REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1903/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2365/2025-2 od 27. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6290/2024-9 od 22. svibnja 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2365/2025-2 od 27. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6290/2024-9 od 22. svibnja 2025. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). U prijedlogu postavlja tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?
2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a koja odredba je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?
3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?".
2. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je ništetnost ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovoreni jednokratni trošak obrade kredita te isplatu naplaćenog iznosa.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st.1. i odredbu čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje već je od strane revizijskog suda zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditu (Rev-673/23-3 od 13. veljače 2024. i Rev-715/24-3 od 22. svibnja 2024.), a pobijana odluka utemeljena na istovjetnom pravnom shvaćanju.
8. U odnosu na treće postavljeno pitanje kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata u situaciji kad je presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe i nesavjesnost tuženika, koji nije postupao u dobroj vjeri, već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jasno je propisano da nepošteni stjecatelj mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
9. Budući da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
