Poslovni broj: Usž-887/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RL pok. A, iz [adresa]–[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, OIB: 43539267895, 2. Ministarstva financija, Sektora naknade za oduzetu imovinu, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, i 3. Grada Omiša, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 49299622160, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-2263/2024-36 od 24. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-2263/2024-36 od 24. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-2263/2024-36 od 24. prosinca 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/176, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-04 od 27. lipnja 2024., te rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/18-02/02, URBROJ: 2181/1-

13/05/625-22-20 od 29. travnja 2022.

1.1. Rješenjem tuženika od 27. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/18-02/02, URBROJ: 2181/1-13/05/625-22-20 od 29. travnja 2022., a kojim rješenjem se utvrđuje tužiteljima pravo na naknadu za čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pov. 729 m[2] , koje zemljište je nacionalizirano i postalo društveno vlasništvo na temelju članka 1. stavak 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj: 52/58.) i to danom stupanja na snagu tog zakona 26. prosinca 1958. te im je određena naknada u ukupnom iznosu od 10.472,25 kuna (svaki u 1/2 dijela) uz ostala utvrđenja u točkama 2. do 5.

2. Tužitelji su podnijeli odvojene ali sadržajno iste žalbe protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navode da prvostupanjski sud zanemaruje rješenje od 24. ožujka 1997. kojim je utvrđeno da predmetno zemljište nije privedeno svrsi u trenutku podnošenja zahtjeva za naturalni povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta. Pozivaju se, po njihovom mišljenu, na ogledni spor u smislu Zakona o upravnim sporovima u postupku povrata susjedne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u kojem postupku da je žalba uvažena, a prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ukinuto, te je u tijeku ponovni postupak u predmetu KLASA: UP/I-942-05/22- 00501/05/05, URBROJ: 2181/1-18-04/21-24-9, a u kojemu da se nalaze ukidajuća drugostupanjska odluka tuženika KLASA: UP/II-942-01/19-01/111 od 6. lipnja 2022. koja je potpuno suprotna stavu tuženika u predmetu u kojem je uvažio žalbu vlasnika susjednih nekretnina. Ističu da su irelevantna i nezakonita sva raspolaganja u međuvremenu, a posebno da su bez ikakvog pravnog učinka navodno Uvjerenje KLASA: 350-05/09-02/56 od 7. lipnja 1991. kojim se utvrdila mogućnost izgradnje parkirališta, rješenje o postavljanju kućice po rješenju Klasa: UP/I-362-03/91-02712 od 27. lipnja 1991. poduzeću OMEGA CENTAR SPLIT d.o.o. za projektiranje i građevinarstvo koji je brisan 26. lipnja 2002. rješenjem Tt-02/2099-2 (MBS: [matični broj subjekta]), Orto Foto DUG na kojemu se vidi navodno izgrađeno parkiralište od 1991. godine te je tada upisan vlasnik korisnik GP lzvođač Omiš. Slijedom svega navedenog smatraju da je nesporno da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu sukladno odredbi članka 17. stavak 2. Zakona o naknadi koje nije privedeno svrsi, a koje se vraća u vlasništvu izvornim vlasnicima, odnosno da nema mjesta isplat i naknade manje od troška odvjetnika ili vještačenja. Ukoliko se pak procjenjuje nekretnina, tada da je materijalno pravo Pravilnik iz 2003. godine pogrešno primijenjen jer da je na snazi Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina i da je noviji pozitivni propis od Pravilnika iz 2003. godine koji predlaže naknadu za 1 m[2] do 100 kn, a da su nepostojeće DEM i kune. Predlažu ukinuti (pravilno poništiti) pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu odgovorili na žalbe dok je tužitelj 1. odgovorio na žalbu tužiteljice 2. te je tužiteljica 2. odgovorila na žalbu tužitelja 1. U odgovorima na žalbu predlažu usvojiti žalbe i poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobijaju presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj Sud je ocijenio kako ona, iako se tužitelji pozivaju na postojanje bitne povrede postupka, sadržajno predstavlja njihovo obrazloženje shvaćanja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti te poništiti osporeno rješenje tuženika.

7. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je predmetno zemljište nacionalizirano bivšoj vlasnici OL i postalo društveno vlasništvo na temelju članka 1. stavak 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58.) i to danom stupanja na snagu tog zakona 26. prosinca 1958.;

- da je predmetno zemljište temeljem rješenja NOO Omiš broj 03-11-3992/1-62 od 2. srpnja 1962. deposedirano FL i predano u posjed Općini Omiš;

- da je konačnim i pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela o prestanku prava korištenja, Klasa: UP/I/944-05/96-01/16, Urbroj: 2155-01-96/-1 od 24. ožujka 1997. utvrđeno da k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] (n.p. k. č. [katastarska čestica], a koja obuhvaća k. č. zem. [katastarska čestica]) nije privedena svrsi, a koje je postalo pravomoćno 3. srpnja 1997. u trenutku podnošenja zahtjeva za naturalni povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta;

- da je rješenjem od 24. ožujka 1997. oduzeto pravo korištenja k. č. [katastarska čestica] i dr. k. o. [katastarska općina] trgovačkom društvu GP „Izvođač" Omiš, a koje mu je bilo dodijeljeno radi stambene izgradnje (Skupština općine Omiš, broj: 1113763/-66 od 20. rujna 1966.) te se daje u vlasništvo obveznika naknade Gradu Omišu;

- da je u postupku izvršenja presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsInoi- 64/16-11 od 13. rujna 2017. bilo potrebno utvrditi je li predmetno zemljište do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) privedeno namjeni sukladno dokumentima prostornog uređenja, odnosno je li izgrađeno u cijelosti ili djelomično ili je barem u odnosu na potencijalnu gradnju izvršena priprema zemljišta do navedenog datuma;

- da je u svrhu utvrđenja činjenica bitnih za rješenje predmetne upravne stvari upravno tijelo pozvalo ovlaštenike naknade da se očituju o izboru vještaka radi utvrđenja je li predmetna nekretnina privedena namjeni u skladu s člankom 17. Zakona o naknadi te predstavlja li jednu od iznimki propisanih člankom 55. Zakona o naknadi;

- da su se ovlaštenici naknade podneskom od 10. veljače 2022. očitovali kako je građevinsko vještačenje nepotrebno (iako su prvotno na zapisniku kod upravnog tijela 9. ožujka 2021. bili suglasni sa provođenjem vještačenja) nakon čega je prvostupanjsko tijelo odluku donijelo na temelju dokumentacije priložene spisu.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja rješenjem upravnog tijela utvrđeno je da je u konkretnom slučaju naturalni povrat isključen jer se ovdje radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, koje je privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., dalje: Zakon o naknadi) i čijim bi se povratom okrnjila prostorna cjelovitost i namjena uporabe prostora, a sve u skladu s odredbom članka 55. točka 3. Zakona.

9. Između stranaka je sporno postoje li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari zapreke za naturalni povrat predmetne nekretnine označene čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u pov. 729 m[2] , odnosno je li predmetno zemljište privedeno svrsi radi koje je oduzeto.

10. Tužitelji smatraju da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta provođenju vještačenja te su se tome protivili uz zaključak da je rješenjem od 24. ožujka 1997. nesporno utvrđeno da predmetno zemljište nije privedeno namjeni.

11. Međutim, iako je rješenjem od 24. ožujka 1997. donesenim u drugoj upravnoj stvari utvrđeno da zemljište nije privedeno namjeni, to samo po sebi ne znači da je moguć naturalni povrat predmetne nekretnine.

12. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je to pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

12.1. Prema pak odredbi stavka 5. tog članka Zakona o naknadi, pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

12.2. Odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

12.3. Prema stavku 2. toga članka Zakona u slučajevima iz stavka 1. tog članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama tog Zakona.

13. U konkretnom slučaju se trebala utvrditi ključna činjenica je li do donošenja Zakona o naknadi izvršena priprema za gradnju pa time i započeta privedenost namjeni, a koja činjenica se ne utvrđuje isključivo rješenjem od 24. ožujka 1997., već je bilo potrebno i provesti vještačenje po ovlaštenim vještacima geodetske i građevinske struke radi ocjene je li jedinica lokalne samouprave do donošenja Zakona o naknadi predmetno zemljište privela namjeni. Teret tog dokaza je na tužiteljima.

13.1. Kako su tužitelji izričito odbili proviđenje vještačenja smatrajući da za istim nema potrebe to je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje na temelju stanja spisa i drugih pribavljenih dokaza.

14. U situaciji kada naturalni povrat nije moguć bez da se prethodno provede vještačenje, a ovlaštenici naknade nisu u mogućnosti ili su odbili snositi troškove tog vještačenja to nema zapreke da im se naknada za oduzetu imovinu utvrdi sukladno odredbi članak 57. Zakona o naknadi, odnosno u obveznicama Republike Hrvatske , kao što je u konkretnom slučaju.

15. Na zakonitost odluke nije od utjecaja pozivanje na rješenje upravne stvari za susjednu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te provedeno vještačenje u tom postupku jer iako čkb. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog postupka i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada čini jednu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz još druge čestice), predmet vještačenja je bio samo dio čkb.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se odnosi na nekadašnju čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te opis te čestice na licu mjesta kao i njezinu izgrađenost/pripremu za građenje, a ne i u odnosu na dio koji se odnosi na česticu koja je predmet ovog postupka.

16. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost zaključka tuženika prema kojem je visina naknade pravilno utvrđena, sukladno Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (“Narodne novine”, broj: 204/03., 3/04. dalje: Pravilnik), prema zadanoj metodologiji koja je propisana člankom 2. Pravilnika. Prema toj odredbi, naknada za oduzeto zemljište utvrđuje se uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m[2] i korektivnog faktora te vrijednosti koji se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja. Parametarska vrijednost zemljišta je 100,00 kn, a pogodnost položaja iskazuje se kao koeficijent položaja (Kp) u Tablici, a naknada se utvrđuje na način da se parametarska jedinica m[2] množi s koeficijentom položaja iz Tablice.

16.1. Uzimajući u obzir navedeno, pravilno je tužiteljima utvrđena naknada za predmetne nekretnine prvostupanjskim rješenjem, jer se visina naknade prema ustaljenoj praksi ovog Suda utvrđuje prema Zakonu i Pravilniku, a ne procjenom po tržišnoj cijeni.

17. Ostale žalbene navode vezane za visinu naknade određene u postupku zahtjeva za suđenje u razumnom roku ovaj Sud nije posebno razmatrao, jer je predmet ovog odlučivanja zakonitost rješenja o naknadi za oduzetu imovinu.

18. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku vidljivo da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to je ovaj sud odbio žalbe kao neosnovane.

19. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek