI je u svom iskazu potvrdila i da je optužena kazala privatnoj tužiteljici i da je poznata policiji. Na ovakav način je iskazima svjedoka PI, RI i CI potvrđen iskaz privatne tužiteljice o riječima koje joj je uputila optužena, pri čemu nije realno očekivati da će svi svjedoci ponoviti točno iste riječi i raspored riječi koje je optužena uputila privatnoj tužiteljici, međutim navedeni iskazi zajedno sa iskazom privatne tužiteljice čine zaokruženu cjelinu, međusobno se nadopunjuju te je sud utvrdio da je optužena uputila privatnoj tužiteljici riječi sadržane u činjeničnom opisu presude, pri čemu razlike u iskazima pojedinih svjedoka o tome da li je optužena te riječi kazala u prisutnosti policijskih službenika se odnose na nebitna odstupanja te ih sud pripisuje samoj dinamici zbivanja u relativno kratkom vremenu gdje su akteri više bili usredotočeni da im se dopusti ulazak u stan kako bi imali pristup tavanu. Ovdje je potrebno kazati kako se privatnom tužbom stavljalo optuženoj na teret da je privatnoj tužiteljici kazala „lopovice, šta hoćeš, ti si obična lopovica, dobro si poznata policiji”, međutim imajući u vidu iskaz privatne tužiteljice o točnim riječima koje joj je uputila optužena te stavljajući ih u korelaciju sa iskazima svjedoka RI, PI i CI te riječima naznačenim u činjeničnom opisu privatne tužbe, sud je u tom dijelu specificirao činjenični opis na način da je optužena privatnoj tužiteljici uputila riječi „lopovice, poznata si policiji”.

9. Naime, već je naprijed navedeno da na adresi [adresa] postoje nerazriješena imovinskopravna pitanja vezana za prolazak kroz predmetni stan, pri čemu treba kazati kako iz stanja spisa proizlazi i da su između obitelji optužene i privatne tužiteljice takvi nerazriješeni odnosi imovinskopravne prirode podignuti na „višu” osobnu razinu gdje privatna tužiteljica navodi da je prenoćila na Oranicama zbog toga što ju je za prijetnje prijavila bivša šogorica optužene, a optužena da je njezinoj obitelji prijetio suprug privatne tužiteljice zbog čega su mu bile određene mjere opreza, međutim sud, unatoč takvim poremećenim odnosima, ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi privatna tužiteljica podnosila privatnu tužbu i pred sudom lažno iskazivala da joj optužena zaista nije uputila riječi sadržane u činjeničnom opisu. Također, iako svjedoci koji su u svojim iskazima potvrdili riječi koje je privatna tužiteljica navela da joj ih je uputila optužena imaju određeni pravni interes da im se dopusti prolazak kroz stan kojeg je koristio LI do tavana, treba kazati kako njihovi iskazi u ovom postupku na niti jedan način ne mogu ići u korist u ostvarenju tog prava, pa sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga da bi imenovani svjedoci sebe izlagali i na sudu lažno svjedočili da optužena zaista nije privatnoj tužiteljici uputila riječi koje su naveli u svojim iskazima. Očigledno je, kako to proizlazi iz obrane optužene, ali i iz iskaza privatne tužiteljice da je i ranije bilo situacija u kojem se tražio prolazak kroz predmetni stan do tavana te je po ocjeni suda inkriminirane prigode optužena očigledno revoltirana takvim razvojem događaja, smatrajući da privatna tužiteljica dugi niz godina svojata određena prava koja joj ne pripadaju i time grubo vrijeđa prava stanara u predmetnom stanu, istoj uputila riječi sadržane u činjeničnom opisu, pri čemu treba kazati kako je sama optužena u svojoj obrani kazala da je po njezinom mišljenju cilj privatne tužiteljice i njezinog supruga da se njezinog brata izbaci iz stana na adresi [adresa] kako bi se privatna tužiteljica u isti bespravno uselila, a kada se tome pridoda i iskaz privatne tužiteljice koja je kazala da joj je uz riječi da je lopovica i da je poznata policiji optužena kazala da hoće uzeti ono što je njeno, onda je razvidno da je ista revoltirana dugogodišnjim pokušajima stanara na adresi [adresa] čiji je predstavnik upravo privatna tužiteljica da ishode pristup tavanu kroz predmetni stan bio podloga i okidač da privatnoj tužiteljici uputi riječi sadržane u činjeničnom opisu.

10. Obranu optužene sud nije prihvatio ne samo u pogledu toga da privatnoj tužiteljici nije uputila riječi sadržane u činjeničnom opisu, već niti u pogledu same dinamike događaja jer je takva obrana suprotna iskazima privatne tužiteljice te svjedoka PI, RI i CI, koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Naime, optužena u svojoj obrani najprije negira da bi joj bilo poznato da je privatna tužiteljica na adresi [adresa] predstavnik stanara, međutim kada se ima u vidu da je optužena u svojoj obrani navela da problemi oko predmetnog stana postoje 10-13 godina od kada je privatna tužiteljica došla u Zagreb, da između njihovih obitelji postoje narušeni odnosi, onda je životno i logično, imajući u vidu dugotrajnost takvih narušenih odnosa, da je optužena upoznata sa činjenicom da je upravo privatna tužiteljica predstavnik stanara na adresi [adresa] neovisno o tome da li su se prije toga osobno upoznale, a imajući u vidu da je privatna tužiteljica u svom iskazu navela da je optužena iz razgovora kada je došla ispred stana mogla shvatiti da je ona predstavnik stanara te da je u rukama držala pravomoćno rješenje kojim se dozvoljava pristup tavanu, onda se po ocjeni suda optužena ciljano privatnoj tužiteljici, imajući u vidu dugotrajnost narušenih odnosa između njihovih obitelji smatrajući istu odgovornom što se narušavaju prava stanara u stanu kojeg je koristio njezin brat, znajući da se radi o predstavnici stanara, a time ujedno i odgovornom za narušavanje tih prava obratila na način da joj je uputila riječi sadržane u činjeničnom opisu. Obrana optužene u kojoj negira da bi bila upoznata sa činjenicom da je privatna tužiteljica predstavnik stanara je usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti kako bi prikazala da nije imala nikakvog razloga se obratiti privatnoj tužiteljici,a što je i sama navela u svojoj obrani, odnosno da s njom nije razgovarala, međutim osim što je takva obrana neživotna i nelogična u pogledu njezinog znanja o osobi predstavnika stanara, što je naprijed obrazloženo, nije životno ni logično da bi optužena došla ispred vrata stana kojeg koristi njezin brat te da se ista kada postoje dugotrajno narušeni odnosi upravo zbog pokušaja prolaska stanara kroz predmetni stan do tavana, što je predstavljalo podlogu za intervenciju policije i inkriminirane prigode, ne bi u takvoj dinamici zbivanja obraćala privatnoj tužiteljici koja predstavlja te iste stanare, te koja je policijskim službenicima pokazivala rješenje kojim se stanarima dopušta pristup stanu jer je upravo optužena bila pozvana od bivše šogorice da dođe na adresu [adresa] kako bi „riješila” situaciju koja je nastala ispred predmetnog stana. Optužena u svojoj obrani štoviše navodi ne samo da nije razgovarala sa privatnom tužiteljicom, već da nije s nikim razgovarala kada je došla do predmetnog stana, pokušavajući prikazati da je bila posve pasivna, međutim takva obrana je imajući u vidu sve naprijed navedeno, pogotovo dugotrajnost narušenih odnosa, kao i činjenicu da su stanari ponovno tražili da im se dopusti pristup tavanu kroz predmetni stan neživotna i nelogična. Po ocjeni suda životno i logično je da se optužena dolaskom ispred stana kojeg koristi njezin brat upustila u raspravu oko prolaska stanara kroz predmetni stan te je po ocjeni suda upravo prilikom razgovora privatnoj tužiteljici uputila riječi sadržane u činjeničnom opisu.

11. Tijekom postupka je u svojstvu svjedoka iskazivala KI koja je u svom iskazu navela da je optužena tog dana već krenula na put, međutim odlučila se vratiti na adresu [adresa] iz razloga što ju je telefonskim putem kontaktirala RIZ, zaručnica od ŽI koja je stanovala u njegovom stanu na adresi [adresa], te joj je kazala optužena da joj je RIZ rekla u telefonskom razgovoru da joj lupaju na vrata, da hoće ući unutra, a kako je sva bila uznemirena optužena se odlučila vratiti na adresu [adresa], međutim s obzirom na ovakvu situaciju zamol ila ju je da ostane na telefonskoj liniji kako bi čula što se događa. Iako nije osobno bila prisutna ostala je na telefonskoj liniji te je čula da su optuženu ispred kuće dočekala dva policijska službenika, jedan muški i jedan ženski, a isti su je otpratili do stana nakon čega je čula žamor, svađu, vikanje, međutim nije čula konkretne riječi niti tko je što te prigode govorio, međutim jedino može kazati da nije čula da bi optužena te prigode bilo što govorila. U jednom trenutku je čula policijske službenike koji su smirivali situaciju te govorili prisutnima da odu svojim kućama te da nemaju tu što raditi. Te prigode nije uopće čula glas od optužene odnosno nije čula da bi išta izgovorila, a obzirom da je bila sa njom na telefonskoj liniji pretpostavlja da bi nju čula da nešto govori, međutim kako je navela čula je samo žamor i svađu.

12. Isto tako svjedok VI je u svom iskazu naveo da nije bio prisutan samom inkriminiranog događaju, međutim cijelo vrijeme je bio na telefonskoj liniji sa ovdje optuženom. Naime, optužena ga je nazvala na telefon te kazala da je ponovno došlo do problema na adresi [adresa], da je tamo ponovno neka ludnica te da lupaju na vrata na što je kazao optuženoj da ne ide sama na tu adresu već da pozove policiju što je ista i učinila nakon čega je otišla na adresu [adresa] te je ispred zgrade sačekala dolazak policijskih službenika, a nakon njihovog dolaska svi su zajedno ušli u zgradu, s time da je cijelo vrijeme bio na telefonskoj liniji sa optuženom, međutim kazao je optuženoj da pozove još nekoga da ode sa njom, ali kako ista nije našla nikoga nazvala je svoju prijateljicu KI koja je također cijelo vrijeme bila sa njom na telefonskoj liniji, optužena ima dva telefona tako da su oboje u isto vrijeme bili sa optuženom na telefonskoj liniji. Nadalje, čuo je određenu buku, galamu i žamor te je čuo muški glas koji je pitao osobe koje su se zatekle ispred stana tko su one, da li tu žive, ali ne zna čiji je to bio muški glas, pretpostavlja da je bio od policijskog službenika jer je optužena cijelo vrijeme bila uz policiju. Nakon toga buka se smanjila te je shvatio da su se ti ljudi sklonili, međutim čuo je glas ovdje privatne tužiteljice koja je govorila da ona ima pravo ući u taj stan, ali nakon određenog vremena se valjda i ona slomila jer ju više nije čuo, a potom je čuo da je supruga kazala "otvori, sami smo" iz čega je zaključio da se obraćala R, a nakon što je ušla u stan su prekinuli vezu. Osim ovih riječi nije ništa drugo čuo da bi govorila ovdje optužena niti da bi se obraćala privatnoj tužiteljici.

13. Svjedoci KI i svjedok VI na ovakav način potvrđuju obranu optužene da se ista dolaskom ispred vrata stana nije nikome obraćala, a samim time niti privatnoj tužiteljici, međutim iskaze imenovanih svjedoka, kao i obranu optužene u tom dijelu sud nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne obzirom da su suprotni iskazima privatne tužiteljice, te svjedoka PI, RI i CI, a koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, a pored toga obrana optužene da se nije nikome obraćala je već ocijenjena kao neživotna i nelogična, pa su samim time i iskazi svjedoka u tom dijelu ocijenjeni na isti način. Svjedoci KI i VI u svojim iskazima navode da su bili na telefonskoj liniji sa optuženom te da su čuli galamu, svađu , buku i žamor, a istovremeno da su razaznali muški glas koji je pitao osobe koje su se zatekle ispred stana tko su one, da li tu žive, te je ta ista osoba kazala prisutnima da odu svojim kućama te da nemaju tu što raditi, da pretpostavljaju da se radilo o policijskom službeniku,međutim po ocjeni suda radi se o pristranim svjedocima (prijateljica i suprug optužene) čiji su iskazi prilagođeni obrani optužene u cilju otklanjanja kaznenopravne odgovornosti, te osim što je dinamika događaja da se optužena nije nikom obraćala neživotna i nelogična, što je naprijed obrazloženo, također je neživotno i nelogično da bi imenovani svjedoci baš kroz buku, žamor, svađu i vikanje čuli i razaznali samo jedan glas i upravo iste one riječi koje je suštinski optužena navela u svojoj obrani.

14. Svjedok LI je u svom iskazu naveo da je inkriminirane prigode bio u stanu sa svojom tadašnjom zaručnicom RIZ, u kojem trenutku je čuo neku buku ispred vrata te lupanje po ulaznim vratima, ali se nije radilo o normalnom kucanju ili lupanju sa rukom već kao da netko želi provaliti te su se čuli glasovi "otvori otvori", s time da je prepoznao glas od privatne tužiteljice ali je uz nju tu bilo još i nekih drugih glasova. Obzirom da ima zdravstvenih problema, visok tlak, pozlilo mu je te je otišao u sobu, zatvorio je vrata te legao na krevet, a svojoj bivšoj zaručnici je kazao da zove njegovu sestru odnosno ovdje optuženu jer nije sposoban zbog svog zdravstvenog stanja baviti se tim problemima. RIZ je nazvala ovdje optuženu, međutim nakon što je otišao u sobu iz iste nije izlazio sve do navečer ali je kroz zatvorena vrata razaznao da je buka prestala tek kada je došla policija koja je rastjerala osobe koje su bile ispred stana. Kada je došla privatna tužba od privatne tužiteljice tada je saznao od optužene da se njoj stavlja na teret da je vrijeđala privatnu tužiteljicu, međutim te prigode nije čuo nikakvo vrijeđanje, a niti je optužena takva osoba da bi nekoga vrijeđala. U niti jednom trenutku nije izlazio iz svoje sobe tako da nije mogao čuti razgovor ispred vrata već je čuo samo buku, a u toj buci nije čuo nikakvo vrijeđanje privatne tužiteljice od strane optužene. Što se tiče glasova koje je čuo ispred vrata razaznao je glas od privatne tužiteljice, te je prepoznao glas i od RI te još jedan muški glas, ali ne zna o kome se radilo. Već je naprijed naveo da nije izlazio iz sobe pa nije niti razgovarao sa policijskim službenicima, naime isti su bili samo u kuhinji te su tražili osobnu iskaznicu od njegove bivše zaručnice.

15. Ovakvim iskazom svjedok LI također na određeni način pokušava ekskulpirati optuženu navodeći da nije čuo da bi ista ikoga vrijeđala, međutim ovdje treba kazati kako je privatna tužiteljica u svom iskazu navela da inkriminirane prigode LI uopće nije bio prisutan, te kada se sagledaju sve okolnosti samog događaja i iskaz svjedoka ŽI po ocjeni suda radi se iskonstruiranom iskazu usmjerenom na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti optužene, a pored toga takav iskaz je neživotan i nelogičan. Naime, po ocjeni suda zaista je neživotno i nelogično da bi svjedok LI koji je korisnik predmetnog stana u situaciji kada stanari te iste zgrade kucaju na vrata stana tražeći da im se dopusti prolazak do tavana kroz stan ne bi otvorio vrata već bi se povukao u sobu, te poslao zaručnicu da otvori vrata, pogotovo u dinamici zbivanja kako je to opisao u svom iskazu gdje se nije radilo o normalnom kucanju, već kao da netko želi provaliti vrata, a onda da on kao korisnik stana ne bi rješavao taj problem sa stanarima, već je ispred stana trebala dolaziti optužena, a onda da cijeli dan nije izlazio iz sobe, pa čak niti kada se situacija smirila i kada su u stan ušli policijski službenici radi uzimanja izjave, na koji način pokušava opravdati činjenicu da njegova prisutnost nije zabilježena u policijskom izvješću. Životno i logično je da je u stanu sama bila zaručnica svjedoka ŽI koja je tu samo stanovala te nije bila niti ovlaštena upuštati se u bilo kakvo rješavanje nastalih problema zbog čega je u odsutnosti ŽI nazvala optuženu koja je došla ispred stana i privatnoj tužiteljici uputila riječi sadržane u činjeničnom opisu, tako da je iskaz svjedoka ŽI neistinit i nevjerodostojan o njegovoj prisutnosti inkriminirane prigode, pa samim time isti nije niti mogao čuti i znati što se događa ispred stana, međutim njegov iskaz nije do kraja prilagođen obrani optužene jer ista u svojoj obrani navodi da ispred stana nije bila RI za razliku od iskaza svjedoka ŽI koji je naveo da je čuo njezin glas ispred vrata.

16. Sud je već naprijed naveo da je specificirano činjenični opis imajući u vidu iskaz privatne tužiteljice i svjedoka PI, RI i CI da je optužena istoj kazala riječi „lopovice, poznata si policiji”, s time da je privatna tužiteljica u svom iskazu navela da prije nego što je krenula u potkrovni stan da je bio skup stanara, odnosno da to ne bi baš nazvala skupom stanara već više dogovor između njih da krenu u potkrovni stan sa pravomoćnim rješenjem kojim se dopušta pristup tavanu, međutim kako je optužena riječi specificirane u činjeničnom opisu uputila privatnoj tužiteljici nakon što je među stanarima postignut dogovor da krenu u potkrovni stan te da se ispred stana u trenutku dolaska optužene i u trenutku kada je privatnoj tužiteljici uputila inkriminirane riječi nalazio određeni broj stanara koji čine skup, u konkretnom slučaju neovisno o tome što bi skup stanara predstavljao službeni sastanak svih vlasnika stanova u jednoj stambenoj zgradi radi donošenja odluke o upravljanju, sud je taj dio zadržao u činjeničnom opisu jer je potrebno promatrati cjelokupni kontekst, odnosno da se ispred stana na lazio određeni broj stanara koji čine skup osoba povezanih zajedničkim ciljem da im se dopusti pristup tavanu kroz stan kojeg je koristio brat od optužene.

17. Nadalje, nakon što je sud utvrdio da je optužena privatnoj tužiteljici kazala riječi „lopovice, poznata si policiji” sud je pristupio utvrđivanju da li se radi o negativnom vrijednosnom sudu.Vrijednosni sud je osobna i subjektivna tvrdnja kojom nešto, u konkretnom slučaju nekog,označavamo kao dobrog ili lošeg, pozitivnog ili negativnog. Kazneno djelo uvede čini se iznošenjem negativnih vrijednosnih sudova pri čemu se postojanje uvrede ocjenjuje po objektivnom mjerilu, odnosno shvaćanjima prosječnog čovjeka koji se odnosi na kontekst izgovorene ili napisane riječi u nekoj sredini. Kako izjava optužene „lopovice, poznata si policiji” nije povezana s određenim postupcima konkretne osobe u konkretnoj situaciji te uz nju ne stoji ništa što bi takve izjave pobliže objašnjavalo i iznosilo okolnosti koje su činjenično provjerljive, sud je utvrdio da navedena izjava predstavlja vrijednosni sud i to negativni vrijednosni sud obzirom da se privatnu tužiteljicu prikazuje kao osobu koja krađe tuđu imovinu kao i da je zbog takvog ponašanja poznata tijelu zaduženom za zaštitu građana i sprečavanje takvih radnji te se radi o izjavama koje se u našoj sredini uobičajeno upotrebljavaju u negativnom kontekstu te predstavljaju općepoznati pojam kojim se nekog prikazuje negativno i čije je ponašanje suprotno općeprihvaćenim društvenim normama. Imajući u vidu da je uvreda negativni vrijednosni sud te se ne utvrđuje ne(istinitost) takvih navoda sud je iz činjeničnog opisa ispustio dio „neistinite”.

18. Optužena je privatnoj tužiteljici kazala da je lopovica i poznata policiji, a navedeno predstavlja subjektivan stav koji je svojim sadržajem negativan i nepovoljan za osobu o kojoj je izrečen, te su takve izjave svakako podobne štetiti vlastitom osjećaju vrijednosti privatne tužiteljice (čast) i njezinom pravu na priznanje vlastitog ljudskog dostojanstva od strane drugih u društvu (ugled), dakle nesporno je da se radi o uvredi. Kako su dakle inkriminirani navodi nesporno izrečeni od stane optužene za privatnu tužiteljicu, dok isti svakako predstavljaju vrijednosni sud, osobni stav i mišljenje optužene, te su definitivno negativnog karaktera i kao takvi podobni štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice to je jasno da je optužena svojim ponašanjem ostvarila objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela uvrede.

19. Optužena je kazneno djelo počinila s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, budući da je bila svjesna svoga djela i htjela je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Sama izravna namjera optužene, odnosno njezina namjera da uvrijedi privatnu tužiteljicu, proizlazi iz izbora riječi kojima opisuje privatnu tužiteljicu, njezinu osobnost i ponašanje, a evidentno je da se navedene izjave nisu upotrijebile u pozitivnom kontekstu. Navedene izjave predstavljaju uvredljiv sadržaj, čega je optužena kao potpuno poslovno sposobna osoba bila svjesna, te ih je svjesna njihovog značenja uputila privatnoj tužiteljici, a iste je iznijela s ciljem vrijeđanja privatne tužiteljice. Navedene riječi su mogle škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, a optužena je bila svjesna u trenutku kada ih je izgovorila, da su ove riječi objektivne podobne škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice.

20.Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 za koje je oglašena krivom.

21. Naime, optuženoj se privatnom tužbom stavljalo na teret kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, odnosno kvalificirani oblik kaznenog djela uvrede koje je počinjeno putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba. U činjeničnom opisu privatne tužbe uopće nije opisano da je uvreda postala pristupačna većem broju osoba, a niti je opisano kojem je to većem broja osoba uvreda postala pristupačna, već se u činjeničnom opisu samo navodi „skup stanara”, međutim nije navedeno koje bi to osobe u čijoj prisutnosti je uvreda izrečena činile takav skup, a niti broj osoba koje čine takav skup, pa kako sud sukladno odredbi članka 449. stavak 2. ZKP/08 nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret, sud je postupanje optužene, obzirom da u činjeničnom opisu nisu sadržana kvalifikatorna obilježja okvalificirao kao kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. KZ/11. Sud je ovlašten na ovakve izmjene obzirom da nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, a izmjena je učinjena u korist optužene jer je proglašena krivom za kazneno djelo koje je blaže od onoga koje joj je stavljeno na teret privatnom tužbom.

22. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

23. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio da je ista bila kazneno neosuđivana u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, da je zaposlena te njezino korektno držanje pred sudom, dok je otegotno cijenio naknadnu kaznenu osuđivanost na uvjetnu osudu zbog kaznenog djela davanja mita. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11 za koje je propisana novčana kazna do devedeset dnevnih iznosa. Isto tako sud je vodio računa da je optužena kazneno djelo počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

24. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženu osudio na novčanu kaznu od 60 dnevnih iznosa, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se novčana kazna na koju je osuđena neće naplatiti ako u roku od 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom kojom se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako u vremenu provjeravanja optužena ne počini novo kazneno djelo može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa kako se radi o osobi starosti 54 godine, koja je u vrijeme počinjenja djela bila kazneno neosuđivana, dok je u okviru naknadne osuđivanosti cijenio da se ne radi o istovrsnom kaznenom djelu, pri čemu naknadna osuđivanost na uvjetnu osudu zbog kaznenog djela davanja mita na optuženu u konkretnom slučaju nije niti mogla polučiti svoj specijalni učinak jer se radi o presudi koje je postala pravomoćna nakon počinjenja ovog kaznenog djela, slijedom čega je ocjena suda da će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da optužena ostvaruje mjesečnu plaću od 1.000,00 eura, da nema obvezu uzdržavanja, a sud je vodio računa i o prosječnim troškovima za uzdržavanje optužene, pri čemu se uzimaju samo oni troškovi koji su nužni za uzdržavanje počinitelja, pa je sud na temelju slobodne procjene obzirom bi utvrđivanje stvarne visine troškova nužnih za uzdržavanje optužene bilo povezano s nerazmjernim teškoćama utvrdio da isti iznose 750,00 eura, uzimajući u obzir i statističke izvještaje za 2026. godinu o prosječnim troškovima za samca u Zagrebu, pa nakon što se od počiniteljevih prihoda oduzmu prosječni dnevni troškovi (1.000,00 eura – 750,00 eura =250,00 eura) sud je utvrdio da dnevni iznos optužene iznosi 8,33 eura (250,00 eura/30 dana), dok je broj dnevnih iznosa utvrđen na temelju svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja kazne, a koje su prethodno obrazložene, osim onih koje se odnose na imovinske prilike počinitelja. Tako je sud došao do ukupnog iznosa novčane kazne od 499,80 eura (60 x 8,33 eura), a optuženoj je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od šest mjeseci za plaćanje novčane kazne, ali samo u slučaju da dođe do odluke suda o opozivu uvjetne osude, a koji rok bi onda tekao od pravomoćnosti te odluke o opozivu, a sud ga smatra primjerenim visini novčane kazne, te Zakonom propisanom roku od trideset dana do šest mjeseci. Optužena je također upozorena o načinu naplate i zamjeni, a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u ostavljenom joj roku, ali samo ako bi došlo do opoziva uvjetne osude.

25. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine br. 84/21, 144/22, 144/23, 36/24 i 136/25) povišen minimalni dnevni iznos sa 20,00 kuna/2,65 eura na 5,00 eura.

26. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 optuženoj je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optužena zaposlena s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, da nema obvezu uzdržavanja, da je u ovom postupku angažirala izabranog branitelja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Također, optužena je dužna naknaditi nužne izdatke privatne tužiteljice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem ukoliko takav trošak bude zatražen.

U Zagrebu, 13. svibnja 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatna tužiteljica SI, [adresa]

2. optužena GI, [adresa]

3. branitelj optužene odvjetnik Milko Križanović.