Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-137/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđivanja plaćanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 17. travnja 2026, u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 8. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-04/248, URBROJ: 531-03-4-24- 3 od 28. studenog 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4149, URBROJ: 251-10-32-1/017-24-4-IŠ od 28. veljače 2024. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 14. siječnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-04/248, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 28. studenog 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4149, URBROJ: 251-10-32-1/017-24- 4-IŠ od 28. veljače 2024. godine. Potonjim rješenjem pod točkom 1. izreke ŽĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], utvrđuje se komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zgradu u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] kao. Dubrava, ukupnog obujma 1.109,17 m3, u iznosu od 7.364,89 EUR. Pod točkom 2. izreke određuje se da se komunalni doprinos obračunava množenjem obujma zgrade od 1.109,17 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u III. zoni od 6,64 EUR/m3 te iznosi 7.364,89 EUR. Pod točkom 3. izreke određuje se da se obvezniku utvrđeni iznos komunalnog doprinosa u točki 1. izreke umanjuje za 600,00 m3 zgrade, što iznosi 3.984,00 EUR, te je dužan platiti komunalni doprinos za 509,17 m3 u iznosu 3.380,89 EUR. Pod točkom 4. izreke određuje se da je obveznik komunalni doprinos s popustom od 25% u iznosu od 2.535,67 EUR dužan platiti u roku petnaest dana od dana izvršnosti tog rješenja . Ako ne uplati navedeni smanjeni iznos u roku petnaest dana, obveznik komunalnog doprinosa dužan je odjednom platiti puni imos od 3.380,89 EUR koji dospijeva šesnaestog dana od dana izvršnosti pobijanog rješenja. Navedeni iznos plaća se na račun proračuna Grada Zagreba. U slučaju kašnjenja s plaćanjem dospjelog iznosa, plaća se i zakonska zatezna kamata.

2. Tužitelj navodi da podnosi tužbu protiv spomenutog rješenja, pobija ga i osporava u cijelosti zbog zastare. Dalje navodi da člankom 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12, 143/13, 65/17. i 14/19.), propisano je da su vlasnici u obvezi platiti komunalni doprinos po izvršnosti tog rješenja, dok prema članku 135. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. - u daljnjem tekstu: ZUP), propisano je da se po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti. Dakle, iz svega navedenoga jasno proizlazi da je nastupila zastara, odnosno da je konkretni postupak pokrenut nakon više od pet godina od dana kad je rješenje postalo pravomoćno i izvršno, pa se prema spomenutoj zakonskoj odredbi po isteku roka od pet godina rješenje ne može izvršiti. Protekom takvog roka nastupa i nemogućnost prisilnog izvršenja rješenja, o čemu je odlučio i Ustavni sud RH-a, odlukom od 25. svibnja 2016. Zakon je i donesen da štiti prava i sigurnost državljana RH, kako se ne bi dogodio upravo ovakav slučaj da se nakon više od 5 godina netko odluči tražiti neosnovana potraživanja, jer u suprotnom proizlazi da bi po tome i moji nasljednici nakon XY godina mogli dobiti ovakvo ili slično rješenje o potraživanjima što dovodi do neizvjesnosti u moju financijsku budućnost i i/ili budućnost mojih nasljednika . Prema odredbi članka 32. stavka 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70197., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01 82/04., 110/04, 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/1 1., 84/1 1., 90/1 1., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. - dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu), izvršno se rješenje o komunalnom doprinosu izvršava u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Međutim, Zakon o komunalnom gospodarstvu ne upućuje na neki drugi zakonski propis i u pogledu roka u kojem se može izvršiti rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Treba naglasiti da je tijekom upravnog spora tužitelj istaknuo da su pobijana rješenja nezakonita, budući da je nastupila zastara utvrđivanja komunalnog doprinosa.

3. Slijedom iznesenog tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-04/248, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 28. studenog 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4149, URBROJ: 251-10-32-1/017-24-4-IŠ od 28. veljače 2024. godine.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-04/248, URBROJ: 531-03-4-24- 3 od 28. studenog 2024. godine (stranica 3-5 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4149, URBROJ: 251-10-32- 1/017-24-4-IŠ od 28. veljače 2024. godine, proračun troškova komunalnog doprinosa od 12. listopada 2020. godine, dopis za obračun komunalnog doprinosa od 26. siječnja 2016. godine, te rješenje o izvedenom stanju grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I -350- 05/2013-007/6096, URBROJ: 251-13-22-7/006-15-12 od 17. prosinca 2015. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 28. studenog 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I -363-02/16- 008/4149, URBROJ: 251-10-32-1/017-24-4-IŠ od 28. veljače 2024. godine. Naime, pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti, pozivom na odredbe članka 22. stavka 1 . Zakona o postupanju s nezakonito izgradenim zgradama („Narodne novine”, broj: 36/12. i 143/13.), članka 32. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.) i članka 8. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj: 17/13. - pročišćeni tekst i 22/14. - u daljnjem tekstu: Odluka). Isto je doneseno prema obavijesti Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka graditeljstvo da je na zahtjev ŽĐ, ovdje žalitelja, doneseno rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/6096, URBROJ: 251-13-22-7/006 15-12 od 17. prosinca 2015., pravomoćno 12. siječnja 2016., kojim se ozakonjuje nezakonito izgrađena stambena zgrada na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], te prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja T. D. 3290 13-5- 220 od ožujka 2015., izrađenoj po GEOPROJEKT d.o.o., V Ravnice 4, Zagreb, koja čini sastavni dio tog rješenja. Nadalje, iz spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 3. svibnja 2024. ispravljena greška u pisanju pobijanog rješenja koja se odnosi na katastarsku česticu na kojoj se nalazi zgrada koja je predmet ozakonjenja, a na način da umjesto „ kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]” treba pisati „2367/8 ko. [katastarska općina]”, sve u skladu s rješenjem o izvedenom stanju od 17. prosinca 2015. Vezano za prigovor zastare izvršenja obveze komunalnog doprinosa u smislu članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, tuženik ističe da navedena odredba propisuje da po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti, ako zakonom nije drugačije određeno. Treba istaknuti da je pobijano rješenje o komunalnom doprinosu rjcšenje kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa, koje tek treba postati izvršno, stoga se žalbeni navodi u tom pravcu ne mogu cijeniti osnovanima. Također, nije nastupila zastara utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa. Naime, u konkretnom slučaju postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut je po službenoj dužnosti za vrijeme važenja Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine ", broj: 26/03. pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.), kao posebnog propisa kojeg u vidu ima odredba članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. U tijeku upravnog postupka stupio je na snagu Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine”, broj: 68/18, 110/18. i 32/20.), no sukladno odredbi članka 126. stavka 1. tog Zakona postupci donošenja upravnih akata započeti po naprijed navedenom (starom) Zakonu o komunalnom gospodarstvu do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama starog Zakona i propisa donesenih na temelju starog Zakona. Navedeni (stari) Zakon o komunalnom gospodarstvu ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, pa u tom smislu nema zastarijevanja donošenja rješenja o komunalnom doprinosu niti prekluzivnog roka u kojem bi se rješenje o komunalnom doprinosu moralo donijeti. Navedeno je potvrđeno i u nizu odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

8. Sud smatra da pobijane odluke nisu zasnovane na zakonu, jer sud nije mogao prihvatiti stajalište tuženika da istaknuti prigovor zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa nije osnovan, odnosno tuženik je neosnovano odbio žalbu tužitelja. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je Šesti područni odsjek za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 26. siječnja 2016. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 17. prosinca 2015. (na kojem je otisnut datum pravomoćnosti 12. siječnja 2016.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2024. utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa sastavljenog 12. listopada 2020. godine. Iz navedenog jasno proizlazi da je, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), prva radnja u predmetnom upravnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, obavljena tek sastavljanjem Proračuna troškova komunalnog doprinosa od 12. listopada 2020., kada je već važio Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG/18). Naime, navedeni Zakon (ZKG/18) stupio je na snagu 4. kolovoza 2018., te je u članku 126. stavku 1. propisao da će se samo oni postupci donošenja upravnih akata koji su započeti po ZKG/95 do dana stupanja na snagu ZKG/18 dovršiti prema odredbama ZKG/95, što ovdje nije slučaj, zbog čega su, suprotno stajalištu tuženika, za rješavanje predmetne stvari mjerodavne odredbe ZKG/18. Prema pak odredbi članka 83. stavka 3. ZKG/18, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. S obzirom da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje u tekstu: OPZ/16), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka po službenoj dužnosti (upravni postupak je pokrenut čim je nadležno upravno tijelo izvršilo ma koju radnju vođenja postupka), a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.), s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.). U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 17. prosinca 2015. postalo pravomoćno (a time i izvršno) dana 12. siječnja 2016., te da je, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ/16, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2017., a što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika 28. studenog 2024., odnosno do donošenja prvostupanjskog rješenja 28. veljače 2024. godine protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ/16 za utvrđenje te obveze. Dakle, u pravu je tužitelj kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, a sve sukladno upravno sudskoj praksi, npr. presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3767/2023-2 od 21. svibnja 2024. godine, te presudi istog suda, Poslovni broj: Usž-404/2025-2 od 2. srpnja 2025. Potonjom presudom VUS RH ima potrebnim ukazati da unatoč činjenici što je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi bilo izraženo shvaćanje, da Zakon o komunalnom gospodarstvu/95 ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, međutim, takvo shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio pogrešnim. Naime u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje, da je, komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja (i u primjeni ZKG/95-a) primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunaln i doprinos. Stoga, kraj činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da se prema naprijed izraženom pravnom shvaćanju tog Suda, odredbe OPZ-a na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuju i u primjeni ZKG/95, to bi, imalo za posljedicu jednako utvrđenje da je, u konkretnom predmetu, nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. ŽĐ, [adresa]

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis