Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj Pp-220/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Sanji Crljen Mrvoš uz sudjelovanje Maje Lekić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene HV i drugih, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. i drugih Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/178, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: ZZNO), u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava primorsko-goranska Prve policijske postaje Rijeka KLASA: 211-07/24-5/1577 od 17. siječnja 2024., nakon javne i glavne rasprave održane 15. travnja 2026. u nazočnosti okrivljenica, a u odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja te 11. svibnja 2026. u nazočnosti drugookrivljene ŽV, a u odsutnosti prvookrivljene HV i predstavnika ovlaštenog tužitelja, 11. svibnja 2026. javno objavivši u odsutnosti stranaka i sudionika,

p r e s u d i o  j e

I. Prvookrivljena HV kći UV i ŽV rođene ŽV, rođena **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], po zanimanju prodavačica, nezaposlena, uzdržavana po suprugu, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog mlt. djeteta, prekršajno nekažnjavana, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni postupak

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ)

kriva je

što je

01. prosinca 2023. oko 17,30 sati u [adresa] počinila nasilje u obitelji i to fizičko nasilje prema majci ŽV primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, na način da je u vozilu marke Citroen registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo parkirano na navedenoj adresi došlo do nesuglasica i svađe između majke ŽV i kćeri HV pred mlt. LV u dobi od 5 godina pri čemu je baka ŽV došla vratiti dijete majci HV koja nije htjela uzeti dijete nego je u više navrata ponavljala kako želi ići s majkom i djetetom u Tribalj, a s čime se ŽV nije složila te je FV HV nakon verbalnih prepirki uhvatila majku ŽV rukama za njezine ruke kako majka ne bi izašla iz vozila te je tom prilikom čupala za ruke i tresla, a dok su na zadnjem sjedištu vozila zajedno sa FV sjedili maloljetno dijete LV i nevjenčani suprug ŽV, ĆV, dok se tijekom navedenog događaja mlt LV krenuo tresti zbog uznemirenosti nakon čega je ĆV mlt LV izveo iz vozila kako dijete ne bi prisustvovalo takvom događaju

dakle, da je u nazočnosti djeteta počinila fizičko nasilje u obitelji spram ŽV,

čime je počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. u svezi članka 10. podstavka 1. ZZNO,

pa joj se na temelju članka 22. stavka 3. ZZNO uz primjenu članka 12. stavka 2. i članka 13. točke 1. ZZNO uz primjenu članka 50. stavka 2. i 3. PZ samostalno i bez izricanja kazne odnosno druge prekršajnopravne sankcije

i z r i č e

zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

Na temelju članka 15. stavka 2. ZZNO zaštitna mjera se određuje u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Psihosocijalni tretman provest će se kod ovlaštene pravne osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja.

Okrivljenik koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora kako je to propisano ZZNO.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. PZ okrivljena HV se oslobađa obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. PZ.

III. Drugookrivljena ŽV, kći OV i BV rođene H, rođena **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], po zanimanju kemijski tehničar, zaposlena, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.100,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, majka jednog punoljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavana, protiv koje nije u tijeku drugi prekršajni postupak

na temelju članka 182. točke 3. PZ

oslobađa od optužbe

da je

01. prosinca 2023. oko 17,30 sati u [adresa] počinila nasilje u obitelji i to psihičko nasilje prema kćeri HV koje je kod iste prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva, na način da je u vozilu marke Citroen registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo parkirano na navedenoj adresi došlo do nesuglasica i svađe između majke ŽV i kćeri HV pred mlt. LV u dobi od 5 godina pri čemu je baka ŽV došla vratiti dijete majci HV koja nije htjela uzeti dijete nego je u više navrata ponavljala kako želi ići s majkom i djetetom u Tribalj, a s čime se ŽV nije složila te je FV HV nakon verbalnih prepirki uhvatila majku ŽV rukama za njezine ruke kako majka ne bi izašla iz vozila te je tom prilikom čupala za ruke i tresla, a dok su na zadnjem sjedištu vozila zajedno sa FV sjedili maloljetno dijete LV i nevjenčani suprug ŽV, ĆV, a na što se majka ŽV vičući obratila kćerki FV riječima "kurvo, dok si se jebavala s ŠV, nisi me pitala za pomoć", tijekom navedenog događaja mlt LV krenuo tresti zbog uznemirenosti nakon čega je ĆV mlt LV izveo iz vozila kako dijete ne bi prisustvovalo takvom događaju

dakle, da je u nazočnosti djeteta počinila psihičko nasilje u obitelji spram HV na način da je kod žrtve prouzročila uznemirenost i povredu dostojanstva,

pa da je time drugookrivljena Đurđica Buza počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. u svezi članka 10. podstavka 3. ZZNO

IV. Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ u odnosu na dio presude kojim se okrivljenica oslobađa od optužbe padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Prve policijske postaje Rijeka prvookrivljena HV se tereti za prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. ZZNO kažnjiv po članku 22. stavku 3. ZZNO koji da je počinila na štetu ŽV, dok se drugookrivljena ŽV tereti za prekršaj iz 10. stavka 1. točke 3. ZZNO kažnjiv po članku 22. stavku 3. ZZNO, a koji da je počinila na štetu HV.

1.1. Predlaže se izricanje novčane kazne od 920,00 eura svakoj okrivljenici, uz izricanje međusobne zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

2. Okrivljenice su iznijele obrane na raspravi.

2.1. Prvookrivljena HV iskazala je kako se ne smatra krivom za optuženi prekršaj. Sjeća se predmetnog događaja kada je dijete dovezla njezina majka ŽV ispred njezine adrese boravišta. On da je htjela preko vikenda doći u [adresa] jer njenog izvanbračnog supruga nije bilo kod kuće te su u to vrijeme među njima vladale nesuglasice pa je ona iz tog razloga htjela s djetetom otići kod majke koju da je samo pitala da li može otići kod njih, a na što je njezina majka počela vikati te se na nju derala. Ona da majku nije niti povlačila za ruke, čupala, niti tresla, već da ju je samo pitala oko ovog što je već iskazala. Dijete je bilo u autu dok su one bile unutra, poslije je izašlo van i sjedilo na trotoaru. Potom je njezina majka pozvala policiju i ne zna kako, ali je promijenila priču, te od prvog razgovora oko nasilja između nje i njezinog partnera rekla da je ona, FV, počinila nasilje prema njoj. Policija ih je potom obje privela te su prenoćile u policijskoj stanici. Na upit suda odgovorila je kako se ona s majkom nije svađala već je ona (majka) jednostavno „pukla“ na njezino pitanje. To čak nije bila niti svađa nego je ona (majka) vikala na nju. Majka da joj nije govorila pogrdne riječi. Ona da je bila uznemirena zbog svađe i taj događaj je doživjela kao nasilje jer je u tom periodu imala problema sa izvanbračnim partnerom, nije znala hoće li prekinuti, nije imala gdje otići nego na tu adresu gdje je vlasnik polovice kuće njezin otac i to je jedina adresa prebivališta koju ima. Druga varijanta je bila da završi na ulici. Odnos između nje i majke je narušen do današnjega dana te na ništa ne sliči. Kada je okrivljenici predočen njezin iskaz kojeg je dala pred policijom u dijelu da joj je majka rekla riječi: „Kurvo dok si se jebala sa ŠV nisi me pitala za pomoć.“ odgovorila je kako je vjerojatno bilo tako i da ne bi to izmislila, a da je sada rekla kako nije bilo pogrdnih riječi od strane njezine majke iz razloga što uopće nije znala da li želi iznositi obranu ili ne jer ne zna kako će se to sve reflektirati na njihov odnos. Na izričit upit suda da li je dijete bilo nazočno prilikom svađe u automobilu okrivljena je odgovorila kako je dijete ĆV izveo iz automobila prije nego što je svađa započela. Otvorena je za mogućnost psihosocijalnog tretmana.

2.2. Drugookrivljena ŽV iskazala je kako se ne smatra krivom za optuženi prekršaj. Prvo želi reći da se protiv nje vodilo puno postupaka koje su pokretali kćer FV i njezin otac protiv nje gdje bi oni jedno drugom bili svjedoci te su je lažno prijavljivali, a ovo je već drugi puta da su na sudu zbog nasilja u obitelji. U odnosu na mlt. LV, oni da su jedno vrijeme imali privremeno skrbništvo nad njime, te je sada nakon četiri godine okončana parnica gdje je je dijete povjereno na skrb roditeljima. Odnosi između nje i kćeri su jako narušeni te je on kćer izbacila iz kuće sa 20 godina jer kao majka nije znala što više napraviti. FV da živi u izvanbračnoj zajednici sa ŠV kojeg je ranije prijavljivala za nasilje u obitelji. Dijete dok je išlo u vrtić bilo je kod nje [adresa] jer je tamo išao u vrtić. Dan ranije ona da se čula sa FV da će toga dana 01.12.2023. dovesti mlt. LV jer je trebala ići u Sloveniju. Kada je došla u [adresa], FV je bila u stanju kojeg ona kao roditelj može prepoznati, bila je vidno rastrojena, vriskala je da joj ŠV prijeti i da želi ići u [adresa]. Tražila je da ide s njima, ali kako je to već drugi put da se događala ista situacija i gdje bi se ona nakon jednog do dva dana vratila natrag ŠV ona joj je rekla da prije odlaska u [adresa] treba nazvati policiju da prijavi nasilje. Taj razgovor njih dvije da su vodile u autu gdje se na stražnjem sjedalu nalazio mlt. LV te njezin izvanbračni suprug. Tu je počela rasprava i bilo je između njiih povišenih tonova i to je trajalo vrlo kratko. Njezin suprug je shvatio što se događa i dijete je odmah izveo iz auta. FV nije htjela zvati policiju pa je policiju nazvala ona. Za vrijeme dok je trajala njihova rasprava u automobilu, čemu nije bilo nazočno dijete, ona je njoj, a kako bi ju uvjerila u svoj stav zarila nokte u ruku te ju je navlačila za ruke i tresla, sve kako bi na kraju bilo kako ona želi, a njoj da su na ruci ostali tragovi noktiju. To je činila jer je bila rastrojena. Kako je već rekla, nazvala je policiju, ali ističe kako policiju nije zvala zbog njihove svađe, odnosno tog fizičkog kontakta već je željela da se prijavi nasilje ŠV prema njezinoj kćeri FV. Njih obje su potom policajci priveli u stanicu i tamo su ih odvojili, a policajac joj je rekao kako su ŠV i FV od ranije poznati policiji te da bi bilo dobro da ih se uputi na neku, misli da su rekli psihološku procjenu, i nakon čega je ona prijavila taj fizički kontakt kao nasilje. U odnosu na navodne riječi koje joj se stavljaju na teret da je rekla FV „Kurvo, dok si se jebala s ŠV nisi me pitala za pomoć.“ odgovara kako joj tako nešto nije rekla, to nije način kako ona razgovara pri čemu ističe kako su to riječi koje je nedavno upravo FV izgovorila njoj u prisustvu njezina partnera, a ističe da je ona od FV nasilje doživljavala i ranije. U odnosu na predmetni događaj ističe kako se osjetila napadnuto te se jako uznemirila i noć provela u postaji, ali ponovno navodi da taj događaj nije bio razlogom pozivanja policije. Napominje da je dijete u spektru autizma, da he njezin i Ennin odnos već dugo trajno narušen, a ona da ga pokušava održavati isključivo zbog djeteta da ovakva prijavljivanja traju već neko dulje vrijeme i ona želi da se to ipak jednom razriješi i da netko uvidi pravo stanje stvari. Na izričit upit suda da li je dijete bilo nazočno prilikom svađe u automobilu okrivljena je odgovorila kako je dijete ĆV izveo iz automobila prije nego što je svađa započela. Otvorena je za mogućnost psihosocijalnog tretmana.

2.3. U nazočnosti okrivljenica pročitana je materijalna dokumentacija dostavljena uz optužni akt.

2.4. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. serijskih brojeva [serijski broj] i 02280734 slijedi da okrivljene HV i ŽV inkriminirane zgode nisu bile pod utjecajem alkohola.

2.5. Iz Izvješća o uhićenju I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. slijedi da su okrivljene HV i ŽV uhićene u 18,10 sati te su puštene na slobodu 02. prosinca 2023. u 08,30 sati.

2.6. Iz službene zabilješke I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. slijedi da su policijski službeni upućeni na intervenciju koju je zatražila ŽV na adresu [adresa] te da su po dolasku zatečene HV, ŽV, ĆV i sin HV mlt. SV.

2.7. Prema izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. slijedi da je u 18,05 sati ŽV dojavila kako je na adresu [adresa] dovela unuka čiji su se roditelji HV i ŠV posvađali, da na mjestu događaja nije bilo tragova, uzete su izjave HV i ŽV, na mjestu događaja zatečen je ĆV kao očevidac te je neposrednim opažanjem policijskih službenika utvrđeno kako je došlo do obiteljskog nasilja.

2.8. Naredbama o određivanju mjera opreza I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. serijskih brojeva [serijski broj] i 02280734 slijedi da su HV i ŽV međusobno izrečene mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze u trajanju od 8 dana.

2.9. Iz zapisnika o ispitivanju HV kao osumnjičene pred I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. proizlazi kako je ista iskazala da se oko 17,30 sati čula sa majkom telefonom oko preuzimanja djeteta mlt. LV te su se u 17,45 sati našle ispred zgrade na adresi [adresa] gdje da je od majke tražila razgovor kako bi popričale oko njezina privatnog života tj da li bi njoj i njezinu djetetu pomogli financijski i kako bi se osamostalila u slučaju da prekine sa svojim partnerom. Majka da je tada počela vikati govoreći da joj neće pomoći i "kurvo, dok si se jebala sa ŠV nisi me pitala za pomoć", tražila je od nje da ona svog partnera lažno prijavi za nasilje kojeg nije bilo. Nakon toga je pozvala policiju i pred policijom promijenila iskaz da će nju prijaviti za nasilje u obitelji. Ponašanje majke da je kod nje povrijedilo dostojanstvo.

2.10. Iz zapisnika o ispitivanju ŽV kao osumnjičene pred I PP Rijeka od 01. prosinca 2023. proizlazi kako je ista iskazala kako je oko 17,45 sati dovezla svog unuka RV kod njegove majke, a njezine kćeri HV kojom prilikom ju je tražila da ide s djetetom kod nje u [adresa], a kada je rekla da ne može i htjela izaći iz auta, FV ju je počela vući za ruke što ju je jako uznemirilo, a dijete se počelo tresti. Boji je se. Događaj je vidio njezin izvanbračni suprug ĆV. Njezino ponašanje da ju je uznemirilo.

2.11. Okrivljenice nisu imale primjedbi na pročitane dokaze, dok je okrivljena HV imala primjedbu na izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka CV koji je određen po službenoj dužnosti, a obzirom da se radi o izvanbračnom suprugu okrivljene ŽV. Kako se radilo o neposrednom očevicu događaja, sud je izveo predmetni dokaz.

2.12. Okrivljenice nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

2.13. Kao svjedok je ispitan ĆV, propisno upozoren i na blagodat nesvjedočenja, a koji je naveo kako se sjeća predmetnog događaja jer su ŽV i on vozili LV iz [adresa] u [adresa] da ga vrate majci HV. LV je u tom periodu pretežito živio i boravio kod njih. Prvo su otišli u ZTC kupiti mu još neke stvari i nakon toga su krenuli prema Vodovodnoj ulici. Po ulasku u ulicu vidjeli su FV koja je stajala na ulici vidno uznemirena, vikala je i plakala, a kada su se zaustavili ona im je rekla da ima problema sa partnerom na što je ŽV njoj rekla da neka pozove policiju i prijavi nasilje u obitelji. FV je sjela kod njih u auto, u autu su bili ŽV, on, mlt. LV i FV je sjela na stražnje sjedalo gdje se nalazilo dijete dok je ŽV sjedila na suvozačevom mjestu. Tu je počela priča na način da je FV bila vidno uznemirena i po njegovu mišljenju histerična, počela je svašta nepovezano govoriti i vikati „vozi, vozi“ jer je željela otići s njima u [adresa], a na što joj je ŽV rekla da neka pozove policiju i prvo riješi situaciju s partnerom ŠV. To je trajalo vrlo kratko, kako ŽV nije željela da FV ode sa njima u [adresa] prije nego što prijavi nasilje policiji, FV je majku uhvatila za ruke, čupala je za ruke i tresla, a vukla ju je i za kosu. To se dogodilo u trenu kada je ŽV uzela mobitel da ona nazove policiju i umjesto FV napravi prijavu, ŽV je htjela izaći iz auta da obavi poziv, a FV kada je to vidjela ju je krenula vući za ruke i čupati. On je tada uzeo LV kako dijete ne bi slušalo svađu, izašli su iz vozila i otišli su prošetati. Nakon toga došla je policija, obje su dale izjavu i policija ih je odvela, iako mu ni danas nije jasno zašto su odveli ŽV. Mora napomenuti i da je unazad osam godina koliko su ŽV i on u vezi s FV bilo velikih događanja i problema, čak su i njega FV i njezin otac prijavljivali za pedofiliju, prijetnju oružjem te je on odlazio na policiju dati iskaz i nakon čega su sve prijave bile odbačene, ali je to svakako za njega bio stresni događaj pogotovo zato što u 67 godina nikada nije imao problema s policijom. On smatra da je FV potrebna pomoć jer je ona u zavadi i sa majkom i sa bakom, a bila je u zavadi i sa pokojnim djedom. On je nije želio prijavljivati policiji jer zna da novčanu kaznu nema od kuda platiti, a u slučaju neke zatvorske kazne angažiranje odvjetnika bi opet palo na njih u smislu financijskog troška. Na pitanja suda svjedok je odgovorio kako je u odnosu na opisani događaj vidio kako FV čupa i grebe ŽV, za ruke i za kosu, te su na licu ŽV bile i neke ogrebotine. Dok su bili u autu ŽV se nije obratila kćeri pogrdnim riječima, niti joj je rekla da je kurva. Takav način obraćanja on nikada nije čuo od ŽV u ovih osam godina. LV se uznemirio i to zato što je FV krenula čupati i tresti ŽV i zato ga ja izveo iz vozila. To je bila njegova primarna reakcija jer se sve desilo u trenu i LV je ostao sa njim tu noć kada su FV i ŽV bile uhićene.

2.14. Pročitan je iskaz svjedoka CV pred I PP Rijeka od 01. prosinca 2026. a koji je iskazao kako su se vozili prema FV, njezina majka ŽV i on, kako bi joj vratili dijete. Kad su došli tamo htjela je ići s njom u [adresa] i nije htjela preuzeti dijete, FV je sjela u auto na stražnje sjedište gdje je bio on s djetetom, ŽV je rekla FV da izađe, a ova nije htjela. Kada je ŽV krenula izlaziti iz auta FV ju je krenula vući za ruke i čupati rukama po njezinim rukama. Dijete se počelo tresti od straha te je on s djetetom izašao iz auta.

2.15. Okrivljena ŽV nije imala pitanja niti primjedbi na provedene dokaze.

2.16. U završnoj riječi okrivljena ŽV iskazala je kako se ne smatra krivom za optuženi prekršaj jer da se događaj nije odvio onako kako je opisano u optužnom prijedlogu, FV je toga dana bila vidno uznemirena i kako ona sama nije htjela pozvati policiju i prijaviti nasilje, ona da je to htjela učiniti umjesto nje. FV je htjela spriječiti pozivanje policije zbog čega ju je povlačila za ruke, čupala i tresla. Kao majci ovo joj je iznimno teško i stresno jer njezina kćer već duži niz godina vodi kaotičan život, odbija svaku pomoć te su četiri godine proveli u sudskom postupku gdje je željela skrbništvo nad mlt. Ž kako bi se FV mogla osamostaliti, početi raditi i srediti si život. Međutim, kada god nije po njenom nju ulovi nekakva histerija te je prestala komunicirati i sa njezinom majkom, a svojom bakom. U vezi je koja ima elemenata nasilja te je u više navrata ona prijavljivala partnera pa te prijave povlačila, a dijete je svemu tome nazočno. Ona da joj je pokušala pomoći na sve načine, vodila ju je psihologu, financijski pomagala, ali više ni sama ne zna što napraviti i to ju boli jer joj je ona jedino dijete. Pogrdne riječi kako je to opisano da joj je rekla da je kurva, izričito još jedanput navodi da nije izgovorila. Smatra da je FV potreban nekakav oblik psihološke pomoći.

3. U odnosu na dio presude kojim je okrivljena HV proglašena krivom.

4. Iz članka 10. podstavak 1. ZZNO slijedi da je nasilje u obitelji, među ostalim, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Iz članka 22. stavka 3. ZZNO slijedi da će onaj tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 920,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

5. U konkretnom postupku nije sporno da su okrivljena ŽV i njezin izvanbračni suprug ĆV inkriminiranog dana došli u ulicu prebivališta okrivljene HV kako bi joj predali mlt. sina LV koji je bio kod njih na čuvanju u [adresa]. Također, nije sporno niti da je prilikom njihova dolaska FV bila uznemirena zbog svađe sa svojim izvanbračnim partnerom i da je tražila od majke ŽV da skupa s djetetom pođe s njima nazad u [adresa]. Nije sporno niti da je FV ušla u automobil u kojem su se nalazili ŽV, ĆV te mlt. SV, a u kojem automobilu je između okrivljenica došlo do rasprave.

5.1. Sporno je da li je HV počinila fizičko nasilje spram majke ŽV i je li tom nasilju bilo nazočno maloljetno dijete, a na temelju provedenog dokaznog postupka, sud smatra da jest.

5.2. Naime, iz obrane drugookrivljene ŽV, majke prvookrivljene HV, proizlazi kako je između njih došlo do rasprave oko prekida izvanbračne zajednice HV pri čemu je ŽV tražila da FV prijavi nasilje u obitelji od strane svoj partnera što ova nije htjela te je uslijed te rasprave i traženja da ode s njom u [adresa], a kada je ŽV željela izaći iz vozila, FV zarila nokte u ruku, navlačila ju za ruke i tresla, a kako bi bilo po njezinom. Iako razlog pozivanja policije nije bio napad od strane FV već nasilje u izvanbračnoj zajednici njezine kćeri kojeg je željela prijaviti, ŽV iskazala je i kako se osjetila napadnutom te se jako uznemirila. Ispitana pred policijom inkriminiranog dana iskazala je kako ju je FV uslijed rasprave počela vući za ruke i što ju je jako uznemirilo, a dijete da se počelo tresti, dakle iskazivala je na istovjetan način kao i pred sudom.

5.3. Iako je okrivljena HV u cijelosti osporila navedeni događaj u svojoj obrani, navodeći kako majku nije niti vukla niti čupala već samo da ju je pitala može li s njom poći u [adresa], navedenu obranu sud nije prihvatio, smatrajući je iskonstruiranom te prilagođenom izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Osim što je navedena obrana u cijelosti suprotna obrani okrivljene ŽV, suprotna je i iskazu CV koji je bio neposredan očevidac događaja. Iako je točno da se radi o izvanbračnom suprugu okrivljene ŽV koji ima razloga zašto biti subjektivan u postupku, sud je njegov iskaz u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan jer je svjedok iskazivao životno i uvjerljivo, te identično kao i pred policijom inkriminirane zgode, odnosno nije niti u dijelu odstupio od danog iskaza unatoč proteku vremena. Tako je svjedok opisao postupanje okrivljene FV na način da je FV majku ŽV uhvatila za ruke, čupala za ruke i tresla, a vukla ju je i za kosu. To se dogodilo u trenu kada je ŽV uzela mobitel da ona nazove policiju i umjesto FV napravi prijavu, ŽV da je htjela izaći iz auta da obavi poziv, a FV kada je to vidjela ju je krenula vući za ruke i čupati. On je tada uzeo mlt. LV kako dijete ne bi slušalo svađu, izašli su iz vozila i otišli su prošetati.

5.4. Dakle, okrivljena ŽV i svjedok ĆV su suglasno iskazivali kako je u automobilu u kojem se nalazilo i mlt dijete SV došlo do rasprave između FV i ŽV, te da je u trenutku kada je ŽV željela izaći iz vozila kako bi prijavila nasilje u obitelji umjesto FV, a u odnosu na Ennina izvanbračna partnera, HV u nakani da majku spriječi u obavljanju navedenog poziva, istu krenula hvatati za ruke, čupati je i tresti. Kako je fizičko nasilje primjena fizičke sile prilikom koje je izostala tjelesna ozljeda, po ocjeni suda postupanje HV je tom prilikom bilo nerazmjerno trenutnom sukobu u obitelji te oblik okrutnosti usmjeren prema ŽV s ciljem nanošenja fizičke boli kako bi majku spriječila u pozivanju policije. Također, iako su na pitanje suda obje okrivljenice odgovorile kako mlt. LV nije bio nazočan svađi, valja istaći kako je sama HV u svojoj obrani navela kako je dijete bilo u autu dok su one bile unutra, okrivljena ŽV je na zapisnik prilikom ispitivanja pred policijom navela da kada ju je FV počela vući za ruke da se dijete počelo tresti, a isto je naveo i svjedok ĆV opisujući događaj kad je FV krenula vući za ruke i čupati ŽV, da je on tada uzeo LV kako dijete ne bi slušalo svađu.

5.5. Stoga sud na temelju provedenih dokaza smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena HV inkriminiranog dana, protivno članka 10. podstavku 1. ZZNO počinila fizičko nasilje prema majci ŽV na način da je istu uhvatila rukama za njezine ruke kako majka ne bi izašla iz vozila te je tom prilikom čupala za ruke i tresla, kao i da je tom događaju bilo nazočno maloljetno dijete SV koji se za to vrijeme nalazio u automobilu i uslijed kojeg događaja se uznemirio i počeo tresti.

6. Okrivljenica je stoga kriva za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba bila dužna i mogla biti svjesna da je njeno postupanje zabranjeno.

7. Odabirući vrstu sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

7.1 Također je u smislu članka 11. stavka 2. ZZNO Imao u vidu da je svrha prekršajnopravnih sankcija predviđenih tim zakonom zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

7.2. Konačno, imao je u vidu da je svrha zaštitnih mjera propisanih tim zakonom spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji.

8. Sud smatra da se svrha sankcije u smislu citiranih odredbi kod okrivljene HV može postići izricanjem zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

8.1. Naime, svrha je izricanjem i provedbom mjere otkloniti njezino nasilničko ponašanje odnosno opasnost da bi mogla ponoviti nasilje u obitelji. Sud je s tim u svezi imao u vidu da se radi o ranije prekršajno nekažnjavanoj osobi protiv koje se ne vode paralelni prekršajni postupci, kao i vrijeme koje je proteklo od počinjenja prekršaja do donošenja presude, nešto dulje od 2 i pol godine u kojem periodu protiv okrivljenice nisu pokretani novi postupci zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedeno ukazuje na donekle stvorenu svijest okrivljenice o štetnosti protupravna postupanja. S druge strane, prema iskazima obje okrivljenice, njihovi odnosi su već dulje vrijeme teško narušeni. Upravo zbog navedenog, sud smatra da je okrivljenici potrebno pružiti pomoć izricanjem psihosocijalnog tretmana kao samostalne prekršajnopravne sankcije kojom će se kod okrivljene HV otkloniti mogućnost daljeg nasilničkog ponašanja i kod nje produbiti svijest o neprihvatljivosti iskazanog ponašanja odnosno potrebe korigiranja ponašanja i bez izricanja kazne u užem smislu riječi.

8.2. Dakle, imajući u vidu navedeno i vrstu prekršaja za koji se okrivljenica tereti te način počinjenja, sud smatra da je potrebno izreći samostalnu zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana radi postizanja svrhe kažnjavanja, prvenstveno da se okrivljenicu odvrati od daljnjeg činjenja prekršaja i spriječi ponovno počinjenje nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem.

8.3. Ako okrivljenica ne postupi u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora kako je propisano zakonom. Napominje da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere, uzimajući u obzir sve relevantne parametre, odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere, a s načinom primjene okrivljenica će biti upoznata u pravnoj osobi u kojoj će se ista izvršavati po pozivu suda nakon pravomoćnosti presude.

9. Imajući u vidu imovinske prilike okrivljenice HV kao nezaposlene osobe bez primanja, sud je odlučio istu u cijelosti osloboditi obveze da naknade troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. PZ.

10. U odnosu na dio presude kojim je okrivljena ŽV oslobođena od optužbe.

10.1. Člankom 182. točkom 3. PZ određeno je da će sud presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe izreći ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

10.2 U smislu članka 182. točke 3. PZ sud smatra kako nije dokazano da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje obizrom da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja prekršaja ili o kojima ovisi primjena zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.

11. Kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, okrivljena ŽV poriče učin prekršaja dok je za isto tereti okrivljena HV. Međutim, kada je okrivljena HV ispitana pred sudom, iskazala je kako je policiju pozvala njezina majka ŽV te da je majka promijenila priču i od prvog razgovora oko nasilja između nje i njezinog partnera rekla da je ona, FV, počinila nasilje prema njoj kao majci. Majka da je vikala na nju i da je "pukla" zbog njezinog pitanja da ode s njima u [adresa] ali da joj nije govorila pogrdne riječi. Kada je okrivljenici HV predočen njezin iskaz pred policijom gdje je navela da joj je majka rekla riječi: „Kurvo dok si se jebala sa SV nisi me pitala za pomoć“, navela je kako je vjerojatno bilo tako i da ne bi to izmislila, a da je drugačije iskazivala pred sudom jer da nije znala želi li uopće iznositi obranu.

11.1. S druge strane, ŽV osporava navedene optužbe navodeći da iako je među njima bilo rasprave i povišenih tonova, da ona nije HV izgovorila takve pogrdne riječi. Isto navodi i svjedok ĆV na način da je pred sudom iskazao kako dok je bio u vozilu, ŽV da se nije obratila kćeri pogrdnim riječima, niti joj je rekla da je kurva.

11.2. Kada se sve navedeno dovede u svezu sa okolnostima događaja koje obje okrivljenice niti ne osporavaju, u smislu da je HV bila uznemirena zbog svađe sa svojim izvanbračnim partnerom, da je razmarala prekid te veze i da je tražila od majke da je povede sa sobom u [adresa], a što je okrivljena ŽV očito uvjetovala pozivanjem policije i prijavom nasilja u obitelji između HV i njezina izvanbračna partnera, no koju prijavu je HV odbijala učiniti i gdje je prijavitelj događaja prema Službenoj bilješci policije bila upravo ŽV, očigledno je između okrivljenica došlo do rasprave i nesuglasica. Međutim, sud je imao u vidu i da je okrivljena HV prijavu psihičkog nasilja u obitelji učinila tek nakon što je ŽV istu prijavila zbog fizičkog nasilja kao i da je okrivljenica u obrani pred sudom odstupila od svog iskaza pred policijom na način da joj majka nije govorila pogrdne riječi dok je navedeno kasnije opravdala nesigurnošću u pogledu iznošenja obrane, te posljednje da je svjedok ĆV, čiji iskaz je sud cijenio kao istinit i vjerodostojan, izričito naveo kako dok je on bio u automobilu ŽV nije upućivala FV pogrdne riječi niti joj rekla da je kurva, a prema opisu događaja po njegovu izlasku iz vozila došlo je i do pozivanja policije odnosno do prestanka događaja. Također, sud drži nelogičnim da bi okrivljena ŽV u tijeku rasprave oko pomoći kćeri FV gdje istu želi povesti na adresu prebivališta u [adresa] te navedeno uvjetuje prijavom policiji Enninog izvanbračnog partnera, očito s motivom da zaštiti kćer, istu vrijeđala s ciljem da je uznemiri ili joj povrijedi dostojanstvo. Sud je uzeo u obzir i držanje okrivljene ŽV pred sudom, a koja je čitavo vrijeme bila uznemirena te plakala.

11.3. Slijedom svega navedenog, na temelju cjelokupnog dokaznog postupka ne može se nedvojbeno zaključiti da bi okrivljena ŽV svojoj kćeri FV HV u nazočnosti mlt. SV izgovorila riječi „Kurvo dok si se jebala sa SV nisi me pitala za pomoć“, čime da bi počinila psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost.

12. Stoga je okrivljenicu ŽV valjalo osloboditi od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. u svezi članka 10. stavka 1. točke 3. ZZNO.

13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka u odnosu na navedeni prekršaj temelji se na članku 140. stavku 1. i 2. PZ.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 11. svibnja 2026..

Zapisničar

Sudac

Maja Lekić, v.r.

HVO, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- ovlašteni tužitelj

- 1.-okr. HV na adresu neprijavljena boravišta

- 2.-okr. ŽV na adresu prebivališta