Poslovni broj: Usž-698/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnica Ivana Brkić, Zagreb, Mandalićina 17/I, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa:

UP/ll-363-03/23-04/493, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 29. listopada 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4945/2024-7 od 31. listopada 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj: Us I-4945/2024-8 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: : Us I-4945/2024-7 od 31. listopada 2025. ispravljena rješenjem poslovni broj: Us I- 4945/2024-8 od 15. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka l. izreke) poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/ll-363-03/23-04/493, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 29. listopada 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/16-008/8204, urbroj: 251- 10-32/007-23-4 od 10. listopada 2023. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja od 10. listopada 2023. kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjeni rekonstruirani dio stambeno -poslovne zgrade u Zagrebu, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 4.408,14 €.

2. Tuženik u žalbi pobija točku II. izreke presude prvostupanjskog suda smatrajući da je neosnovano prvostupanjski sud priznao trošak zastupanja tužiteljice na ročištu od 3. listopada 2025. jer se na istom nije ništa raspravljalo, pri čemu upire na odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-1382/2025, Usž-1956/2023, Usž-2494/2018. Smatra da je ovaj predmet mogao biti riješen bez rasprave budući se radi o pitanju zastare. Osim toga, mišljenja je da je nakon promijenjene prakse u predmetima komunalnog doprinosa troškove spora trebala snositi i zainteresirana osoba. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku II. izreke presude.

3. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 24. srpnja 2015. postalo pravomoćno i izvršno 24. rujna 2015. Upire na odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Upire na odluke ovog Suda gdje je izraženo shvaćanje da u primjeni "starog" Zakona o komunalnom gospodarstvu nije bilo propisano da se na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa primjenjuje Opći porezni zakon. Smatra da je trebalo primijeniti odredbe ZKG/95 i upire na odluke ovog Suda u kojima je izraženo takvo shvaćanje, a koje je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske. Predlaže poništiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbe.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1 Zakona o upravnim sporovima ”Narodne novine", broj: 36/24., 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, - dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi presuda bila nezakonita.

6.1. U konkretnom slučaju sporno je je li nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

7. Prvostupanjski sud je primjenom Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/196., 32/20., 42/20. – dalje OPZ), a u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 76/12., 143/13., 65/17., 14/19. – dalje ZOPNIZ) poništio rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja jer je utvrdio da je u konkretnom predmetu do dana donošenja osporenih rješenja nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

8. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je donijeto rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

9. Nadalje, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamate i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina, računajući od dana kada je zastara počela teći, s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Petog područnog odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-350- 05/2013-007/1122, urbroj: 251-13-22/602-2015-15 od 24. srpnja 2015. postalo pravomoćno i izvršno 24. rujna 2015. te da je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a u postupcima u kojima je prethodilo ozakonjenje relevantan upravo trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno.

11. Primjenjujući prethodno citirane odredbe na konkretan predmet proizlazi da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., a što ima za posljedicu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, jer je do donošenja rješenja tuženika (29. listopada 2024.), kao i prvostupanjskog rješenja (10. listopada 2023.) protekao šestogodišnji rok propisan odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđivanje te obveze.

12. Ovaj Sud smatra potrebnim kazati da unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje na koje zainteresirana osoba ukazuje u žalbi, da Zakon o komunalnom gospodarstvu /95 ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, da je takvo shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime, u presudi broj. U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog Zakona propisanog za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja, među koje spada i komunalni doprinos.

13. Stoga, imajući u vidu da se prema navedenom izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju u primjeni ZKG/95, to bi, suprotno žalbenim navodima i primjena "starog" ZKG/95 imala za posljedicu jednako utvrđenje da je u konkretnom predmetu nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

14. Nadalje, za odlučivanje o žalbi tuženika mjerodavne su odredbe članka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a prema kojima troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

15. Budući da iz naprijed navedene prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik u cijelosti spor izgubio, osnovano mu je naređeno snošenje troškova spora tužiteljici.

16. Sud ocjenjuje neosnovanim žalbeni prigovor da tužiteljici u trošak spora nije trebalo priznati zastupanje opunomoćenika tužiteljice na ročištu za raspravu koje je održano 3. listopada 2025. Naime, opunomoćenik tužiteljice je po pozivu suda raspravi pristupio dok tuženik, iako uredno pozvan, istoj nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak pa bez obzira što se na raspravi nisu utvrđivale činjenice i nisu izvodili dokazi, niti se posebno raspravljalo o određenim pitanjima, to samo po sebi ne utječe na ocjenu o opravdanosti tog troška. Naime, primjena odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a prema kojoj se prilikom određivanja troškova spora ocjenjuje opravdanost pojedinih poduzetih radnji u sporu, ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja i prepuštena je odluci suda.

17. Time što nije naređeno i zainteresiranoj osobi snošenje troškova postupka, isto ne dovodi u sumnju zakonitost pobijane odluke. To iz razloga što u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, sud ocjenjuje je li opravdano da troškove snosi i zainteresirana osoba. Iz prvostupanjske presude ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju zainteresirana osoba doprinijela nezakonitosti rješenja tuženika, koje je poništeno.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1 . ZUS - a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić