REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž -600/2026-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, u izvanparničnom postupku predlagatelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubić, odvjetnik u Zagrebu i protustranke ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-567/2025-9 od 24. veljače 2026., 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-567/2025-9 od 24. veljače 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev protustranke za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja za naknadu troška odgovora na žalbu protustranke.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odlučio:
" I. Priznaje se Presuda Općinskog suda u [adresa], Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, broj: 65 0 P 721497 18 P od 1.12.2020. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, broj: 65 0 P 721497 21 Gž od 26.3.2025. i koja je postala pravomoćna 26.3.2025. koja glasi: „ I. Djelomično se usvaja tužiteljev tužbeni zahtjev, pa se tužena obvezuje da tužitelju u roku od 30 dana isplati ukupan novčani iznos od 64.700,00 KM uvećan za zakonsku zateznu kamatu kako slijedi:
- na iznos od 5.000,00 KM počev od 11.01.2015. godine,
- na iznos od 5.500,00 KM počev od 01.04.2015. godine,
- na iznos od 6.500,00 KM počev od 10.12.2015. godine,
- na iznos od 5.000,00 KM počev od 02.11.2016. godine,
- na iznos od 11.500,00 KM počev od 26.12.2017. godine,
- na iznos od 12.000,00 KM počev od 09.05.2017. godine,
- na iznos od 15.000,00 KM počev od 05.07.2017. godine,
- na iznos od 4.200,00 KM počev od 02.05.2018. godine.
II. Dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 1.200,00 KM uvećan za zateznu kamatu počev od 31.3.2018. godine, iznos od 1.000,00 KM uvećan za zateznu kamatu počev od 11.04.2018. godine i iznos od 8.557,00 KM uvećan za zateznu kamatu počev od 27.07.2017. godine, odbija se kao neosnovan.
III. Kao neosnovan odbija se i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sporedna potraživanja tj. Potraživanja zakonske zatezne kamate i to:
- na iznos od 5.000,00 KM počev od 15.12.2014. do 10.01.2015. godine,
- na iznos od 5.500,00 KM počev od 10.02.2015. do 31.03.2015. godine,
- na iznos od 6.500,00 KM počev od 09.10.2015. do 09.12.2015. godine,
- na iznos od 5.000,00 KM počev od 16.09.2016. do 01.11.2016. godine,
- na iznos od 11.500,00 KM počev od 15.12.2016. do 25.12.2017. godine,
- na iznos od 12.000,00 KM počev od 24.03.2017. do 08.05.2017. godine,
- na iznos od 15.000,00 KM počev od 05.05.2017. do 04.07.2017. godine,
- na iznos od 4.200,00 KM počev od 10.11.2017. do 01.05.2018. godine.
IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.307,90 KM u roku od 30 dana.“
II. Priznaje se Presuda Kantonalnog suda u [adresa], Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, broj: 65 0 P 721497 21 Gž od 26.3.2025. koja glasi:
„
Žalba tužitelja se odbija u cijelosti, dok se žalba tužene djelomično uvažava i prvostepena presuda preinačava u stavu I izreke presude, tako da se tužitelj odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.07.2017. godine, tako da se tužena sada obvezuje isplatiti tužitelju ukupan iznos od 49.700,00 KM (umjesto dosuđenog 64.700,00 KM) sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 5.000,00 KM počev od 11.01.2015. godine,
- na iznos od 5.500,00 KM počev od 01.04.2015. godine,
- na iznos od 6.500,00 KM počev od 10.12.2015. godine,
- na iznos od 5.000,00 KM počev od 02.11.2016. godine,
- na iznos od 11.500,00 KM počev od 26.12.2017. godine,
- na iznos od 12.000,00 KM počev od 09.05.2017. godine,
- na iznos od 4.200,00 KM počev od 02.05.2018. godine.
Preinačava se i rješenje o naknadi troškova postupka (stav IV) tako da se sada tužena obvezuje da tužitelju naknadi troškove spora u iznosu od 4.308,26 KM (umjesto iznosa od 8.307,90 KM) u roku od 30 dana.
U preostalom dijelu žalba se kao neosnovana odbija i prvostepena presuda potvrđuje.“
2. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi protustranka, isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, protustranka navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u reviziju, a koju da je protustranka podnijela 15. svibnja 2025., protiv presude Općinskog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo poslovni broj 65 O P 721497 18 P od 1. prosinca 2020. koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, poslovni broj 65 O P 721497 21 Gž od 26. ožujka 2025., ali niti u samu tu presudu, da bi se uvidom u iste utvrdilo da je priznanje i izvršenje navedenih odluka u suprotnosti s Ustavom i javnim poretkom Republike Hrvatske, da je u tim postupcima teško povrijeđeno pravo protustranke na raspravno sudjelovanje u postupku, da je raspravni sudac imao aktivnu i pristranu ulogu i da je tako zlouporabom procesnih ovlaštenja odbio prigovore i dokazne prijedloge protustranke, da protustranka nije raspravno sudjelovala niti kod donošenja presude Kantonalnog suda, da je tom presudom priznato da je protustranci onemogućeno pravo na raspravljanje, da su odluke koje su priznate pobijanim rješenjem protivne odredbi čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, ali i pravnom poretku Republike Hrvatske, pa protustranka predlaže da se njena žalba uvaži, da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog predlagatelja, podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, protustranka potražuje i trošak žalbe.
3. U odgovoru na tu žalbu predlagatelj navodi da je žalba protustranke podnesena van zakonskog roka i predlaže da se ista odbaci, da je ta žalba neosnovana i predlaže da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje, a predlagatelj potražuje i trošak odgovora na tu žalbu.
4. Žalba protustranke nije osnovana.
5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem priznate su presude Općinskog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, broj: 65 0 P 721497 18 P od 1. prosinca 2020. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, broj: 65 0 P 721497 21 Gž od 26.ožujka 2025., a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbi čl. 20. i čl. 21. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan 26. veljače 1996. i Sporazuma o izmjenama toga Sporazuma od 17. lipnja 2002., a temeljem Zakona o potvrđivanju tih Sporazuma ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 12/96 i 5/03 – dalje: Sporazum) i čl. 67. te čl. 71. i čl. 72. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17 i 67/23 - dalje: ZMPP).
6. Predlagatelj je uz prijedlog za priznanje strane sudske odluke od 8. rujna 2025., naknadno, nakon rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj R1-567/2025-2 od 16. rujna 2025., dostavio izvornik presude Općinskog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo, broj: 65 0 P 721497 18 P od 1. prosinca 2020. (71-81) te izvornik presude Kantonalnog suda u Sarajevu, Kantona Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 65 0 P 721497 21 Gž od 26.ožujka 2025. a čije se priznanje traži i to "snabdijeveno" klauzulom (potvrdom) pravomoćnosti i ovršnosti (60-70), pa je onda prvostupanjski sud valjano, a temeljem odredbi čl. 20. i čl. 21. Sporazuma, ali i čl. 67. i čl. 71. i čl. 72. ZMPP te odluke i priznao.
7. Naime, te presude su pravomoćne i ovršne (izvršne) po zakonu Bosne i Hercegovine u kojoj su iste i donesene, za predmetni spor ne postoji isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, iz dostavljenih odluka je razvidno da je protustranka sudjelovala u tom postupku, nema naznaka da bi u Republici Hrvatskoj o istoj pravnoj stvari već bila donesena pravomoćna odluka niti da pred sudom Republike Hrvatske teče takova parnica, a niti su po svom značaju presude čije se priznanje traži u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske.
8. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava i priznao navedene presude te je žalba protustranke neosnovana u tom dijelu.
9. Glede ostalih žalbenih navoda protustranke valja navesti da za odluku o zahtjevu predlagatelja nije odlučno što je protustranka protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju kao izvanredni pravni lijek, odlučno je da su te odluke pravomoćne i da su ispunjene i ostale pretpostavke za njihovo priznanje.
10. Eventualni uspjeh protustranke u postupku po reviziji protiv tih odluka može naknadno dovesti do ukidanja navedenog rješenja, ali to, prema aktualnom stanju, prijedlog predlagatelja ne čini neosnovanim.
11. Isto tako činjenica da je u tim postupcima protutužbeni zahtjev protustranaka izdvojen i vodi se u posebnom parničnom postupku koji, očito, još nije dovršen, ne znači da je protustranci onemogućeno da sudjeluje u ovom postupku, ako, eventualno, protustranka uspije u tom postupku to će tek tada moći imati "upliva" na tražbinu predlagatelja iz presuda čije se priznanje traži.
12. Dodatno valja navesti da je postupak priznanja strane sudske odluke izvanparnični postupak (čl. 56. ZMPP) koji je formalne naravi i u kojem sud ne preispituje činjenice i utvrđenja iz strane sudske odluke čije se priznanje traži, niti utvrđuje i ocjenjuje činjenice koje su između stranaka (bile) prijeporne i o kojima se vodio parnični postupak, već (samo) ispituje jesu li ispunjeni uvjeti za priznanje strane sudske odluke u Republici Hrvatskoj, sukladno Sporazumu i ZMPP.
13. Glede navoda predlagatelja u odgovoru na žalbu protustranke, o nepravodobnosti žalbe protustranke valja navesti da je protustranka pobijano rješenje primila 28. veljače 2026. (306), a žalbu protiv toga rješenja je podnijela 16. ožujka 2026. (ponedjeljak), rok za žalbu protiv toga rješenja je 15 dana od dana prijema p rijepisa toga rješenja (čl. 36. st. 1. ZIP) pa je ta žalba protustranke pravodobna (čl. 112. st. 4. ZPP), a u svezi sa čl. 2. ZIP) pa su ti navodi predlagatelja neosnovani.
14. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 44. st.1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/23 – dalje: ZIP) i čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
15. Odluka o troškovima žalbe protustranke temelji se na odredbi čl. 166. st.1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 44. st.1. ZIP.
16. Odgovor na žalbu protustranke, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je o tom trošku predlagatelja odlučeno kao u izreci (čl. 166. st.1. ZPP).
U Puli, 13. svibnja 2026.
Sudac
Zoran Šarić
