Poslovni broj: Usž-4406/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. MŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, OIB: 43539267895 i 2. Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-589/2023-10 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-589/2023-10 od 12. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/359, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-05 od 12. siječnja 2023.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/359, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-05, od 12. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/226, URBROJ: 2117/1-11/2-21-20 od 15. rujna 2021.
1.2. Djelomičnim je rješenjem upravnog tijela prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen zahtjev ĆŠ pok. M iz [adresa], DŠ iz [adresa], TŠ iz [adresa], EŠ. Ć, MŠ rođ. EŠ pok. Ć te ĆŠ. Ć iz [adresa] za utvrđivanje naknade za oduzetu imovinu u dijelu koji se odnosi na brodove, koji su činili dio imovine oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d., Dubrovnik, a u odnosu na suvlasničke dijelove vlasnika – dioničara oduzetog poduzeća i to GŠ, kao prijašnjeg vlasnika oduzete imovine (dioničara s udjelom 86.715 dionica) i IŠ. M, kao prijašnjeg vlasnika oduzete imovine (dioničara s udjelom od 153 dionica). Točkom 2 . izreke određeno je da će se o pravu na naknadu za preostale nekretnine koje su činile imovinu oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. i to neotkupljene stanove u čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], odlučiti naknadno posebnim rješenjem. Točkom 3. izreke tog rješenja odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Tužitelji su izjavili žalbu protiv prvostupanjske presude ne navodeći iz kojeg zakonom predviđenog razloga je pobijaju, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobijaju iz svih žalbenih razloga
2.1. U žalbi, dalje, ukazuju da prvostupanjski sud zanemaruje shvaćanje izraženo u presudi broj: Us I-13790/2006-9 od 10. prosinca 2009. u kojoj je Sud naveo da je u postupku ključno utvrditi je li oduzeta imovina ušla u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Atlantska plovidba prilikom pretvorbe tog poduzeća. Navode da su pred upravnim tijelom prvog stupnja predlagali izvođenje dokaza vještačenjem po društvu List d.o.o. koje je izvršilo procjenu vrijednosti kapitala u pretvorbi. Pozivaju se na iskaz člana uprave društva Atlantska plovidba d.d. od 15. studenoga 2005., iz čijeg iskaza bi se utvrdilo da su predmetni brodovi Dubrovačke plovidbe d.d. činili sastavni dio osnivačkog kapitala društva Atlantska plovidba d.d. Ukazuju i na rješenje Ministarstva pravosuđa od 3. kolovoza 2010., da je poduzeće Dubrovačka plovidba nacionalizirano i preneseno u državno vlasništvo 25. studenoga 1946., a da su 1955. godine brodovi „Sveti Vlaho“, „Federiko Glavić“ te „Dubravka“ ušli u imovinu poduzeća Atlantska plovidba d.d. Tvrdeći da oduzeta poduzeća više ne postoje, smatraju da se imaju primijeniti odredbe članaka 45. do 47. Zakona o naknadi, a ne odredba članka 7. navedenog Zakona. Ističu da se naknada za oduzeta poduzeća dodjeljuje prema vrijednosti njegovih nekretnina u vrijeme oduzimanja, a ne u trenutku pretvorbe. Ovo zbog životnog razloga da je od oduzimanja poduzeća pa do pretvorbe proteklo više od pedeset godina. Pojašnjavaju pravni pojam imovine. Zaključno, navode da nisu tražili naknadu za oduzete brodove, već naknadu na osnovi dioničarstva (oduzetih dionica) oduzetog poduzeća. Predlažu Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te presudom riješiti upravnu stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Podredno predlažu usvojiti žalbu i staviti izvan snage pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba Centar za restrukturiranje i prodaju navodi da je već nizom pravomoćnih presuda utvrđeno da predmetni brodovi koji su činili dio imovine oduzetog poduzeća Dubrovačka plovidba nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe poduzeća Atlantska plovidba, radi čega nije moguće isključiti primjenu odredbe članka 7., članka 15. stavka 2. te članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Predlaže odbiti žalbu.
3.1. Tuženik te zainteresirana osoba pod 1., iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a. Prvostupanjski sud je, slobodnom ocjenom dokaza, pobijanu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te spisu predmeta spora, što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite odluke (članak 49. ZUS-a).
5.2. I prema ocjeni ovog Suda, sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika mogu se na nedvojben način utvrditi na temelju dokazne dokumentacije spisa predmeta (potvrde Lučke kapetanije Dubrovnik od 10. studenoga 2006. i Lučke kapetanije Split od 20. lipnja 2007.), zbog čega izvođenje dokaza predloženih po tužiteljima ni ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
5.3. Uz to, valja ukazati da je o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kakvu ima u vidu ovdje pobijana presuda već pravomoćno presuđeno presudama istog prvostupanjskog suda, primjerice: Us I-285/2022-5 od 20. prosinca 2022., koja je potvrđena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-1105/2023-2 od 12. srpnja 2023.
6. Odredbom članka 7. Zakona o naknadi propisano je da se odredbe ovoga Zakona ne odnose na imovinu koja je u društveno vlasništvo prenesena na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, a koja na dan donošenja ovoga Zakona u naravi ne postoji.
7. U sporu je utvrđeno:
- da je poduzeće „Dubrovačka parobrodska plovidba“ nacionalizirano i preneseno u državno vlasništvo na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća od 25. studenoga 1946. („Službeni list“, broj: 48/46.);
- da iz očitovanja Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. lipnja 2012. proizlazi da su sve nekretnine i motorni brodovi, vlasništvo poduzeća procijenjeni u društveni kapital u postupku pretvorbe te da se na popisu brodova nalaze dva broda naziva „Dubravka“ i „Sveti Vlaho“ koji su procijenjeni u društveni kapital, međutim da se ne radi o oduzetim brodovima jer se razlikuju po tehničkim karakteristikama od brodova koji su predmet spora;
- da iz potvrda Lučke kapetanije Dubrovnik od 10. studenoga 2006. i Lučke kapetanije Split od 20. lipnja 2007. proizlazi da su predmetni brodovi „CŠ“, „Dubravka“ i „Sveti Vlaho“ još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća „rashodovani“ i prodani kao staro željezo te da nisu postojali u naravi na dan donošenja Zakona o naknadi.
8. Djelomičnim je rješenjem upravnog tijela prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen zahtjev podnositelja za utvrđivanje naknade za oduzetu imovinu u dijelu koji se odnosi na brodove, koji su činili dio imovine oduzetog poduzeća Dubrovačka plovidba, dok je točkom 2. izreke određeno je da će se o pravu na naknadu za preostale nekretnine koje su činile imovinu oduzetog poduzeća odlučiti naknadno posebnim rješenjem. To je rješenje potvrđeno od strane tuženika.
9. Budući da su oduzeti brodovi još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća „rashodovani“ i prodani u rezalište kao staro željezo (kako to neprijeporno proizlazi iz potvrda lučkih kapetanija), što znači da nisu ni postojali u vrijeme donošenja Zakona o naknadi („Narodne novine“, 92/96.), to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema pravne mogućnosti da tužitelji ostvare pravo na naknadu za imovinu koja na dan donošenja Zakona o naknadi u naravi ne postoji (izričita odredba članka 7. Zakona o naknadi).
9.1. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužitelja da se pravo na naknadu treba utvrditi za svu imovinu koju je poduzeće imalo u vrijeme oduzimanja. Naime, tužitelji su postavili zahtjev za naknadu-povrat oduzete imovine, a po kojemu je doneseno djelomično upravno rješenje, protiv kojega su tužitelji izjavili žalbu odbijenu osporenim rješenjem, a ocjena zakonitosti kojeg je predmet ovog upravnog spora.
10. Nije od utjecaja na drukčiju odluku žalbeni prigovor tužitelja da potražuju naknadu za oduzete dionice, jer je, suprotno njihovu mišljenju, u ponovnom postupku upravo postupljeno po uputi ovog Suda (ranije: Upravni sud Republike Hrvatske) poslovni broj: Us-13790/2006-9 od 10. prosinca 2009. na način da je utvrđeno jesu li predmetni brodovi (dio oduzete imovine) ušli u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Atlantska plovidba u postupku pretvorbe.
10.1. Naime, pravo na naknadu za oduzeto poduzeće pripada prijašnjem vlasniku, odnosno dioničarima, ovisno o procijenjenoj vrijednosti poduzeća u trenutku oduzimanja i u trenutku davanja suglasnosti na pretvorbu (ovdje 14. prosinca 1993.) s time da se pod vrijednošću poduzeća smatra vrijednost oduzetih nekretnina (brodovi se u smislu Zakona o naknadi smatraju nekretninom – članak 15.).
10.2. Budući da je u ponovnom postupku utvrđeno da predmetni brodovi nisu ušli u društveni kapital, niti su postojali u naravi ni u vrijeme pretvorbe ni na dan donošenja Zakona o naknadi, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja.
11. Iz iznijetih razloga, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Kako se, prema ocjeni Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1., odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Inga Vezmar Barlek
