Poslovni broj: Usž-831/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 4311/2024-5 od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4311/2024-5 od 4. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/967, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 25. travnja 2023. i poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2305, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-2 od 21. ožujka 2023. godine. Ujedno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora

2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv prvostupanjskog rješenja od 21. ožujka 2023., kojim je, na način opisan tim rješenjem, izvršeno usklađivanje iznosa novčane pomoći za roditelja odgojitelja i utvrđeni novi razlozi prestanka prava, sukladno Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22).

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, prigovora da je u postupku došlo do bitne povrede odredbi upravnog spora te povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu obijanjem suda da sasluša tužiteljicu, kao i povrede prava vlasništva. Nadalje, prigovara odluci suda o spajanju predmeta radi zajedničkog raspravljanja, jer smatra da se na taj način ograničavaju prava tužitelja na pojedinačno raspravljanje u okolnostima gdje svatko ima individualno riješenu upravnu stvar zasebnim pojedinačnim upravnim aktom. Kao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, prigovara da upravno tijelo nije provelo ispitni postupak. Mišljenja je da je pogrešno pravno shvaćanje koje sud iznosi u odnosu na ovlast javnopravnog tijela da pokrene predmetni upravni postupak po službenoj dužnosti te da je sud arbitrarno protumačio, bez ikakvog obrazloženja, pojam: „zakon“. Navodi da ne osporava zakonitost Odluke/22, već ukazuje na ograničenje koje je imperativno i kogentno, a propisano je člankom 42. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a to je da nema pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti bez zakona. Pobijano prvostupanjsko rješenje je, prema mišljenju tužiteljice, doneseno nezakonito jer je upravni postupak pokrenut bez uporišta u zakonu i samim time je grubo narušeno i načelo zakonitosti iz članka 5. ZUP-a. Smatra da je, u odnosu na pravnu narav roka propisanog člankom 6. Odluke/22, ocjena suda arbitrarna i utemeljena na pogrešnom pravnom shvaćanju za koje se ne daju razumi razlozi, koji bi se mogli ispitati. Nadalje, prigovara da presuda ne sadrži valjane razloge u odnosu na prigovor tužitelja da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer ne sadrži potpis donositelja i time nema obvezatan sadržaj propisan u članku 98. stavak 1. ZUP-a. Smatra da sud nije dao valjano obrazložene razloge otklanjanja prigovora tužiteljice u odnosu na povredu načela zabrane retroaktivnosti, narušene pravne sigurnosti te zadiranja u stečena prava i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Mišljenja je da nije dopušteno primijeniti Odluku/22 izravno na prava i obveze uređena pravomoćnim upravnim aktom, pri čemu se poziva na članak 13. ZUP-a. Poziva se na pojedine odluke Europskog suda za ljudksa prava koje smatra primjenjivima u konkretnoj upravnoj stvari. Smatra da je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje, i to prije svega jer je propustio saslušati stranku i njen stranački iskaz i utvrditi sve odlučne individualne okolnosti u svezi iznijetih prigovora o povredi konvencijskih i ustavnih prava, pa je posljedično tomu pogrešno primijenio materijalno pravo, a čemu je dodatno doprinijelo pogrešno pravno shvaćanje kako o pravu vlasništva tako i o pravu na poštivanje obiteljskog i privatnog života. Ustraje na prigovoru diskriminacije i poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Beeler protiv Švicarske (zahtjev broj 78630/12). Zaključno, drži da je prvostupanjskim rješenjem promijenjen korisnik mjere. Osporava i odluku o troškovima spora. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (presuda poslovni broj Usž-149/2025-2 od 8. srpnja 2025., Usž-4878/2025-2 od 23. prosinca 2025., Usž-3482/2025-2 od 17. veljače 2026., Usž- 1651/2025-5 od 27. veljače 2026., Usž-448/2026-2 od 9.travnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.

10. Predmetna Odluka/22, kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), temeljem kojih je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

11. Predmetnom Odlukom/22 Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.

12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Po ocjeni Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu činjenice spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.

14. Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužiteljice kojim osporava zakonitost procesne odluke o spajanju predmeta radi zajedničkog raspravljanja jer je činjenična i pravna osnova u ovim predmetima zajednička i usporediva u smislu članka 107. stavka 1. ZUS-a, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, a spajanje omogućava ekonomičnost postupka, bez ograničenja prava tužitelja na pojedinačnu ocjenu zakonitosti njihovih odluka, budući da su nakon zajedničkog raspravljanja spojeni predmeti razdvojeni radi donošenja zasebnih odluka, čime je svakom tužitelju omogućeno pravo na individualnu sudsku zaštitu.

15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

16. Obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić