Poslovni broj: Usž-8/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB:95093210687, radi stambenog zbrinjavanja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3105/2023-6 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3105/2023-6 od 18. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-371-01/22-03/05 URBROJ: 531-510-07-01/01-23-02 od 5. svibnja 2023.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, KLASA: UP/I-371-01/20-08/66 URBROJ: 2176-08-22-31 od 21. siječnja 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu u [adresa].
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Tvrdi da je tuženika upoznao s činjenicom da je kuća Bosni i Hercegovini oštećena ruševina koja stoji prazna dugi niz godina te da nije uvjetna za stanovanje, a da pored nje nema druge stambene jedinice. Pojašnjava da su na adresi [adresa] i [adresa] on i njegova obitelj došli kao izbjeglice još 1995. godine te da na adresi [adresa] ima i danas prijavljeno prebivalište. Tvrdi da se radi o jednom imanju na kojem su dvije kuće, od kojih se u jednu smjestila njegova majka, dok su drugu kuću na korištenje dobili tužitelj i njegova obitelj. Pojašnjava da je u obje kuće uložio znatna sredstva (u kuću na adresi [adresa] iznos od 50.519,70kn, a na adresi [adresa] iznos od 152.535,74 kn), da je na adresi [adresa] uveo trofaznu struju te da na istoj njegov sin ima prijavljen OPG. Ukazuje na to da tuženik ne želi priznati njegov doprinos održavanju obje kuće, a iz kojeg razloga smatra da ima pravo držati obje kuće u posjedu. Navodi da je korisnik socijalne skrbi, da ima 66 godina, a da je u Republiku Hrvatsku došao u dobi od 37 godina gdje je proveo svoje najljepše godine. Smatra da je ustvari čuvao državnu imovinu time što je uvećao njezinu vrijednost, pri čemu naglašava da je drugim naseljenicima iz Bosne i Hercegovine riješeno stambeno pitanje kroz najam , otkup ili darovanje, a njega se u poznim godinama dovodi do situacije da postane beskućnik. Predlaže uvažiti žalbu ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovni postupak, podredno poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26.,– dalje: ZUS) Sud nalazi da žalba nije osnovana.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio predmetnom sporu pokrenut po službenoj dužnosti, 16. studenoga 2020. zahtjevom upućenim od strane Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područnog reda Petrinja prvostupanjskom tijelu, sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“ broj: 106/18., 98/19.).
7. Postupajući po navedenom prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj u Bosni i Hercegovini imao u vlasništvu kuću koju je otuđio, a za koju tijekom trajanja upravnog postupka nije dokazao da bi se radilo o neuseljivoj kući, kao i da nezakonito koristi kuću na adresi [adresa]. Slijedom navedenog, rješenjem od 22. siječnja 2022., prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužitelj ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu na adresi [adresa] jer ne ispunjava uvjete iz odredbe članka 8. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.
8. Prvostupanjski je sud potvrdio zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a čime je potvrdio utvrđenja upravnih tijela da na strani tužitelja postoje zapreke iz članka 8. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.
8.1. Navedenom je odredbom propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona može ostvariti stranka i članovi njezine obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu pod uvjetom da u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine u drugim državama u kojima borave odnosno u kojima su boravili, ili da isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti
9. Za vrijeme prvostupanjskog upravnog postupka, u svrhu ispitivanja pretpostavki iz odredbe članka 8. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima tužitelj je u više navrata (zaključcima od 4. prosinca 2020., 28. travnja 2021. te 30. prosinca 2021.) pozvan očitovati se na okolnost otuđenja nekretnine u Bosni i Hercegovini, a čemu isti nije udovoljio.
10. Proizlazi dakle da, osim što tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za korištenje nekretnine na adresi [adresa], isti nije otklonio zakonske zapreke propisane odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Naime, pravilno prvostupanjski sud pojašnjava da je teret dokazivanja nepostojanja zapreka bio na tužitelju, koji tijekom postupka nije dostavio vjerodostojne dokaze na okolnost (ne)otuđenja nekretnine u Bosni i Hercegovini. Slijedom navedenog, budući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje prava na stambeno zbrinjavanje, to su pravilno upravna tijela i prvostupanjski sud utvrdili da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjeti za priznavanje prava na stambeno zbrinjavanje.
11. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, činjenica što je tužitelj u posjedu nekretnina na adresama [adresa] i 83A od 1995. godine ne prejudicira njegovo pravo na daljnje korištenje tih nekretnina, dok ulaganje u tuđu stvar bez suglasnosti vlasnika (u ovom slučaju države) ne daje posjedniku pravo zadržavanja (retencije) niti pravo na posjed nekretnine.
12. Slijedom navedenog, ovaj je Sud, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu .
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
