Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-370/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv GE zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-336/2023-25 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženi GE oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11.

1.1 Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padnu na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 467. točka 3. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem Ivana Močića, odvjetnika u Splitu uz prijedlog odbijanja žalbe državnog odvjetnika kao neosnovane i molbom pozivanja na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se njega i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća kojoj su nazočili zamjenik branitelj optuženika Miho Perović, odvjetnik u Dubrovniku i optuženik osobno dok nije pristupio uredno pozvani predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu državni odvjetnik kad tvrdi da je prvostupanjski sud u odnosu na odlučne činjenice na okolnost da li je djelo počinjeno ili ne pogrešno utvrdio, te tako izveo pogrešan zaključak da okrivljenik nije počinio kazneno djelo nasiljem u obitelji kako se tereti optužnicom tužitelja.

4.1. Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti pravilno utvrdio činjenično stanje te našao da nije dokazano da bi optuženi GE počinio kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, pobliže opisano u izreci pobijane presude, za što je dao sveobuhvatne, uvjerljive i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ali je ipak na određene žalbene navode nužno istaknuti.

4.2. Naime, optuženik poriče izvršenje kaznenog djela, a jedini neposredan dokaz koji ga tereti je iskaz oštećene žrtve CE, a čiji iskaz je prvostupanjski sud pravilno vrednovao kao nevjerodostojan imajući u vidu njezin interes za ishod ovog postupka.

4.3. Prvostupanjski sud je pravilno u svom obrazloženju ukazao na iskaz svjedoka IE, oca oštećene te je sveobuhvatno i pravilno analizirao sadržaj njegovog iskaza. Taj svjedok navodi da su odnosi između optuženika i oštećene bili idilični do 2021. te da oštećena nije napuštala okrivljenika tijekom trajanja bračne zajednice na duži period te da ono osobno nije nikad svjedočio fizičkom nasilju optuženika nad njegovom kćeri čime izravno proturječi iskazu svoje kćeri, oštećene CE.

4.4. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje one činjenice (indicije) koje su bile od značaja pri ocjeni nevjerodostojnosti iskaza oštećenice i ocjeni vjerodostojnosti obrane optuženika te svjedoka IE, RE i ŠE i postojanje tih činjenica (indicija) u dovoljnoj mjeri i pouzdano upućuje na zaključak da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

4.5. Kod ovakvog stanja stvari, izneseno ukazuje da je prvostupanjski sud imao razloge prihvatiti obranu optuženika GE kao istinitu jer je ista u suglasnosti sa sadržajem iskaza svjedoka IE, RE i ŠE kao i sa sadržajem dokumentacije pročitane u dokaznom postupku prije svega ispisa poruka između oštećene i optuženika te dokumentacije sačinjene od strane Centra za socijalnu skrb u Splitu. Sve ovo opravdano dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenice, a shodno tome i zaključak prvostupanjskog suda da se ne može vjerovati iskazu oštećene kao svjedoka jer je neuvjerljiv, a što je u konačnici rezultiralo pravilnim oslobođenjem optuženika od optužbe za što je dao valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, na koje upućuje žalitelja.

4.6. S obzirom da se kod ovog kaznenog djela skup izvedenih dokaza svodi u većini slučajeva na personalne dokaze, prvostupanjski je sud bio dužan detaljno ocijeniti vjerodostojnost istih. Ono što uvriježena pravila ocjene vjerodostojnosti personalnih dokaza nalažu je da se provede ocjena unutarnje konzistentnosti dokaza, kao i usporedba s drugim dokazima, primjenom pravila životnog iskustva i logike. Primjenjujući ovakav pristup prvostupanjski je sud opravdano na temelju različitih podataka u različito vrijeme iskazivanja, pozivajući svjedoke na objašnjenje razlika, zaključio o nevjerodostojnom iskazivanju oštećene kao svjedoka CE o ključnim aspektima kritičnih događaja. Navedeno prvostupanjski sud detaljno razrađuje i sumira, pozivajući se i na utvrđenu činjenicu sadržaja međusobne komunikacije oštećene i optuženika putem WhatsApp aplikacije.

5. Zbog svih iznesenih razloga, prvostupanjski sud je izveo jedini mogući zaključak da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, dok državni odvjetnik samo ustraje u svojoj žalbi na ponovnoj ocjeni do sada izvedenih dokaza iz kojih bi izveo zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba državnog odvjetnika nije osnovana, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom članka 482. ZKP/08.

Dubrovnik, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić